KAKO SU SE „KLJUČNE NAREDNE 2 SEDMICE“ PRETVORILE U VJEČNOST
Teče, evo, treća godina izvanrednog stanja nametnutog većini čovječanstva. Znatan broj ljudi doznao je o pravoj prirodi korona krize. Istinite informacije, međutim, nisu došle iz službenih izvora i kanalima masovne komunikacije. Nastale su i proširile se zahvaljujući pojedincima koji su unatoč cenzuri, ometanju i prijetnjama uložili veliki napor, potrošili puno vremena i stavili na kocku karijeru i egzistenciju…
Riječ je o znanstvenicima i liječnicima koji su rasvijetlili medicinski dio te o neovisnim istraživačima i analitičarima koji su dali kontekst, povijesne i društvene uvide te omogućili sagledavanje sveobuhvatne slike ovog složenog fenomena. Iako izrazito malobrojna, ova je skupina ljudi proizvela velik učinak zahvaljujući neumornim aktivistima koji su danonoćno širili informacije putem alternativnih medija, društvenih mreža, prosvjeda i drugih aktivnosti.
Pokazalo se da u svakoj zajednici ima ljudi koji su odbili šutjeti i odlučili, svatko na svoj način sudjelovati u onome što je spontano prozvano pokretom otpora nasilnoj i arogantnoj režimskoj mašineriji. Riječ je o nevelikoj, ali žilavoj skupini jer je čine ljudi posebnog mentalnog sklopa, senzibiliteta i moralnog ustroja – krasi ih intelektualna znatiželja, otvoreni um, inteligencija, istinoljubivost, slobodarski duh, odvažnost, odgovornost i čovjekoljublje.
Hrvoje Pende pripada toj odabranoj skupini. Od samog početka svjestan je da je na djelu informacijski rat i da službenoj, lažnoj priči, treba suprostaviti činjenice, točne podatke i objektivna tumačenja, dakle kreirati kontra-narativ. Istodobno, radi se o psihološkoj operaciji, pa ljude valja probuditi iz hipnoze, osloboditi straha i potaknuti na racionalno razmišljanje i otpor. Plandemijska ofanziva krenula je agresivno, obrisi totalitarizma bili su sve jasniji, vremena je malo. Kao dobro informiran, zabrinut i odgovoran intelektualac, Hrvoje Pende odlučuje se angažirati. Prirodni izbor je pisanje. Kako poruke moraju doći do što većeg broja ljudi, bira formu kolumne i crtice, jednostavan stil i jezik, nekad uz žargone, uključuje šalu i ironiju. Tekstove objavljuje od samog početka, dakle već treću godinu, na svojoj Facebook stranici te portalima Logično i Narod. Ti su zapisi skupljeni i ponešto uređeni sada izdani u obliku knjige.
Hrvoje Pende načitan je i dobro informiran pisac; prati režimske i alternativne medije. U pisanju svakog teksta redovito polazi od neke poticajne – važne, znakovite ili šokantne informacije. To može biti nalaz znanstvenog istraživanja, stručni tekst ili novi statistički podatak, ali i vijest, odnosno događaj iz Hrvatske ili svijeta, izjava ili postupak nadležnih, osobno iskustvo. U tom smislu knjiga služi čitatelju kao dobar izvor informacija. One su u prvom redu vjerodostojne i, ne manje važno, zahvaćaju širok raspon – od medicine, preko psihologije, ekonomije i sociologije, do prava i politike.
Zanimljive činjenice polazište su autoru za dalje razmatranje, osvrt, pružanje vlastitih uvida, kao i uvida drugih autora s područja društvenih znanosti i književnosti, za tumačenje i kontekstualizaciju.
