IDEMO DO KRAJA…

Nije lako otvoriti pitanja pozadine ubistva Slaviše Krunića a posebice sumnje na višestruku umiješanost porodice Dodik u taj monstruozni zločin.

No, jednako tako, ne mogu nijemo gledati njihovo pirovanje nad ubijenim.

Idemo do kraja!

Tekstom INTERVJU SA GORICOM DODIK: “Pitaj brata i tatu zašto je ubijen Slaviša Krunić” najavio sam zastrašujuću istinu pozadine ubistva Slaviše Krunića, zbog koje smo imali onako “ekspresnu” istragu i svjedočimo suđenju kakvo nema potencijal za otkrivanje motiva zločina. Baš kao što kroz krivični postupak nećemo doznati ko je doista ubio Željka Kovačevića, jedinog od neposrednih počinilaca koji je znao organizatore i naručioce likvidacije.

Intervjuisana Gorica Dodik ukazala je na moje “oboljenje”, poput nebrojeno drugih koje sam proteklih godina suočavao sa neugodnim pitanjima i temama. Do 2013. godine bio sam uvažavani inspektor za organizovani kriminal, sve dok nisam započeo istragu teškog (organizovanog!) kriminala na kom je Gorica Dodik zaradila “prvi milion”. I danas taj predmet skuplja prašinu u ladici šefa prijedorskog tužilaštva Mladena Mitrovića, a samo zato što ne mogu pobiti dokaze i činjenice koje sam prikupio prije negoli me pretvoriše u “ludog blogera”.

Nakon što se obogatila milionskom pljačkom Fonda zdravstvenog osiguranja RS i to korištenjem falsifikovanih recepata za nepostojeće lijekove Gorica Dodik umislila da je Ivanka Tramp, pa počela odreda dijeliti lekcije po pitanju “ljubavi” prema Republici Srpskoj.

Možda bih i sam volio tu “republiku” da sam je pokrao poput Princeze Gorice, ili da je potkradam kako to ona i danas čini? Ovako: ostaje mi da dijelim uobičajenu sudbinu boraca prve kategorije i sinova poginulih boraca, uz nesreću da sam objedinio obe kategorije.

Nismo od Gorice “Ivanke Tramp” Dodik dobili željene odgovore, baš kao što još uvijek čekamo odgovor na MILORADU DODIKU JAVNO: Jesi li mrtvog Slavišu Krunića kreditirao radi preuzimanja firme? U ovom tekstu prezentovao sam podatke i fotografije kredita kakve je Investiciono-razvojna banka RS (IRB) dodjelila Krunićevoj firmi “Žitopeka”, a sa donje fotografije jasno se vidi problem kakav istraga i tekuće suđenje nisu i neće obuhvatiti.

Iz ovog dokaza vidimo da je Tamara Krunić, supruga ubijenog Slaviše, kao odgovorno lice “Žitopeke” predala IRB-u zahtjev za kredit u iznosu od PET MILIONA KM, a koji nije realizovan samo zbog odustanka podnosioca zahtjeva. Kasnije su realizovana dva kredita sa ukupno ČETIRI MILIONA KM, ali nakon još jednog neobjašnjivog odustanka i mnogih drugih kontraverzi koje sam objasnio u tekstu sa gornjeg linka.

Nadam se da će neko objasniti novonastalu situaciju i razloge promjene podataka na sajtu IRB-a od prethodne do ove objave, ali nesporno je uklonjen podatak da je zahtjev predan/odobren na dan ubistva Slaviše Krunića – 22.04.2019. godine. Sa gornje forografije vidite da tog datuma nema i da je promjenjena oznaka iz “pozitivno riješeno” u oznaku “dokumentacija kompletirana”. Fotografija ispod dokazuje šta je na sajtu stajalo početkom novembra 2020. godine, kada sam podatke preuzeo za tadašnji tekst. I kakve sam tada objavio!

U prethodnom tekstu pitao sam Milorada Dodika da li je ubijenog Krunića “kreditirao” radi preuzimanja firmi, a sad slijedi logično pitanje: jesu li podaci mijenjani radi prikrivanja dokaza? Zna Dodik odlično koga je od porodice Krunić pozvao radi izražavanja saučešća i istovremeno sam potegao pitanje spornog kredita. Konkretno: obećao je da će to “riješiti”!

