STRATEGIJA `PRAVE POLICIJE` NIJE DA SUZBIJA KRIMINAL NEGO GA ORGANIZUJE I UPRAVLJA NJIME
TUŽILAŠTVU BOSNE I HERCEGOVINE
Na osnovu Krivičnog zakona BIH, član “Terorizam” te više drugih krivičnih djela iz KZBIH I KZRS, kao što su ” Zloupotreba službenog položaja ili ovlaštenja”, “Samovlašće”, “Produženo krivično djelo”, “Napad na ustavni poredak” i drugih podnosi se :
KRIVIČNA PRIJAVA PROTIV GRUPE ZA ORGANIZOVANI KRIMINAL – TERORISTIČKE GRUPE
Napomena : Ova krivična prijava je nastavak ranije podnesenih prijava koje su poslate ne samo na adresu Tužilaštva BIH, nego i više drugih institucija, uključujući i zvanične mejlove terorističke organizacije a dostavljam je uz podnaslov, koji opisuje prijavljeni kartel.
STRATEGIJA `PRAVE POLICIJE` NIJE DA SUZBIJA KRIMINAL NEGO GA ORGANIZUJE I UPRAVLJA NJIME |
 |
Prethodnih godina sam više puta pismeno upozoravao na to da su u životnoj opasnosti brojni svjedoci krivičnih djela za koja su odgovorni da metaforički i uprošteno napišem – članovi Dodikove “crnoknjiške bande” a radi se o brojnim zločinima, pljačkama i ubistvima. U međuvremenu, samo od nastanka dokaza “Dopis službe predsjednika 01-2-059-1414-1-20 od 13.05.2020. sa prilozima” (prošle su 2 godine a od napada na mene u PU Bijeljina 22.05.2019. čak 3 godine), smrtno su stradali mnogi svjedoci od kojih ističem samo osobe na najuticajnijim pozicijama a to su okružni tužilac Ninković, sudija Borovčanin i načelnik Bašić. Svi su bili upoznati sa detaljima krivičnih djela vezano za pokušaje mog ubistva i ubistva djevojčice Ivone Bajo prilikom krijumčaranja narkotika u Bobar grupu.
I dalje je veliki broj svjedoka u opasnosti a trenutno je jedna od najugroženijih osoba, okružni tužilac Stjepanović Danica, koja je i direktno odgovorna ali i svjedok prikrivanja ubistva od strane zločinaca iz kriminalističke policije. Za smrt lica koje sam naveo, odgovoran je prije svega takozvani MUP jer nije preduzeo ništa nakon navedenog dopisa a obavezan je prema zakonu postupati po uputama i smjernicama Predsjednika, dok u praksi radi po nalozima i za interese šefova mafije ali odgovornost snosi i Tužilaštvo BIH jer su zločinci iz policije, čija sam neka imena navodio te komandno odgovorni i dalje na slobodi te nesmetano planiraju i pripremaju likvidacije.
U ovoj prijavi, osim ranijih karakteristika MUP-a kao zločinačke terorističke mafijaške organizacije, ukazujem i na to da je treba tretirati i kao neprijateljsku, kvislinšku oružanu formaciju. Koristim izraz “kvislinšku” jer bilo kakvo poređenje sa nekom od sličnih sluga stranog neprijatelja na ovim prostorima kod određenog broja osoba ne izaziva odbojnost nego simpatije. U svijetu je u toku globalni rat – negdje klasičnim naoružanjem, kao što su meci, granate, rakete i slično a svuda, propagandnim, hemijskim, tehničkom, medijskim, farmaceutskim, medicinskim, političkim i drugim sredstvima, što je nazvano “rat protiv nevidljivog neprijatelja” uz uvođenja vanrednih stanja te svakodnevne izvještaje o broju “poginulih” i “ranjenih” odnosno “pozitivnih”.