Ne slučajno, odmah na početku knjige Pende detektira jednu od ključnih anomalija modernog društva – korupciju znanosti. Politizirana i korporatizirana, „službena“ znanost pretvorena je u sredstvo za gomilanje novca i moći male grupe ljudi, a pljačku, porobljavanje i fizičko uništavanje većine. Izgubila je svoja osnovna obilježja (istraživačku znatiželju, stalnu skepsu, preispitivanje, kritičku raspravu, nepriznavanje autoriteta) i pretvorena je u ideologiju, religiju, kult. Poslužila je kao ključni instrument za izgradnju nove kulture, kovid-kulture sa svojom dogmom, neupitnim vođama, ritualima i isključivanjem neistomišljenika. Kulture novonormalnog, u kojoj su do jučer štetni, apsurdni i bizarni stavovi i ponašanja, sada za većinu prihvatljivi i prihvaćeni. S druge strane postoji stvarna znanost i struka posvećena istini i dobročinstvu, ali ona je diskreditirana i brutalno cenzurirana, a znanstvenici i liječnici zastrašeni i progonjeni. Na djelu je neviđena i strogo kontrolirana medijska propaganda.
Uz zlouporabu znanosti usko je vezana zlouporaba tehnologije. Digitalizacija, robotizacija i umjetna inteligencija, predstavljene i od većine ljudi prihvaćene kao dobrobit i napredak, opasni su procesi koji prijete ljudskom opstanku, upozorava Pende. PCR testovi, cjepivo i digitalne kovid potvrde ne služe zaštiti zdravlja već su alat za uvođenje sveopćeg nadzora, za ekonomsko i fizičko uništenje ljudi i intervenciju u ljudsku biologiju i psihu. Uz njihovu pomoć stvorena je lažna pandemija, umjetna kriza koja je poslužila kao opravdanje i uvod u masivnu društvenu transformaciju.
Na djelu je veliko preslagivanje i globalno uspostavljanje Novog svjetskog poretka. Pravni sustav je pogažen. Nacije, državni suverenitet i demokracija odlaze u prošlost. Nastupa totalitarna diktatura/tiranija, tehnofeudalizam ili kinesko-globalistička verzija komunizma s aristokracijom i njenim pomagačima s jedne, i siromašnom, obespravljenom i uskoro kiborgiziranom većinom s druge strane.
Nalazimo se u dugo planiranom, podmuklom ratu za uspostavu nove civilizacije, piše Pende, a neprijatelj su nam naše nacionalne vlade, marionete globalnih moćnika. Optužuje vladu RH i pridruženi joj nelegalni Stožer da su uskraćivanjem životno važnih informacija i djelotvornog liječenja te nametanjem sadističkih mjera uzrokovali nezapamćeno stradanje naroda. Nemilosrdan je i prema predsjedniku Države, kao i oporbi, lijevoj i desnoj. Oni samo glume opoziciju – ograničavaju se na verbalnu kritiku i „politikantski čeprkaju po površini“ odbijajući ući u bit korona projekta i njegove ciljeve. Glume sukobljavanja i raspisuju promašene referendume odvlačeći pozornost naroda i dajući mu lažnu nadu, dok su u biti dio globalističkog establišmenta.
Svaki misleći čovjek u ovom je „pandemijskom“ razdoblju morao uvidjeti značaj psihologije. Pred nama se odvija „globalni psihološki triler“ piše Hrvoje Pende, u kojem režiser barata moćnim oružjima. U prvom redu medijski posredovanim stvaranjem straha – od bolesti, od kazni i od neizvjesne budućnosti. A zatim i raznim uvjetovanjima od kojih je najmoćnija ekonomska ucjena.
