Istraga o smrtnosti pacijenata u covid odjelima Kliničkog centra, je sada u nadležnosti sarajevskog tužilaštva. Ono što je sigurno, jeste da je sada, bez obdukcija, nemoguće utvrditi uzroke povećane smrtnosti. Da li, kako objasni Predsjednik SDA Bakir Izetbegović „zahvaljujući tim uređajima sada diše 35 ljudi“ ili je pak neutvđen broj preminuo upravo zbog respiratora, tačnije ventilatora koji nisu predviđeni za ovu namjenu?

Kada je Žurnal prije pet godina objavio film „Sebija“ sa jasnim nagovještajima šta možemo očekivati od Sebije Izetbegović nakon imenovanja za generalnu direktoricu sarajevskog Kliničkog centra, neki su mislili da pretjerujemo.

Nakon prošlogodišnjeg filma “Direktorica“ koji je opisao reformu zdravstvenog sistema po mjeri dotične, izgledalo je da lošije ne može biti.

Ove godine bavimo se posljedicama prethodnih pet godina, proteklih u šutnji i strahu od one koja je „radila za građane“.

Mnogo toga prethodnih godina nije bilo po zakonu, ali jeste po mjeri „generalne direktorice“. Počelo je 2016. godine. Prvo su na redu bili uposlenici kojima je direktorica Izetbegović prijetila da će im iščupati grkljan. Jedan po jedan, potom desetine po desetine ljekara i drugog medicinskog osoblja napušta KCUS.

UŠTEDE OPASNE PO ŽIVOT

Dok se povećavala tranša iz Zavoda zdravstvenog osiguranja KS smanjivan je broj pacijenata, troškova za lijekove i hranu pacijenata. Veličaju se višemilionske „uštede“ i profitabilnost KCUS-a koje je u suštini bazirano na  nedostatku dijagnostičkog materijala, konca, gaze, epruveta, reagensa, lijekova, citostatika, smještaja za šećeraše, dnevne klinike za ovisnike, anestetika. Uslov operativnog zahvata bila je – prethodna uplata za potrošni materijal!

U novembru 2016. godine, Žurnal piše kako je generalna direktorica Sebija Izetbegović poslala svim klinikama Kliničkog centra Sarajevo obavijest u kojem je navela da pacijenti sami trebaju da finansiraju troškove “potrošnog materijala”.

“Potrebno je da prije prijema pacijenata na operativni zahvat istog upoznate sa materijalom  koji se finansira od strane njegovog osiguranja, i sa materijalom koji ne pokriva osiguranje pacijenta, te prednostima i nedostacima istog, i ukoliko je pacijent saglasan da SAM FINANSIRA TROŠAK, neophodno je da PRIJE OPERATIVNOG ZAHVATA UPLATI AKONTATIVNO IZNOS NAVEDENOG POTROŠNOG MATERIJALA. Klinika treba da šifrira taj materijal i uputi pacijenta na jednu od blagajni KCUS-a”, piše u svom dopisu generalna direktorica KCUS-a.

Kupovina lijekova refundirana je onima koji su ih kupovali u apotekama koje su, igrom slučaja, u vlasništvu supruge predsjednika UO KCUS-a?

Kako je Žurnal pisao, A.B. pacijent Klinike za fizijatriju i  rehabilitaciju Kliničkog centra Sarajevo je lijekove koje su mu bili potrebni morao kupovati sam. U Kliničkom centru Sarajevo saopćili su mu da potrebne lijekove može kupiti samo u apoteci Dina. Četiri kupovine i konačni račun je iznosio 1031,90 KM. Skoro dva mjeseca kasnije, pacijent A.B. je priložio svoj račun Kliničkom centru, a generalna direktorica Sebija Izetbegović potpisala je Odluku o refundaciji sredstava. I tako redom za niz pacijenata i samo za omiljenu apooteku direktorice.

U uštede se ubrajalo i neservisiranje dva linearna akceleratora, pa su desetine pacijenata oboljelih od karcinoma bili uskraćeni za terapiju koja im je doslovno značila produženje života. Dok je prethodne četiri godine za njegovo servisiranje i održavanje bilo potrošeno oko šest stotina hiljada maraka, menadžerica KCUS-a je taj iznos 2017. smanjila na – 6 hiljada.

Uštedio je KCUS i na troškovima investicionog i tekućeg održavanja te troškovima rezervnih dijelova, gotovo 2,5 miliona maraka. Kao rezultat – mamograf, CT, MRI i drugi aparati nisu radili duže vrijeme.

Tek će u maju 2018. godine, uz neizostavnu samohvalu, biti svečano stavljen u funkciju novi akcelerator.

Uštedio je KCUS oko 700 hiljada marka i na namirnicama za ishranu bolesnika te materijalima za čišćenje, 200 hiljada. Znakovito, iako je broj pacijenata u periodu od 2015. do 2017. smanjen za oko 3500, povećavala se tranša koju Zavod zdravstvenog osiguranja KS uplaćuje za potrebe KCUS-a.

Urgentni centar radi samo određenim danima, sukladno zamisli „generalne direktorice“. Kamo sreće da je tu bio kraj.

DJECA ČEKAJU OPERACIJU ILI LIJEKOVE

Najmanje trideset djece sa srčanim manama mjesecima nisu operisana jer Klinički centar nije nabavio potrebni materijal. Roditeljima bolesne djece je rečeno da na KCUS-u nema tzv “šivaćeg materijala”, koji bi bio ugrađen tokom operativnih zahvata.

“Trebala je biti urađena operacija sa doktorima iz Švedske, ali oni ne dolaze već godinu dana na KCUS. U oktobru su nam javili da dođemo i potpišemo papire za izmještaj”, kazali su Žurnalu roditelji jednog djeteta koje je moralo biti izmješteno u Austriju.