Kako izgleda svijet danas u odnosu na 2019-tu, neposredno pred proglašenje početka tog rata, možemo svi da vidimo – navodni “nevidljivi neprijatelj” i dalje vreba ali je sve to oko njega, postalo nevažno čim je ispaljen prvi metak na istoku Evrope. Podsjetiću da je vanredno stanje u BIH, uvedeno poslije sastanka Radončića i Dodika o “državnoj tajni”, (naredbama stranih gospodara šta treba da rade) te nakon što je obješen g. Desimir Miljić, glavni republički zdravstveno sanitarni inspektor, koji je bio prepreka za uvođenje lažne pandemije i sulidih mjera. Njegovim uklanjanjem je otvoren put da Dodik Milorad postane “glavni epidemiolog” dobavljač pokretnih šatora, industrijskog kiseonika za trovanje građana te nakon konsultacija sa unucima, uvodi ili ukida vanredne mjere. MUP kao opšte poznata fabrika laži i falsifikata je naravno likvidaciju g. Miljića, predstavio kao samoubistvo.
Da sam na opasnost po živote svjedoka – građana ali i pripadnika pravosuđa uazivao i ranije dokaz je prilog “Treći zahtjev za primjenu člana 23 Ustava RS i 131 – 135 ZPP-u” koji je kako se vidi u uvodu, napisan u okviru predmeta “80 0 P 097102 18” 19.03.2019. a dostavljen je i VSITV-u te Tužilaštvu BIH. Po naslovu se može zaključiti da sam prije ovog napisao još dva zahtjeva, pozivajući se na pravo garantovano Ustavom ali tada postupajući sudija se nije usudio da primjeni zakon. Prethodno je taj predmet zadužio sudija D.S. iz Federacije BIH a imenovan u RS, koji nije bio podložan pritiscima i bio je spreman razjasniti sve detalje što je Pravobranilaštvo RS shvatilo te se preko tadašnjeg Predsjednika VSTV-a, Tegeltije Milana, taj sudija uklanja sa predmeta tako što mu se ostvaruje višegodišnja želja i biva premješten u sud na teritoriji Federacije a rad na predmetu nastavlja sudija M.LJ. koji lično ne vjerujem da bi mogao mrava zgaziti ali je svjestan da postoje oni koji gaze i ubijaju ljude te se pretvarao da ove moje zahtjeve ne vidi i ne čuje čak i kada se na njih usmeno pozivam.
No nije svrha ove prijave da se žalim na kršenje prava od strane sudije, nego ukazujem na razbojništvo policije, pošto sam iščekujući da sudija izda naredbu a znajući da to neće smjeti, otišao lično do PU Bijeljina te zahtijevao da postupe po obavezi i pravu garantovanom ustavom u članu 23 te mi predaju materijal koji su prikupljali o meni i pokrenu potrebne radnje da se razotkriju počinioci krivičnih djela.
Umjesto toga, takozvani MUP me je napao preko službenika u civilu, vrijeđao, psovao i prijetio da ću biti ubijen i sve to je gledalo nekoliko službenika u uniformama, nisu ništa preduzeli da zaustave fizički napad obema rukama na mene a kada napadač nije uspio da me uplaši te je pobjegao na sprat, odbili su da sačine zabilješku o tome i sve do danas prikrivaju njegovo ime.
Umjesto toga su uklonjeni brojni svjedoci krivičnih djela, među kojima i navedeni sudija, okružni tužilac te načelnik policije o čemu neću iznositi detalje nego o tome kako je i zašto ugrožena tužiteljica Stjepanović koju treba zaštititi od napada naoružanih pripadnika kartela.
Naime, kriminalci iz policije su kako se sada već javno objavljuje, godinama organizovali transporte i promet narkotika i u tu svrhu formirali brojne klanove na terenu po gradovima, kao i pranje novca a kada je prilikom jednog transporta, ubijena djevojčica Ivona Bajo, zlikovci iz policije su uklonili materijalni dokaz sa ubijenog djeteta te ga oprali benzinom i sakrili iz istražnih radnji.
No, opis “dječjeg ruksaka” čiji je kaiš dvostruko presječen, dio nedostaje a ostatak opran hemijskim sredstvom za koji tužiteljica tvrdi da “nema saznanja” je konstatovan i naveden u dokumentu Osnovnog suda u Bijeljini, koji se nalazi na strani 4 materijala iz priloga “Dopis službe predsjednika 01-2-059-1414-1-20” i sve to je naravno poslato i MUP-u, koji se pravi gluv, nijem i slijep.