Razmišljajući o ljudskoj psihologiji čini se da je lakše razumjeti patološku želju za moći i kontrolom na strani vladara „pandemije“, nego slijepu poslušnost i podložnost autoritetu, gotovo dresirano i refleksno uvjetovano ponašanje druge strane. Između ostalog i stoga što ono nije jednoobrazno. Postoje ljudi koji razumiju o čemu se radi, no konformistički odabiru pokornost zbog sebičnih razloga i kratkoročnih ciljeva. Većina njih ne shvaća da je sigurnost građanskog života već nepovratno izgubljena i radije bira živjeti u iluziji, nego se suočiti sa stvarnošću. S druge strane su, smatra Pende, oni koji ne mogu ili ne žele prepoznati plandemijsku istinu. Jedan dio njih nema vremena, energije i sposobnosti za istraživanje i razmišljanje zbog zaokupljenosti egzistencijalnim problemima. Drugi žive predobro da bi uopće propitivali, za njih svijet funkcionira uredno i autoriteti su tu da im se vjeruje. Treći uopće ne mogu pojmiti da bi stvari mogle biti tako strašne, to se jednostavno ne može uklopiti u njihovo razmišljanje.
Pa ipak, objašnjenja i preporuke nadležnih toliko su proturječni, nedosljedni, nerazumni, pa i apsurdni. „Zašto si prosječna osoba ne želi postaviti pravo pitanje i pokušati doći do ispravnog odgovora?“, „Kako ljudi ne shvaćaju da je ovo trening poslušnosti i stvaranje temelja za prihvaćanje neslobode i totalne kontrole“, „Koju dozu apsurda i zlostavljanja, dehumanizacije i poniženja suvremeni čovjek može trpjeti?“. Postavljanjem ovih pitanja autor knjige prelazi na novu razinu. Kategorije kao što su smisao, racionalnost i samopoštovanje spadaju u područje filozofije i etike. Objašnjavanje pandemijskih fenomena podloga je za filozofsko promišljanje sa snažnom moralnom konotacijom, odnosno refleksijom. U knjizi se ta razina često iščitava, odnosno nudi kroz pitanja koje pisac postavlja sebi, a još više čitatelju ne bi li probudio njegov racio i savjest te ga potaknuo na akciju.
Istina je također filozofska kategorija. Njena je obrana autorovo poslanje. Bez obzira kako brutalna bila, Pende se ne ustručava nazvati stvari pravim imenom. A izbor riječi je odraz emocija (ljutnje, mržnje, prezira), kao i etičkog stava – „pandemija je prijevara!“, „orkestrirana farsa“, „globalni zločin protiv čovječanstva“, „potonuće znanosti, politike, struke, morala“, „državni i zdravstveni teror“, „perverzni medicinski eksperimenti“, „sulude mjere“, „izopačena agenda“, „bolesni umovi na vrhovima moći“, „impotentni zamaskirani političari“, „sitničave svađalice“, „kukavice“, „bezlične globalističke sluge“, „lažovi iz državnog aparata“.
Laž iza koje stoje loše namjere još je gora kad je umotana u dobročinstvo. „Političari, njihovi klaunovi iz Stožera i tzv. struka besramno nas lažu“, kaže Hrvoje Pende, ali ono što je nepodnošljivo upravo je licemjerje – „oni uporno i po zadatku nastavljaju narušavati narodno zdravlje o kojem navodno brinu“ dok istodobno „proizvode i šire društvenu bolest s mnogo opasnijim i dugoročnijim posljedicama!“ Citira Josipa Županova – „što su ciljevi vladajuće „elite“ svjetliji, što je briga za narod deklarativno veća, to je vlast korumpiranija, grabežljivija, a na kraju i nasilnija.“
I savjest je pojam iz etičke domene. „Kakvi su to ljudi?“, „Tko je te ljude, kada i gdje cijepio protiv humanosti, savjesti i zdravog razuma?“. Posebno je zgrožen zločinima prema djeci – „Ali kakav izrod, kakva moralna nakaza čovjek mora postati da takvo što nametne djeci svojeg naroda?“. Ne štedi ni roditelje koji mirno gledaju zlostavljanje svoje djece. Zabrinut je za budućnost – „Kakvo društvo će graditi i braniti kad vidimo na kakvim se obrascima odgajaju?“, „Hoće li postati bezlične, poslušne kreature … ili će se možda jednog dana okrenuti protiv novonormalnih roditelja koji su im svojim kukavičlukom nanijeli ogromnu štetu?“
Ne zaboravlja autor pozvati na odgovornost stručne zajednice koje su „izabrale udobnost i sigurnost vlastite pozicije umjesto istine i zdravlja naroda“. Liječnici su, pretvorivši se u činovnike totalitarnog režima činili teške stručne i etičke propuste i općenito su (uz rijetke iznimke) pogazili Hipokratovu zakletvu.
