Već sada se može zaključiti da će opozicioni kandidati za dvije inokosne pozicije teško poraziti režimske kandidate…

1.

Prošlo je nepunih godinu dana od lokalnih izbora. Već sada je jasno da porazi Crvene Sekte u Banjaluci i Bijeljini nisu puki „incidenti“ kako ih želi predstaviti Milorad Dodik, šef Crvene Sekte. Upravo suprotno, pokazalo se da se radi o porazima koji su ozvaničili početak kraja Crvene Sekte.

2.

Umjesto da uzme poduži odmor i dobro razmisli o razlozima poraza u Banjaluci, Dodik je dodatno stisnuo „papučicu gasa“ i nastavio da juri jednosmjernom ulicom i to u pogrešnom smjeru.

Instalisanje dr Tilu Lilu Vlade Crte Đajića na čelo Gradskog odbora SNSD-a Banjaluka već sada se pokazuje kao jedna od najvećih grešaka u dugotrajnoj političkoj karijeri Milorada Dodika.

Dodik je okorjeli kriminalac i makijavelista, ali mu se ne može poreći izvanredan politički talenat. Od njega se najmanje moglo očekivati da napravi grešku poput instalisanja Crte na čelo najvažnijeg odbora Crvene Sekte u Republici Srpskoj.

3.

Iako sam godinama najoštrije kritikovao Moralnu Nakazu Igora Radojičića, moram biti iskren pa reći da je on, u poređenju sa Crtom, politička gromada.

Na moje veliko iznenađenje Radojičić je sve do danas u Banjaluci zadržao najviši rejting od svih Sektaša. Očigledno je da dio birača, tradicionalno naklonjen Crvenoj Sekti, još uvijek žali za njim.

4.

Radojičić je, u međuvremenu, postao politička prošlost. On već godinu dana tavori na političkoj deponiji, bez izgleda da se vrati u politički ring.

Njegova zamjena, dr Vlado Crta Đajić, pokazao je u proteklih godinu dana da je potpuno politički impotentan i da teško da bi mogao uspješno voditi čak i mjesni odbor Crvene Sekte u Kmećanima.

5.

Dodik nije čovjek koji dijeli poklone. Ipak, ovaj put se pokazalo da je Dodik nesvjesno u ruke Opozicije u Banjaluci gurnuo poklon zlata vrijedan – Crtu.

Teško stimulisani Crta ne samo da nije povratio nekada visoki rejting Crvene Sekte u Banjaluci, nego je glavni krivac što ta stranka klizi ka rejtingu od 10 % u tom gradu.

Smatram da bi sve opozicione stranke u stranačkim kancelarijama u Banjaluci trebali okačiti Crtinu sliku, jer on više radi za Opoziciju nego za Režim.

6.

Nema sumnje da se već sada može reći da će opozicioni kandidati za dvije inokosne funkcije u Banjaluci napraviti razliku od oko 40.000 glasova, što će režimski kandidati teško nadoknaditi u drugim gradovima i opštinama.

Preduslov za pomenutu brojku je da Opozicija u Banjaluci na što je moguće manju mjeru smanji lupetanja i manekenisanje Draška Stanivukovića, Lepršavog gradonačelnika Banjaluke.

Ako je već Dodik građanima Banjaluke ponudio kao izbor klovna u vidu Crte, onda Opozicija treba da bude dovoljno mudra da ne gura u ring istog takvog sparing partnera, u liku Stanivukovića.

7.

Toliko o Banjaluci. Treba reći da i u drugim dijelovima Republike Srpske stvari stoje sve lošije po Crvenu Sektu. Čitav je niz opština u kojima Opozicija ima načelnike, a u kojima će Crvena Sekta doživjeti pravi debakl. Tu prije svega mislim na Teslić, Kotor Varoš, Brod, Modriču, Ugljevik i Bijeljinu.

8.

Ne treba zaboraviti ni opštine poput Dervente, Prnjavora i Višegrada, gdje Crvena Sekta ima načelnike, a Opozicija skupštinsku većinu.