Dakle, zaslugom sudije nakon mog zahtjeva je konstatovano stanje materijalnog dokaza a prethodno je dozvolio i da ga fotografišem, čime je omogućio da nastanu jaki dokazi protiv mafijaškog kartela. U pitanju je sudija J.S. koji je od prije mjesec dana u pritvoru, gdje je zaštićen od ubica mafijaškog kartela i gdje može opisivati sve što zna o “propustima” tužiteljice Stjepanović Danice, ko je sve iz policije učestvovao u prikrivanju ovog zločina i prisiljavao tužiteljicu da “ne primjeti” ovaj dokaz.
Velika je vjerovatnoća da je tužiteljici bilo zaprijećeno smrću, neposredno nakon ubistva djevojčice Ivone a podsjetiću da je tadašnji načelnik kriminalističke policije u Bijeljini g. Teodorović, kome sam sa sestrom predao dokaze, živio još svega 5 dana.
Sada, kada narko kartel zna da je svjedok njihovih zločina u pritvoru Tužilaštva BIH, odakle može usmjeriti istragu na njih a ako to pritisnuta dokazima učini i tužiteljica Stjepanović, potpuno je jasno da je sada ona za njih najopasniji svjedok a da su spremni ubiti svakoga to viđamo bukvalno svakodnevno.
Iz priloga “Treći zahtjev za primjenu člana 23 Ustava RS i 131 – 135 ZPP-u” izdvajam dio :
“tom prilikom se pokušalo pronaći, odnosno inscenirati i napakovati neko drugo mnogo teže krivično djelo, korištenjem provokatora i doušnika koji su me ubjeđivali i nagovarali da sudije čak treba ubijati i vješati, da treba kidnapovati političke vođe sa ciljem da i ja nešto slično izgovorim ili napišem što bi se snimilo kao dokaz protiv mene a sa druge strane angažovani su plaćenici koji su prikupljali podatke o meni i pokušali me namamiti na udaljenu lokaciju kako bi me tamo likvidirali.”
U ovom pasusu (a to sam rekao i usmeno sudiji u prisustvu pravobranioca) opisujem događaj kada su doušnici angažovani da me prate, navuku u klopku ili navedu na neko krivično djelo a sve po instrukcijama zlikovaca iz policije, načinili veliku grešku i instruisali provokatora da zaprijeti pripadnicima VSTV-a, koje je tim povodom izdalo zvanično saopštenje avgusta 2017-te i zatražilo hitnu reakciju i razotkrivanje odgovornih. Umjesto toga je došlo do zataškavanja slučaja i razotkrivanja nalogodavaca te je u tu svrhu napisam i tekst na internetu koji sam ranije dostavio sa izmjenjenim naslovom, (da ne bih ukazao na počinioce) “`False flag` operacija” gdje jedan pripadnik policije jasno napisanu prijetnju vješanjem ismijava, bukvalno se sprda sa tim te tvrdi da nema krivičnog djela. Nema jer bi u slučaju da se utvrde sve činjenice i otkrije da je počinjena prijetnja u okviru grupe a prema pripadnicima pravosuđa, tada bi i njemu te ostalim saučesnicima, prijetila kazna do 12 godina zatvora.
Ovaj slučaj sam potencirao tokom 2021-e i povodom toga poslao dopis VSITV-u, kao i neke druge a i žrtve prijetnji su naravno zainteresovane da se slučaj razrješi. Problem se dodatno komplikuje kada se zna i sada to moram da otkrijem da je inspektor koji je negirao krivično djelo i branio počinioce u svom tekstu, bio iz PU Prijedor a onda nedavno u jednom drugom tekstu pisao o tada još živom g. Bašiću, citiram sa kraja priloga “Otkud droga gdje joj mjesto nije”.
