Donosim nove zanimljive i ekskluzivne detalje o tome kako su direktor Policije Republike Srpske Siniša Kostrešević i porodica Dodik spremali klopku za ministra policije Dragana Lukača, kako su osmislili tajnu operaciju i lov na Lukača ali kako ih je on preduhitrio jer batina ima dva kraja…
Glasno ćutanje Dragana Lukača govori više od 1000 riječi, kao i smiješne i tragikomične tvrdnje posle nekoliko dana razmišljanja Milorada Dodika da ga Lukač nije udario prije 15 dana jer je trenutno u Moskvi, pokazuju koliko su informacije bile tačne i unijele dodatni nemir i nepovjerenje u strukture režima koje su u panici.
Projektovani prestolonaljednik Igor Dodik, kao osoba iz “porodice” zadužena za bezjednosni sektor u Republici Srpskoj, izdao je niz uputstava i naređenja direktoru policije Republike Srpske Siniši Kostreševiću, koje su trebale rezultovati kompromitacijom i otkrivanjem neke od velikih afera ministra unutrašnjih poslova Dragana Lukača. U vrhu SNSD-a su procijenili da bi hapšenjem u narodu prilično nepopularnog i korumpiranog ministra Dragana Lukača, uspjeli da podignu urušeni rejting SNSD-a i da građanima zamažu oči skretanjem pažnju sa svakodnevih problema. Cilj je bio da se medijima i narodu na tacni isporuči lisicama vezan ministar unutrašnjih poslova i istaknuti član SNSD-a, uz poruku da vlast čisti svoje redove od korumpiranih „mangupa“.
Plan je u tajnosti odobrio i otac nacije Milorad Dodik. Međutim, naredni događaji su pokazali da je od kriminala i namještenih tendera Dragana Lukača veća samo glupost i nesoposobnost zavjereničke ekipe.
Kostrešević je opijen moći, između ostalog i autoritetom najvećeg sina, probrao tim sebi veoma odanih i lojalnih ljudi, policijskih službenika, i sa njima formirao parapolicijsku strukturu unutar samog MUP-a Srpske. Okupljeni tim Kostreševićevih vjernih i dokazanih saradnika, započeo je tajnu operaciju i lov na Lukača je mogao da počne.
Prema mojim informacijama iz dobro obavještenih izvora, ekipu korumpiranih inspektora, zakletih na vjernost Kostreševiću i SNSD-u, činili su Predrag Kudrić, Predrag Vatreš, Siniša Bereta, Nenad Joldžić, Goran Amidžić, Mladen Milovanović, Rajko Ćuk, Rečevićka, Simić i još neki, započeli su istraživati Lukača i njegove nezakonite poslove. Dejan Mitrić iz Uprave za terorizam MUP-a Srpske bio je zadužen za tajno prisluškivanje porodice i ljudi bliskih Draganu Lukaču. Kostrešević je, što lično, što preko sebi odanih korumpiranih policajaca, proširio ovu ekipu na niz nižerangiranih inspektora, od kojih mnogi nisu ni znali da učestvuju u parapolicijskoj istrazi kao ni protiv koga je on usmjerena. Zahvaljujući nekim policajacima koji su prozreli mladog direktora i odbili saradnju sa njim u mutnim poslovima, saznalo se za širinu ove operacije.
Stara poslovica kaže da ko sa đavolom tikve sadi od glavu mu se razbijaju, pa je ubrzo nakon što je započeo ovu operaciju Kostrešević shvatio da njegova ekipa korumpiranih inspektora nije dorasla organizovanju tajne obavještajne operacije kojom bi se uspješno diskreditovao ministar Dragan Lukač. Dodatni problem Kostreševiću je predstavljala i njegova nesposobnost da u kontaktu s Lukačom glumi ravnodušnost, već je isti svojom nadmenošću počeo da kod lukavog lisca Lukača izaziva sumnju i podozrenje.
Problem u radu Kostreševićevog tima (jer u MUP RS navodno nema klanova) su bile i obaveze tima prema njihovim redovnim poslovima sa one strane zakona koji nisu željeli zapostaviti u ovom periodu. I upravo ih je ta želja i ambicija da istovremeno postignu sve, odnosno da jednom zadnjicom sjede na dvije i više stolica, koštala na kraju neuspjeha i kraha operacije.
Dok se Kostrešević, opijen vezama sa “porodicom” opuštao i bez skrivanja razvijao svoje kriminalne veze sa ljudima bliskim Kokezi i Elezu, sa druge strane Lukač je tajno prikupljao podatke. Ubrzo je na vidjelo izašlo da Kostreševića učestalo u Kabinetu posjećuje Dejan Ilić zvani Tigar iz Zvornika, bezbjednosno interesantno lice koje je bilo u kontaktu sa članovima kriminalnog klana Veljka Belivuka zvanog Velja Nevolja. Ilić se predstavljao i kao savjetnik direktora Kostreševića, te je vlastiti automobil redovno parkirao na službeni parking MUP Srpske, kod „Bijele zgrade“ u Banjaluci.
Kostrešević je postao čest gost na porodičnim druženjima kod Dejana Ilića i Siniše Mijatovića u Zvorniku, koji su godinama bili fiktivni vlasnici kompanije Prointer ITSS, i koji su preko Kokeze svojevremeno uspostavljali relacije između Dodika i Aleksandra Vučića.
Kostrešević se ubrzo počeo družiti i sa Slavišom Kokezom po Srbiji.