Proziva i druge provoditelje pandemijskog plana, uključujući novinare, a spominje i branitelje, obrtnike i ugostitelje te svećenstvo. Uz rijetke iznimke svećenici su odustali od tisućljetne tradicije i dopustili da se vjerske obrede unakazi do granica groteske. Pristali su na provođenje antikršćanskih naloga, odricanje od temeljnih kršćanskih normi i na gaženje dostojanstva vjernika. Time je učinjena nenadoknadiva šteta već oslabljenoj vjerskoj zajednici. „Tko je za vjernike put, istina i život? Isus ili Plenković, Đikić, Gates?“, „Ne bi li kršćanin trebao živjeti istinu?“, „Nije li tužno, gotovo tragično, gledati ljude u crkvama kako se distanciraju od „bližnjeg“ koji više nije brat, nije sestra, nego mogući bioterorist?“, pita se Pende. I opet ukazuje na licemjerje – treba se cijepiti jer je to čin ljubavi prema bližnjem.
Kakve li izopačene etike i inverzije pojma ljubavi i odgovornosti! Kao i slobode – „Oni inzistiraju da se naša sigurnost, naše zdravlje, čak i naš smisao puno bolje ostvaruje u neslobodi“. No „(k)akvu vrijednost ima život u kojem ti vlasti diktiraju što ćeš čitati, pisati, slušati, gdje ćeš se i koliko kretati, s kim ćeš se družiti, kako ćeš se brinuti o svojem zdravlju?“, „Što općenito za sve nas vrijedi život bez da sami odlučujemo o integritetu svojeg tijela?“
Nužno se nametnulo i pitanje slobodne volje, jedne od temeljnih odrednica čovjeka kao umnog i moralnog bića – „Zašto pred pritiskom države tako lako odustajem od … svoje prosudbe, svojeg stava, svoje racionalnosti, slobodne volje?“, „Gdje je moja granica glede osobnih sloboda koje nam se oduzimaju?“, „Gdje se nalazi linija preko koje neću prijeći, nego ću čvrsto stati i reći: dosta je ovog terora – ne pristajem na to.“
Puno pitanja postavlja Hrvoje Pende. Premda je već iz njih jasno koja je njegova etička pozicija i kako bi temeljne etičke/filozofske kategorije trebalo shvaćati i živjeti, nudi i izravne odgovore – „Život treba imati slobodu, smisao, svoje puno ostvarenje da bi predstavljao vrijednost … Jer sve ostalo na razini je životinjskog (ropskog) preživljavanja“, „Bez mogućnosti moralnog izbora čovjek prestaje biti čovjekom“, „Moralan čovjek nikad ne bi trebao svjesno podržavati laž“. Ljudi ne smiju živjeti po uputama laži i od nje se moraju duhovno distancirati, citira Solženjicina.
Nadalje, važno je „na vrijeme prepoznati Zlo, nazvati ga pravim imenom, jasno i glasno ga izložiti javnosti, protiv njega se svim snagama boriti i pobijediti“, „Naime, u ovoj priči nema neutralnih. I šutnjom se izabire strana“. A zlo nije samo za zlo. „Bez rizika, neizvjesnosti, boli, patnje i smrtnosti nestaju i temelji za najplemenitija ljudska djelovanja jer ona se ne stvaraju u okolnostima jednoličnog, sigurnog i „odgovornog“ života pod budnim okom države“. Treba, dakle, biti spreman na žrtvu te imati realan odnos prema smrti.