“Najmanje su policajci krivi što im je ministar kao “malog boga” postavio budaletinu poput Vujanovića, a ovaj je za svoje saradnike odabrao nesposobnjakoviće poput Bašića i Egića. Oni nisu u stanju sačuvati “nacrtanu kravu”, a sad vidimo ni službeno naoružanje i pronađenu drogu.”
Ne treba naročiti trud da se shvati kako ovakav opis nije prijao načelniku Bašiću a kako je bio na takvoj poziciji gdje je mogao doći do podataka i informacija, šta je sve radio i čime se sad bavi onaj koji ga opisuje kao nesposobnjakovića, nesumnjivo je otkrio da je taj inspektor bio angažovan na zadacima gdje se lažno predstavljao ljudima koji su ugroženi od mafije, kako bi od njih dobijao informacije a očito je komandovao i grupom doušnika te ih instruisao šta da rade.
Ukazujem i na tekst “Čedomir Knežević žrtva „zločina protiv čovječnosti“” u kome isti inspektor opisuje smrt g. Kneževića uopšte ne dovodeći u pitanje prirodnost i ne izražavajući sumnju da je možda u pitanju trovanje a sa stradalim je danima bio u kontaktima i uživao njegovo povjerenje, što se vidi i na slici unutar priloga no da se vratimo na zvanično objelodanjeno ubistvo.
Priča koja je plasirana javnost da je navodno neki narko diler bio ugrožen od strane g. Bašića je krajnje nelogična jer tog dilera i njegovu grupu štite godinama šefovi u policiji, okružni tužioci i političari, moćniji od Bašića ali u slučaju gdje je ugrožavan život sudije R.J. tada člana VSTV-a i drugih lica na nivou BIH i pod nadležnošću Tužilaštva BIH, ubijeni g. Bašić je mogao razotkriti kakvim se sve metodama služe pojedini kriminalci iz policije, manipulišu sa informacijama, obmanjuju pravosudne organe i ugrožavaju živote njihovim pripadnicima. I to naravno nije jedini način podmuklih metoda koje se koriste a dvije od njih sam opisao na kraju “Trećeg zahtjeva za primjenu člana 23”.
“Ovdje se dakle radi o produženom zločinačkom poduhvatu još od rata ne samo za ratne zločine nego i za pljačku, krađu oružja i prikrivanje, odnosno šverc naoružanja o čemu podatke dobijam od bivšeg pripadnika specijalne policije. Ovdje je konkretno, angažovani doušnik, iznio javno više laži od kojih ističem njegovu izjavu da sam ja navodno podnio prijave policiji, protiv više lica, (njega i njegovih prijatelja) što znači da svi oni koji su uhapšeni proteklih godina i koji su u opasnosti da budu hapšeni, odnosno osuđeni, sada imaju nacrtanu metu i mnogi od njih su spremni da ispale rafal u mene kako bi to izbjegli.”
Konkretno, lice koje je vrbovano od strane kriminalaca iz policije me javno optužio da njegove prijatelje koje i ne poznajem ja prijavljujem policiji i dostavljam podatke o njihovim aktivnostima, dilanju narkotika valjda i slično, čime skreće sumnju sa sebe a njih usmjerava na mene, te se stvaraju uslovi da im se kao jedini izlaz sugeriše to da me ubiju.
Drugi način koji pominjem u tom pasusu je taj da meni i drugima, neki bivši pripadnik policije a sada navodni “protivnik” dostavi podatke koji kompromituju neka uticajna lica a onda i njih obavjeste da ja imam te podatke i opet se dolazi do toga da je za njih najbolje da likvidiraju onoga ko im predstavlja opasnost.
Vezano za to je prilog “Prepiska o `dojavama` policijskih doušnika” koji prilažem kao uvertiru u priloge “Poruke lažnog disidenta” gdje mi inspektor B.R. prijeti svojim pravničkim i podvlačim svojim kriminalističkim znanjima. Poruke su slate na mejl jednog udruženje čiji je predsjednik zatražio moju pomoć oko informatike i web dizajna u vremenu od 28-og do 30-og novembra 2017-e a onda se ispostavilo da je upravo paralelno sa tim bukvalno isti dan, protiv mene podignuta nelegalna i nezakonita “T17 0 KT 0006630 15 Optužnica od 29.11.2017.” koju je takođe nezakonito, potvrdio tadašnji predsjednik suda u Sokocu, Luka Borovčanin.
