Ludilu nema kraja, jezivo je i prosto nevjerovatno koliko su ključne institucije u Republici Srpskoj zarobljene od strane vladajuće Partije i oligarhije…

Tako su juče pripadnici Policijske stanice Vlasenica priveli dva mladića na saslušanje u prostorije MUP-a, te im napisali kazne i prekršajne prijave zbog navodnog narušavanja reda i mira jer su pokrenuli akciju pomoći iscrpljenom demobilisanom borcu Vojske Republike Srpske Rajku Deliću. Umjesto da hapse moćnike koji su opustošili državu i stvorili sirotinju, policija privodi ljude koji pokušavaju pomoći svom komšiji!

Nema sumnje da je lokalni poglavica, nasilnik i presuđeni otmičar Mićo Kraljević, načelnik opštine Vlasenica, naredio komandiru Policijske stanice Zoranu Radivojeviću, poznatom po zloupotrebama položaja i ovlaštenja, da privede, kazni i pokuša zastrašiti mladiće koji su prvi snimili Rajka isposnika u očajnom stanju i alarmirali javnost, što je uznemirilo lokalne moćnike.

Ovakav apsurd i brutalna zloupotreba policije u partijske svrhe nije odavno viđena, a momci su nakon privođenja, zastrašivanja, saslušanja i kazne opisali šta se događalo u Policijskoj stanici i Vlasenici ovih dana.

Dvojica momaka su platili kaznu, a nikom nije jasno čime su to narušili javni red i mir, jer su pomogli Rajku i njegovom sinu da bar pristojno ručaju poslije dugo vremena i malo se oporave.

Fotografije iscrpljenog Rajka jesu šokirale javnost, jer niko ne može da vjeruje da u 21-om vijeku ima ljudi koji bukvalno umiru od gladi, ali za to bi trebalo kazniti odgovorne koji su dopustili da borci žive u onakvim uslovima.

Posebno je sramno i monstruozno ponašanje direktorice lokalnog Centra za socijalni rad u Vlasenici Mare Đurić koja je izjavila da je Rajko sam kriv za stanje u kome se nalazi jer je više pio alkohol nego što je jeo, a ona mu je velikodušno poklonila jedan paket pomoći prošle godine. Cilj rada socijalnih ustanova jeste da pomognu ljudima u nevolji i stanju socijalne potrebe, i njena izjava ući će u anale vrhunca beščašća i nemorala.

Neću se smiriti i prestati da ukazujem na nemoral i beščašće direktorice Đurić sve dok se ne ukloni sa važne funkcije, jer na tom mjestu mora biti neko ko ima empatiju i nešto ljudsko u sebi, a ne neko ko će vrijeđati i dehumanizovati žrtvu, koja 10 godina preživljava bez hrane, struje i vode u kući.

Stanje u kome se nalazi Rajko Delić, borac prve kategorije koji je u Otadžbinskom ratu izgubio tri brata, i ima 67 maraka boračkog mjesečnog dodatka, slika je odnosa države, užasne maćehe, prema ovoj populaciji. Valjda se probudi savjest moćnika da njegovog sina vrate na posao čistača ulica u Komunalno, gdje su ga ranije ostavili bez posla koristeći njegovu naivnost, i da se izradi kuća, kako bi imali bar minimalne uslove za život dostojan čovjeka.

Nebojša Vukanović