Kokeza je bio vlasnik i brze pošte AKS Ekspres kurir u Srbiji a u Srpskoj su tu istu firmu, za njegov račun, osnovali Dejan Ilić i Siniša Mijatović. Ipak ove brza pošta je, pod sumnjivim okolnosti na, preko noći nestala i bankrotirala, a kasnije je prodata.
“Pojačane aktivnosti” direktora Kostreševića su mu omogućile da vrlo brzo okonča izgradnju porodične kuće, kao i da mu Dejan Ilić Tigar, prema mojim informacijama od dobro obavještenih izvora, pokloni nov putnički automobil „passat“, te da stekne skrivene akcije u firmi „Alfa sekjuriti“ i još mnogo toga…
Nastupajući na talasu bezgranične političke podrške SNSD-a, Kostrešević je pokušao, dijelom i uspio, da uspostavi jak uticaj na pojedine tužioce u Tužilaštvu BiH, ali mu je slabio uticaj u tužilaštvima u Republici Srpskoj.
Još prije operacije “Lov na Lukača” , Kostrešević je uz podršku pojedinih tužilaca Tužilaštva BiH, pokušavao da za račun SNSD a, obezbjedi dokaze za diskreditaciju direktora OSE Osmana Mehmedagića Osmice, što mu je u dobroj mjeri i pošlo za rukom, a sa ciljem da ovladaju OSOM i važnim tajnim informacijama.
Lukaču je još početkom godine sugerisano iz više nezavisnih izvora, odnosno OSE ali i Vojne obavještajne službe Srbije, da mu je novi direktor Policije Srpske povezan sa regionalnim kriminalnim klanovima. Informacija da Kostreševića i njemu bliske osobe već operativno obrađuje OSA, kao i BIA Srbije i Agencija za nacionalnu bezbednost Crne Gore, i to zbog pripadnosti grupi koja ga povezuje sa crnogorskim podzemljem i Slavišom Kokezom, ponajviše je obradovala ministra Lukača, koji je ove informacije iskoristio da krene u konačan obračun sa Kostreševićevom ekipom.
Američke bezbjednosne službe, koje su kreirale i upravljale aplikacijom „Skype“, vjerovatno nisu bile iznenađene da se među korisnicima iste nalaze i lica iz bliskog okruženja direktora policije Republike Srpske, pa i sam direktor, i da su isti bili u mreži korisnika velikog međunarodnog kriminalnog klana. Sadržaj komunikacije putem ove aplikacije se pomno analizira i po svemu sudeći, ministar Dragan Lukač će biti prvi čovjek iz MUP Srpske kojem će ti materijali biti ustupljeni u cjelosti.
Kostrešević i njegovi saradnici, iz policije ali i iz podzemlja, su u panici jer je on lično komandovao uhapšenim inspektorima, davao im naredbe, a oni su samo njemu odgovarali. Čak im je on dao službene automobile iz njegovog kabineta u kojima su prevozili lica sa međunarodne potjernice.
Kriptovane telefonske aplikacije, koje je Kostreševićev klan koristio za komunikaciju su razbijene, a šteta koja je klanu time načinjena tek će isplivati na površinu. Iako Kostrešević i njegovi “saradnici” negiraju sve poslovne konekcije, njihove do sada dokumentovane međusobne veze govore drugačije, a to dobro zna Dragan Lukač, tako da će naredni period biti vrlo zanimljiv što se tiče raspleta i dešavanja u Policiji Republike Srpske.
Podsjećamo, Kostrešević je na mjesto direktora policije uspio doći političkim uticajem tek pošto je poništen konkurs za koji nije ispunjavao uslove, pa je naknadno raspisan novi konkurs. Sa druge strane Lukač ima i profesionalno i političko iskustvo koje ga čini teškim protivnikom za „golobradog“ Sinišu Kostreševića.
Kostrešević kao direktor Policije Republike Srpske, radi „na daljinski“ koji u rukama drži Igor Dodik i služi kao alatka u obračunima prvenstveno sa političkim protivnicima SNSD-a i “porodice” ali i ljudima iz SNSD kao i sa brojnim “neposlušnim” privrednicima. Kostreševićev „model djelovanja“ nije mogao proći nezapaženo od strane profesionalaca u MUP-u Srpske i Tužilaštvu, a Lukaču se otvoreno zamjerio nakon što je, uz saglasnost Dodika mlađeg, poništio kadrovska rješenja koja je predložio Lukač.
Kostreševićeva smjena, zbog veza sa Veljkom Belivukom i Kokezom, je gotovo izvjesna, ali se ne smije isključiti mogućnost da ga Milorad Dodik pokuša sačuvati kao korisnog idiota, što opet može Lukaču dati snagu da krene u konačan obračun sa pojedincima oko Dodika pa i sa samim Miloradom Dodikom.
Kostrešević, putem medija, svakodnevno i prilično bezuspešno pokušava da obmane javnost i odbrani svoju davno izgubljenu čast. Bolje bi mu bilo da javnosti objasni svoje nezakonite poslove, prije svega vezu sa direktorom carina u Uprave za indirektno oporetivanje BiH Vladimirom Dragičevićem, i optužbama za reketiranje uvoznika robe u BiH.
Borba klanova, stanje u Policiji i Ministarstvu unutrašnjih poslova Republike Srpske, pokazuju koliko je kriminal i korupcija sistematski razorio sve ključne institucije, a narodu ostaje da trpi još malo dok se nakaradni mafijaški sistem potpuno ne uruši, čeka ozdravljenje i korjenite promjene koje su svakim danom sve izvjesnije.
Nebojša Vukanović