Marković Dragoslav je inspektor kriminalac, koji ima najveću odgovornost za prikrivanje ubistva Ivone Bajo (uz kolege Stanka Stanišića i Sinišu Vrućinića). On je kao i zločinac Borovčanin Danko porjeklom sa područja Istočnog Sarajeva, odakle su nakon prelaska iz Federacije BIH, transportovani tovari narkotika u Bijeljinu i dalje prema Banjaluci i Evropi. S obzirom da su me dobro upoznali i sudije i okružni tužioci iz Bijeljine, nisu htjeli učestvovati u daljim mahinacijama kriminalaca iz policije i novim lažiranjima nepostojećih prijetnji i slično te je logično da su saučesnici za pripremu likvidacije izabrani upravo u Istočnom Sarajevu, među ortacima iz narko kartela.
Dokaze da su predmeti protiv mene nezakonito pokrenuti sam ranije dostavljao a vjerujem čak i da je potpis tužiteljice T.J. na optužnici falsifikovan o čemu sam poslao zahtjev za odgovor ali bez rezultata – no niko to nije negirao, kao ni podatak koji sam usmeno dobio da je sudija Borovčanin Luka, nakon što sam dostavio dokaze u VSTV-e, smijenjen sa mjesta predsjednika suda 22.03.2021. a onda nađen obješen i sahranjen već 5 dana nakon smjene 27.03.2021. I sve ovo je za MUP “normalno” te i dalje ne reaguje na dopis Predsjednika RS.
Vezano za dojave policijskih doušnika koji se predstavljaju kao “časni građani” a u stvari pletu mrežu i crtaju mete na čelu onih koji smetaju narko kartelu je prilog “Dodikova prijetnja 19.01.2018.” gdje se vidi da je iz Banjaluke poslat mejl u Švajcarsku te zatraženo suspendovanje domene “pravda-istina.org” uz pominjanje mog imena te zaprijećeno tužbom pred domaćim sudovima.
Domena naravno nije suspendovana ali su vlasnici hostinga u strahu od osvete mafije, obrisali sve podatke sa hostinga. Ni tužba pred domaćim sudovima nije podnesena ali se tokom cijele 2018-te intenziviraju pokušaji mog ubistva u čemu je glavnu ulogu za pripremu likvidacije imao načelnik sudske policije Borovčanin Danko, koji je svojim službenicima slagao da je nakon zahtjeva suda u Bijeljini, Vrhovni sud RS, navodno prenio nadležnost sudu u Sokocu a gdje su u stvari trebalo da me ubiju njegovi ortaci o čemu sam detaljno pisao ranije.
Zanimljivo je na na adresi koju je naveo “pravni zastupnik” g Dodika nisam pronašao “Quantum services, (servies) group” – navedena su oba izraza u mejlu što je asociralo da se radi o prevari a to se može vidjeti na prilogu “Lokacija `pravnog zastupnika`” gdje na adresi, Marije Bursać 9 nema nikakvog “Quantum-a” ali zato ima “Uni kredit banka” čije su koliko se sjećam transportno vozilo, opljačkali pripadnici specijalne policije RS, među kojima i dotadašnji tjelohranitelj Dodik Milorada.
Da lažni disident, nastavlja i sada sa svojim aktivnostima, dokazuju i njegova pisanja u kojima on kao “žrtva” policije te protivnik Dodika, hvali na sva usta i policiju i direktora policije ali i Dodika te saučestvuje i diskreditaciji kandidata opozicije za mjesta predsjednika RS i člana predsjedništva ali i drugih osoba što se može vidjeti u prilogu “Sastali se peder, kurva, ucjenjivač i policajac”. I u ovom slučaju, inspektor B.R. brani prijavljenog za krivično djelo kao i u slučaju ozbiljnih prijetnji. Pominje i “neovlašteno tonsko snimanje” ali ne postavlja pitanje ko je osobi G.S. dao audio snimke i ko mu uostalom godinama dostavlja materijale koji isti onda nudi na tržište, prodaje ili poklanja. Jasno je da do takvih materijala može doći samo policija zloupotrebama “posebnih istražnih radnji” a onda time filuje svoje doušnike sa instrukcijama šta treba da urade.