Posebno je za režim alarmantna situacija u Prnjavoru, gdje je Sektaš Darko Tomaš u potpunosti izgubio povjerenje građana. Pored toga, Tomaš je izgubio i podršku lokalnih Crvenih Tajkuna, poput Bogdana Nikolića, koji šamara Tomaša na sedmičnom nivou.

Dobro upućeni tvrde da je Dodik sve bliže odluci da smijeni Tomaša sa čela opštinskog odbora SNSD-a Prnjavor.

9.

Sve navedeno upućuje na zaključak da se Crvenoj Sekti ne piše dobro na opštim izborima. Ako se još u obzir uzme i to da Dodik mora da kao kandidata za člana predsjedništva BiH predložiti Željku Cvijanović, onda ne treba da čudi što je Dodik trenutno na ivici nervnog sloma.

10.

Za Dodika ništa bolje stvari ne stoje ni na drugim frontovima, posebno onim pravosudnim. Tu kao preloman momenat treba navesti smjenu Milana Potkovanog Tegeltije.

Nakon što je on istjeran iz VSTS-a, ta institucija, preteženo pod pritiskom međunarodne zajednice, počela se izvlačiti iz „zagrljaja“ radioaktivnog trojca Dodik-Ćović-Izetbegović.

11.

Crvena Sekta je doživjela pravi debakl prilikom pokušaja da na čelo Okružnog javnog tužilaštva u Banjaluci dovede Slavicu Matijaš. Radi se o režimskoj ikebani i prvoj starleti pravosuđa.

Na Dodikovu žalost, VSTS je umjesto nje na čelo pomenute institucije izabrao Zorana Bulatovića. Bulatović za sada pokazuje da nema namjeru biti režimski poslušnik.

Treba podsjetiti da je nakon dolaska Bulatovića na čelo Okružnog javnog tužilaštva u Banjaluci to tužilaštvo podiglo optužnice protiv Dragana Lukača i Momčila Ajhmana Antonića.

12.

Posljednjih dana smo postali svjesni da se Posebno odjeljenje za suzbijanje korupcije, organizovanog i najtežih oblika privrednog kriminala, na čijem se čelu nalazi Miodrag Bajić, polako budi iz dugogodišnjeg zimskog sna.

Hapšenje četvorke Zeljković-Bojić-Dubravac-Marković dokazuje da je Bajiću više stalo do njegove pravosudne karijere nego do spašavanja režimskih kriminalizovanih kadrova.

Bajiću uskoro ističe mandat te će morati još više da se potrudi da javnost ubijedi da zaslužuje reizbor. U narednim mjesecima ćemo vidjeti da li je pomenuto hapšenje samo izuzetak i da li Bajić zaslužuje da ostane na čelu Posebnog odjeljenja.

13.

Pored „buđenja“ Okružnog javnog tužilaštva u Banjaluci i Republičkog tužilaštva, Dodiku sve više straha stvaraju dešavanja oko Tužilaštva BiH.

Do sada je on uspješno, preko Gordane Tadić, zaustavljao sve potencijalne optužnice protiv sebe i drugih članova Crvene Sekte.

S obzirom da je sada evidentno da će Gordana Tadić i pravosnažno biti uklonjena sa čela pomenutog tužilaštva, stvoriće se uslovi za vođenje krivičnih istraga i podizanje optužnica kako protiv samog Dodika tako i protiv drugih članova Crvene Sekte.

Bilo bi, recimo, pravo čudo da do oktobra 2022. godine ne budu uhapšeni Obren Petrović, Sanja Vulić i Boris Jerinić, zbog krađe 15.000 gasova na proteklim lokalnim izborima.

14.

Za kraj, ako neko sretne Milorada Dodika kako ide ulicom i priča sam sa sobom, neka mu ne zamjeri previše. Svaki diktator je bio u sličnom psihičkom stanju u posljednjim mjesecima svoje vladavine.

Slobodan Vasković