Nepobitno vidimo da je do “odustajanja” od traženog kredita došlo 24.04.2019. godine, dakle dan nakon Slavišinog ubistva, odnosno na dan kada je porodica pripremala sutrašnju komemoraciju i sahranu. Iz te vizure i na osnovu predočenih dokaza u prednjem tekstu izrazio sam sumnju da je od kredita u stvari “odustao” Dodik, a neka on i predstavnici banke objasne šta se doista događalo između ubistva i sahrane.

Pored toga valja im objasniti: šta se tektonski promjenilo, pa je neko Krunićevo preduzeće odjednom moglo dobiti milionski kredit od IRB-a? Godinama unazad jedna praksa, a na dan ubistva čudnovat obrt. U stvari treba razjasniti: da li je Krunić uopšte znao za sporni kredit od pet miliona maraka? Posebice jer on nije formalni vlasnik “Žitopeke”, pa time nije morao biti ni podnosilac zahtjeva. Najmanje je mrtav mogao odustati od kredita! Jesu li istraga i suđenje obuhvatili ova nimalo bezazlena pitanja?

Idemo dalje. Istog tog kontraverznog 24. aprila ministar Lukač je na sjednici zatvorenoj za javnost informisao Narodnu skupštinu RS o masakru u Glamočanima. Kvaziopozicija Repunlike Srpske, ta koju je Krunić godinama financirao i svakojako pomagao, do danas krije šta je osvjedočeni ubica i kriminalac Dragan Lukač saopštio im na toj sjednici. Lukač zasigurno nije pominjao milionsko kreditiranje kakvo prezentujem egzaktnim dokazima.

Ministar Lukač još manje je narodnim poslanicima pričao o pljački iz septembra 2015. godine, šta sam detaljno objelodanio tekstom SLAVIŠA KRUNIĆ RAZOTKRIO SPECIJALCE-PLJAČKAŠE: Ministar Lukač organizator pljačke koja je trebala uništiti Krunića! . Tak kad je Krunić zaprijetio da će dići svoje ljude i pohapsiti Lukačeve specijalce MUP je morao procesuirati svoje pripadnike. Novac iz pljačke nije nađen jer je ostao skriven u Lukačevoj vikendici!

Nije ministar “informisao” parlament o tome kako su Gojko Vasić, Darko Ćulum, on i slični godinama uništavali “Sektor” tako što su policajce slali na obezbjeđenja kakva je trebalo da radi Krunićeva firma. Desetak tekstova posvetio sam toj temi, a od prve objave stojim na polazištu da iza ubistva stoji režimska “nelojalna konkurencija”, pa sve do objašnjenja kako su čelnici MUP-a na tome ostvarivali ličnu korist. Baš kao što je Slaviša godinama trpio štete, ali i prikupljao dokaze institucionalnih lopovluka.

Ovim dolazimo do ključnog motiva ubistva Slaviše Krunića, a kog se ministar Lukač zasigurno nije dotakao na sjednici zatvorenoj za javnost. Neka se stide narodni poslanici koji o tome do danas ćute, iako je Slaviša mnoge od njih držao za prijatelje. Javno i odgovorno tvrdim da znaju informacije koje apostrofiram ovom objavom, ali su o istima spremi pričati samo po banjalučkim kafanama.

Novembra 2019. godine objavio sam tekst POZADINA UBISTVA SLAVIŠE KRUNIĆA: Pokušao sačuvati dokaze Dodikovog kriminala. Zasnovano na dokazima ukazao sam da je Krunić tri mjeseca pred ubistvo ugovorio posao čuvanja dokumentacije “Banke Srpske”. Riječ je o 19 000 registratora službene dokumentacije banke koju je Dodikova pljačkaška klika prethodno držala u popljavljenim podrumima i istom hranila glodare. Ideja lopovske bratije bila je uništenje dokumentacije, a time i dokaza sopstvenog kriminala počinjenog preko ove i vezanih banaka (“Bobar banka”, “Pavlović banka”…).