Trenutno poslednji otkriveni zločin policije je opisan u prilogu “Medicinski nalaz dokazuje još jedan zločin policije” iz koga se vidi da je počinjeno ne obično ubistvo nego mučenje do smrti osobe D.M. Slični su akteri i povrede kao kod Davida Dragičevića sa razlikom da ovog puta policija nije organizovala nelegalnu konferenciju sa spremljenim lažima i ubijeni nije “skočio” u kanal, nakon što se “potukao” itd.
Što se tiče opisa policije o događajima koji su prethodili, njima se naravno ne može vjerovati jer je jednako moguće da su ubijenog napali saučesnici kriminalaca iz policije od čega se on branio a onda su ga ubili policajci udarcima, dok je bio svezan lisicama.
Na kraju prilažem tekst “Težak sukob MUP RS i Tužilaštava zbog policijske brutalnosti” gdje se mogu vidjeti fotografije povreda koje su tokom privatne akcije Dodik Milorada i narko kartela, teško povređivani građani. U pitanju je bukvalno puč jer je tu “herojsku akciju” najavio Milorad Dodik 26.03.2022. koji niti ima bilo kakva ovlaštenja u institucijama RS, niti bi smio da se mješa u rad policije i prije svega Tužilaštva, koje je jedino nadležno za izdavanje naredbi o prikupljanju informacija i saslušavanjima.
Vidljivo je na slikama da se radi o teškim povredama, što ukazuje da policija udara svakoga cokulama, pendrecima i čime god stigne vičući im “PRIZNAJ” sve dok neko od mučenih osoba iz straha ne “prizna” i ne znajući šta priznaje. Tako se došlo i do priznanja A.M. koji čak i da jeste izvršio ubistvo to nije mogao uraditi bez pripreme i saučesništva od strane kriminalaca iz policije a u međuvremenu je u Srbiji, (Momića sumnjiče za učešće u ubistvu Radenka Bašića) uhapšeno lice M.M. i takođe osumnjičen za isto ubistvo.
Na osnovu člana “Kazne za pravne osobe” a imajući u vidu brojna skrivanja zločina od kojih su najpoznatiji slučajevi “Memić i Dragičević” sugerišem Tužilaštvu BIH da zatraži najhitniju primjenu stava “c) kazna prestanka pravne osobe”. Ovakva policija na nivou cijele zemlje ne samo da je beskorisna u borbi protiv kriminala nego je izuzetno opasna po živote svih građana i nije je moguće “popraviti” nego potpuno ukinuti te formirati sasvim novi oblik zaštite sigurnosti imovine i lica. Odgovorni pojedinci naravno treba da budu što hitnije pritvoreni te da se u regularnom postupku u kome će imati sva prava garantovana zakonom, suoče sa dokazima o zločinima koje su izvršili.
PRILOZI
Dopis službe predsjednika 01-2-059-1414-1-20 od 13.05.2020. sa prilozima, Treći zahtjev za primjenu člana 23 Ustava RS i 131 – 135 ZPP-u, Otkud droga gdje joj mjesto nije, Čedomir Knežević žrtva „zločina protiv čovječnosti“, Prepiska o `dojavama` policijskih doušnika, Poruke lažnog disidenta, T17 0 KT 0006630 15 Optužnica od 29.11.2017.; Dodikova prijetnja 19.01.2018.; Lokacija `pravnog zastupnika`, Sastali se peder, kurva, ucjenjivač i policajac, Medicinski nalaz dokazuje još jedan zločin policije, Težak sukob MUP RS i Tužilaštava zbog policijske brutalnosti, Momića sumnjiče za učešće u ubistvu Radenka Bašića |
Zdenko Bajo
|