Knjiga Korona kult zbirka je kratkih tekstova. Ona nema strukturu knjige u kojoj, nakon uvoda i sadržaja slijedi zaključak i sažetak. Međutim, nakon što je dovrši, čitatelju će biti sasvim razumljivo što nas je u nedavnom razdoblju zadesilo, a bit će jasan i zaključak.
Dajući, točkicu po točkicu čitav niz informacija s različitih strana, a onda i njihova objašnjenja, autor knjige omogućit će čitatelju da ih međusobno poveže i sklopi u cjelovitu, sveobuhvatnu sliku i kroz to razumije, shvati stvarnost oko sebe. I u tome je vrijednost ove knjige. Složeni fenomeni i konstelacije kakav je korona kriza/projekt, koji se paralelno odvija na više razina i ima različite aspekte, teško se mogu opisati i razjasniti iz pozicije današnje rascjepkane i specijalizirane znanosti, i njezinim analitičkim metodama. Pitanje je hoćemo li to od institucionaliziranih znanstvenika uopće ikada dočekati. Takav posao mogu odraditi samo slobodni pojedinci sa širokim znanjem i uvidima, sa sposobnošću sintetičkog, integrativnog mišljenja te posebnom, holističkom inteligencijom.
I integritetom, moralnim stavom, koji je uvjet da se stvari povežu i po vertikali, i da zbir kratkih i naizgled jednostavnih tekstova postane svojevrsni priručnik, vodič za orijentaciju i postupanje u složenim situacijama koje pred nas stavlja aktualna stvarnost.
Nalazimo se u dramatičnom i prijelomnom trenutku povijesti, u kojem se ruši jedna epoha ili čak civilizacija. Želimo li spasiti čovječanstvo, morat ćemo se odrediti prema temeljnim etičkim kategorijama. Ispravan sustav vrijednosti uvjet je i polazište za rješavanje teške krize u koju smo se doveli. Ako ga pravilno postavimo, a vjera, odnosno duhovnost može puno pomoći, služit će nam kao uporište i putokaz u donošenju odluka kako na razini pojedinca, tako i zajednice.
U tom slučaju, u aktualnoj situaciji bit će samorazumljivo i normalno odbiti suradnju sa zločinačkim sistemom, odnosno provoditi građanski neposluh. I tu je autor knjige eksplicitan. Citira Solženjicina: „Ako mnogi koračaju putem jasnog pasivnog otpora, čitav neljudski sustav će se ubrzo srušiti“. I onda ćemo na zdravim temeljima moći krenuti u zahtjevan i dugotrajan posao izgradnje novog svijeta.
Kakvi su nam izgledi? Autor knjige zna da je ishod borbe neizvjestan. Čovjek je po svojoj prirodi sebičan, ne rađa se kao dobar i moralan i spreman je učiniti zlo drugom čovjeku. Ne vjeruje da će bez snažnog i organiziranog pritiska na vlast doći do bilo kakve promjene. No to se ne događa jer su ljudi pasivni i nemaju svijest o tome što nam se sprema. Za sve ozbiljne političke akcije potreban je novac, dobar plan i organizacija. U politici nema jakih ličnosti, revolucionara-prosvjetitelja koji bi mogli mobilizirati ljude i povezati nas s ostalim narodima. Nada se otporu u velikim državama u kojima se određuju glavna povijesna zbivanja. U svakom slučaju ljudi se trebaju samoorganizirati i povezati od lokalnih do globalnih razina kako bi se zajedno osposobili za nastavak života.
Što će se događati, uvjeren je Pende, ovisi o nama. Bit će potrebna mudrost, vjera u svoj stav, u pobjedu istine. Bit će teško, priznaje, ali treba ustrajati jer radi se o zadnjoj liniji obrane slobodnog čovjeka kao humanog bića.
Sudeći prema ovoj knjizi, Hrvoje Pende neće odustati.
Logično
