21/11/2024

Fočanski Trojac Zla : Kako je zataškana odgovornost Golijanina, direktora KPZ Foča da ne bi odgovarao za smrt Dalibora Pljevaljčića…

Zoran Mandić, nekadašnji visoki funkcioner MUP RS, koji je obavljao i dužnost načelnika tadašnjeg CJB Istočno Sarajevo a prije toga bio šef policije u Foči, ključna je osoba zbog koje je ovaj grad postao balkanski “magacin droge”.
Mandić je stvorio Sinišu Golijanina, direktora KPZ Foča, kao i Velimira Kostovića, sadašnjeg načelnika PU Foča i taj Trojac Zla već duž od dvadeset godina teroriše cijeli grad. I stoji iza brojnih nezakonitih kriminalnih poslova.
O Kostoviću sam pisao već u nekoliko navrata, pisaću i u nastavku ovog teksta, kao i o Mandiću a sada mi je namjera da ukažem kako je pomenuti Trojac uspio da zataška odgovornost za smrt Dalibora Pljevaljčića, direktora Studentskog doma u Foči, koji je izgubio život u saobraćajnoj nesreći koju je izazvao mortus pijani Golijanin.

Mediji su objavili da je 24.09.2023. godine “pronađen” Golijanin nakon teške saobraćajne nesreće koja se desila kod Kalinovika, te da je u njoj smrtno stradao Pljevaljčić a Golijanin pretrpio teške ozljede.

Prema mojim izvorima, Golijanin je direktno kriv za saobraćajnu nesreću i smrt Pljevaljčića, jer je potpuno pijan vozio terenca “RAW 4” sa kojim se survao u “Džaferovom Potoku” kod Kalinovika, vraćajući se iz planinarskog doma sa obronaka Zelengore.
Njegov saputnik bio je nesretni Pljevaljčić, koji je izgubio život. Prije toga, Golijanin je veći dio dana i dobar dio noći proveo u planinarskom domu na Zelengori opijajući se alkoholom bez ikakve mjere; Pokojni Dalibor Pljevaljčić nije uopšte pio alkohol.
Moji izvori dalje tvrde da je vidno pijani Golijanin, naočigled mnogobrojnih svjedoka i vlasnika doma, zajedno sa Pljevaljčićem u 23 časa (22.09.) napustao Planinarski dom; Na mjestu suvozača u terencu bio je Pljevaljčić.
Nakon nepunih desetak minuta vožnje, Golijanin u mjestu poznatom kao “Džaferov potok”, gdje je put ravan i bez ikakvih prepreka, skreće bez ikakvog kočenja sa glavne ceste, direktno u veliku provaliju.
Terenac se prevrtao. Nakon nekih šezdesetak metara iz njega ispada Pljevaljčić. Pada pod automobil koji prelazi preko njega i defakto ga ubija.
Pljevaljčić je na licu mjesta ostao mrtav.
Terenac se, konačno, zaustavlja na sto dvadesetom metru provalije i tada počinje prava “misterija”.

Uzalud je porodica pokojnog Pljevaljčića te noći pozivala i njega i policiju, kao i dan kasnije.
Pozivali su, dan kasnije i načelnika PU Foča Kostovića ali on nije reagovao.
Cijeli taj dan (23.09.) prolazi a načelnik PU Velimir Kostović uopšte ne djeluje, niti šalje policiju na teren da pokuša saznati šta se desilo sa Golijaninom i Pljevaljčićem, jer se tada već znalo da su Planinarski dom napustili dan ranije, u 23 časa, kao i da automobilom nisu prošli kroz Kalinovik.
Tek nakon što je prošao dan i po od njihovog nestanka (nakon 36 sati) i upornog zvanja porodice pokojnog Pljevaljčića, Kostović konačno “reaguje” i na teren, u potragu, šalje samo JEDNOG policajca. Poslao je Srđana Kulića.
Kulić je, samo što je izišao na teren, odmah “pronašao” registarsku tablicu u trnju i šikari, dvadeset pet metara ispod puta a potom i terenca i Golijanina na dnu provalije.