Slična sudbina zadesila je i dječaka “A” iz Zenice. U decembru prošle godine, također je morao biti izmješten u Austriju, jer Klinički centar Sarajevo “zbog nedostatka specijalnog konca” ne radi operacije. Novorođenče iz sarajevske porodice “K”, također mora biti operisano van BiH. Planirano je da operacija bude obavljena u Turskoj.

“Samo nekoliko desetina hiljada maraka je bilo potrebno izdvojiti da bi se nabavili potrebni materijali. Imali smo stručnjake koje želi cijela regija, a koji će sada odseliti u druge zemlje, jer ovdje više nemaju perspektive”, kazao je za Žurnal jedan od tadašnjih zaposlenika sa Kliničkog centra Sarajevo, što je kasnije iz KCUS-a i potvrđeno Žurnalu na upit o cijeni tog materijala.

Zbog potpuno nemedicinskih razloga odbijeno je liječenje teško oboljele djevojčice Nadin u decembru 2019 godine.

– To dijete više neće biti liječeno ovdje – reći će velika direktorica za malu pacijenticu, izrekavši vjerovatno jedan od najstrašnijih presedana u istoriji medicine uopće.

Dijete je mjesecima bilo bez prave dijagnoze, da bi ljekari u Turskoj postavili konačnu. Na povratku u Sarajevo nestaje joj lijekova ali ih na KCUS-u ne može dobiti jer ih nema. Za njih je nadležan Federalni zavod zdravstvenog osiguranja. Iako lijekova nema, na Kliničkom centru ne žele izdati potvrdu da treba ići u inostranstvo.

“Ona se može liječiti u Sarajevu, druga stvar je što nema lijekova”, konstatacija je generalne direktorica KCUS-a, kao da je u potpunosti izgubila dodir sa stvarnošću.

Sada bi isto tužilaštvo koje je odbacilo prijavu za odbijanje liječenja ove djevojčice, trebalo biti nadležno i za istragu povećane smrtnosti na KCUS-u!? Budimo realni..

SINDIKAT, KOMORA, MEDICINSKI FAKULTET

Mnogo prije pandemije pojedini ljekari su se gorko šalili kako ljudi imaju veće prilike preživjeti infarkt u Tomislavgradu nego u Sarajevu. Šutili su na sve navedeno, pa su „padali“ redom sindikat, Ljekarska komora, Medicinski fakultet, sve gdje je „generalna direktorica“ naumila da se samo njena riječ neprikosnoveno sluša.

Nakon više pokušaja, na nelegalnoj vanrednoj sjednici Naučno nastavnog Vijeća, Sebija Izetbegović i oni koji je podržavaju izglasali su polovinom 2017. godine razrješenje dekanese Medicinskog fakulteta Univerziteta u Sarajevu Almire Hadžović Džuvo. Na taj način Izetbegovićka je u potpunosti uspostavila kontrolu nad zdravstvom u Kantonu Sarajevo.

Uz pomoć odanog kadra prezima kontrolu nad Kantonalnom komorom Sarajevo, da bi potom sud istu proglasio nelegalnom. No, oni i dalje rade kao da je „sve po zakonu“.

Ako im već navedeno nije bilo dovoljno, tužilaštvo je moglo zainteresovati kako i od koga KCUS nabavlja opremu, koga protežira i kako potpisuje ugovore sa onima koji su osuđeni za utaju poreza? O svemu tome je Žurnal iscrpno pisao.

Devastacija zdravstvenog sistema koja se odvijala u fazama nije interesovala nadležne, ali jeste nešto drugo. Federalni ministar zdravstva. sukladno dogovoru SDA-HDZ BiH, (čitaj Izetbegović – Čović) obezbjeđuju „dragoj profesorici“ još jedan mandat.

IZOLATORIJ PREUREĐEN U KABINET

Vizionarski je „generalna direktorica“ prostor za izolatorij u Kliničkom centru, plaćen 2014. godine više od 200.000 maraka, pretvorila u „kabinet za menadžment“.

A onda nam se dogodila pandemija.

Direktorica zatvara odjele, oboljele usmjerava u Opću bolnicu. Hiljadu je praznih kreveta u Kliničkom centru dok se preko noći neuslovni prostori pretvaraju u „bolnice“. Troši „ušteđene“ milione za direktne nabavke sa odabranim firmama, određuje ko će, za koliko i od koga kupiti. Sa prodavnicama namještaja ugovara kupovinu testova i respiratora.

„Mi ne možemo čekati do sutra do 3 sata da se vi izjasnite. Nama treba danas, jer mi još nešto malo imamo na tržištu što možemo da kupimo i to je završena priča,“ požurivala je direktorica Federalnu vladu marta 2020.

“Ja sam ginekolog, ne bavim se respiratorima”, pričaće godinu kasnije u sudnici požurujući tužioca jer je „u bolnici čeka 535 ljudi“, iako upućeni tvrde da pacijente vidi samo kada uvede naručene kamere i fotoaparate.

Svi drugi su sada po direktorici krivi što ljudi umiru u sve većem broju, i Krizni štab u kojem sada  ne želi vidjeti „svoje ljude“ i ministarstvo i Vlada Kantona Sarajevo, samo što još ne izgovori da je sve što se dešava u posljednje vrijeme to što na vlasti nije više SDA. A na sceni imamo da je godinu dana nakon pojave korona virusa još uvijek nepoznanica protokol liječenja bolesnika na KCUS-u!

I onda se nakon svega pitamo šta nam se ovo u posljednje vrijeme događa sa zdravstvenim sistemom. Ništa sada, dogodilo se prije pet godina, dogodila se „generalna direktorica“.

Amarildo Gutić