Njegov prebrzi pronalazak Golijanina, terenca i tablice je prosto nevjerovatan, jer je putna relacija od Planinarskog doma do skretanja za Kalinovik izuzetno duga a kako sam već naveo, na cesti nije bilo nikakvog traga kočenja i slijetanja terenca.
Zaista je umjesno postaviti pitanje – kako je policajac Srđan Kulić odmah pronašao registarsku tablicu terenca (25 metara ispod puta u ogromnoj šikari i trnju) pa potom i Sinišu Golijanina na sto dvadesetom metrU provalije ?
Lakše je bilo pronaći iglu u plastu sijena ali Kuliću je sve pošlo “za rukom”!
Nakon toga poziva načelnika Kostovića, saopštava mu da je našao Golijanina, da je živ i da se pošalje pojačanje i spasilačka služba.
Kada je stigla policija i spasilačka služba zatiču Golijanina u apsolutno čistoj garderobi, obrijanog, sređenog, čak i ruke su mu bile bez kapi blata!
Nevjerovatno ali fotografije sa lica mjesta koje objavljujem to potvrđuju.

Naravno da je pitanje – kako da Golijanin, iako teško “povrijeđen”, provede, ležeći na zemlji u divljini, dan i po i to po jakoj kiši koja je padala sve vrijeme a da ga pronađu obrijanog u čistoj i suvoj garderobi? Čak su mu i ogrebotine po licu bile sanirane kada je došla policija i spasilačka služba. Da li to zaista moguće?
Nije moguće ali kada se zataškava, moguće je sve. Nema dileme da je ovdje riječ o zataškavanju odgovornosti Golijanina za tešku saobraćajnu nesreću, koju je pijan izazvao i u kojoj je zbog toga smrtno stradao Pljevaljčić.
Prljava zločinačka saga zataškavanja se nastavlja kada na lice mjesta izlazi okružni tužilac Žarko Milić da izvrši uviđaj.
Milić je, privatno, veliki prijatelj sa Golijaninom. Milićeva žena je šef kabineta Golijaninu u KPZ a takođe i njegov sin radi kao šef radi u KPZ (oboje ih je zaposlio lično Golijanin).

Prisutni prilikom uviđaja su uočili da je Milić svjesno opstruisao taj proces te da nije konstatovao u zapisnik, činjenice sa lica mjesta.
Nema nikakve dileme da je to sve činio kako bi prikrio ubistvo Pljevaljčića i time pomogao Siniši Golijaninu da se “izvuče”.
Ubistvo nije preteška riječ, jer je nakon ovakvog zataškavanja, Pljevaljčić, koji je smrtno stradao u saobraćajnoj nesreći, defakto, ubijen.
Premda su svi svjedoci iz planinarskog doma rekli tužiocu Miliću da je Golijanin cijeli dan pio alkohol on nije naložio da se izvadi krv Golijaninu i pošalje na analizu kako bi se nesporno utvrdio nivo alkohola u krvi, već je samo rekao da nema potrebe za vađenjem krvi i alkotestiranjem.

Dalje, iako je Golijanin davao različite izjave o tome zašto je sletio sa puta u provaliju, tužilac Milić nije našao za potrebno da vještači terenca “Rav 4” kako bi utvrdio šta je tačno od kontradiktornih Golijanovih izjava.
Još niz propusta je svjesno napravio tužilac Milić kako bi pomogao svom prijatelju Golijaninu, koji je izazvao nesreću sa smrtnom posledicom.
Golijanin se prije mjesec dana vratio na posao i radi kao upravnik KPZ.
Nebitno je da li je Milić pokrenuo istragu, jer je jasna njegova uloga.
Najvažnije od svega je što sve ukazuje da su načelnik PU Velimir Kostović i tužilac Milić čekali “svjesno” dan i po da “pronađu” Golijanina a da je on to vreme proveo “negdje u suvom”?
Preciznije, pronašli su oni njega veoma brzo nakon nesreće ali je bilo potrebno vrijeme kako bi se dogovorili na koji način da pomognu Golijaninu da izbjegne odgovornost.
Fotografije koje objavljuem govore mnogo, same za sebe i ukazuju na niz NELOGIČNIH stvari vezanih za ovaj slučaj, kojima se prikrila istina.
Činjenica je da nevini ljudi smrtno stradaju zbog Siniše Golijanina (pokojni Pljevaljčić nije prvi) a on nikada, ne samo da ne odgovara za počinjene zločine, već napreduje u “službi”.
Očito je da je pravosuđe RS, kojem pripada i Golijanin, “privatna firma” nekolicine ljudi koji mogu da nekažnjeno čine zločine. Isto važi i za MUP RS.

Slobodan Vasković

Leave a Reply

Your email address will not be published. Required fields are marked *

PRAVDA - ISTINA