Na jednoj strani imali smo bandite koji pokušavaju uništiti dokaze sopstvenog kriminala enormnih razmjera, dok, na drugoj, Krunića koji je sve to namjeravao deponovati i čuvati punih 10 godina – dok se ne stvore uslovi za vođenje zakonite istrage. Koliko treba biti uman za zaključak da je ovaj “posljednji posao” Slaviši došao glave? Ukoliko prednja tumačenja nisu dovoljna – idemo dalje.

Čuvanje dokaza režimske pljačke i bankarskih mešetarenja Slaviša je realizovao preko “Sektor ADS”, firme specijalizovane za takve usluge, koja je registrovana na ime supruge Tamare. Ono šta se za njegovog života nije moglo zamisliti kasnije se pokazalo kao činjenica. Konkretno: Slavišin/Tamatin “Sektor ADS” na javnom tenderu udružuje se sa “Prointerom” Igora Dodika (suvlasnika). Informacija o tom zajedničkom poslu danas je opšteznana činjenica.

Kasnije, takođe opštepoznato, “Prointer” kupuje “Sektor ADS”, a javnost je propustila shvatiti da je prednje pomenuta deponovana dokumentacija “Banke Srpske” ponovo pod kontrolom Dodikovih. Kupili su “način” da dokaze sopstvenog kriminala teškog stotine miliona maraka čuvaju 10 godina, pa po potrebi i da sakriju ili unište sve šta ih tišti. Ono šta sa živim Slavišom nisu mogli sanjati omogućila im je njegova supruga i to je naprosto činjenica.

Sad dolazimo do dijela koji sam dugo lomio u sebi jer nisam pobornik senzacionalizma, imam empatiju za porodice stradalnika, ali ne mogu trpiti da zločinci piruju nad svojim žrtvama. Čija ideja je promjena naziva firme u “Infiniti ADS”. Razumijem zašto novim vlasnicima nije odgovaralo “Sektor ADS”, no bilo je za očekivati nešto poput “Prointer ADS”. Ili da se novokupljeno preduzeće bez posebnog naziva “utopi” u osnovnu kompaniju.

Pojam “infiniti” (eng: infinity, simbol ∞ ) u modernom žargonu koristi se za označavanje beskrajne ljubavi, a često i za skrivene ili zabranjene romanse. Svakodnevno ga viđamo na tetovažama, fotkama i drugim aktima izražavanja ljubavi. Nisam tek tako intervjuisanoj Gorici Dodik sugerisao da pita brata Igora zašto bivšu Slavišinu kompaniju promjenom naziva eksponira kao “beskrajnu ljubav”. Zasigurno time nije mislio na svoju suprugu, koja ga je ostavila i sa djecom živi u Beogradu.

Ukoliko javnosti nije bila jasna poruka moje objave DODIKOVI JADI – OPET ŽENI SINA: Igor odlučan da “Draga Mašin” ponese prezime Dodik sad je valjda jasno o kojoj udovici govorim. O istoj koja je dobila kredite, koja je “prodala” dokaze pomenutog bankarskog kriminala, o kojoj se Igor Dodik izražava kroz “Infiniti ADS”, te sa kojom je odlučio osvjedočiti vezu. Zalud ga otac upozorava na posljedice kakve sam opisao u tom tekstu.

Nikog na ovom svijetu ne zanimaju “emocije” Igora Dodika i Tamare Krunić, pa bile one ovakve ili onekve prirode, ali mi ovde govorimo o popriličnom fondu indicija i više konkretnih dokaza kakve je istraga morala uobziriti. Kroz ovaj i vezane tekstove opservirao sam brojne indikatore sumnje na spregu porodice Dodik i supruge ubijenog Krunića, a kakve potencijalno mogu razriješiti pozadinu zločina.

Ukoliko prednji navodi nisu dovoljni za aktiviranje istražnih organa ističem da imam još podosta informacija kakve ću savjesno podijeliti sa tužilaštvom. Pored toga moram apostrofirati činjenicu da više nisam policijski inspektor (porodica Dodik-Korleone pobrinula se za to) koji mora institucionalno dokazivati počinjena krivična djela. Sad sam samo bloger koji svoje navode jedino mora objašnjavati u slučaju parnične tužbe, a za šta svima prozvanima stojim na raspolaganju. I čovjek koji ne može trpiti pirovanja Dodikovih nad ubijenim Slavišom Krunićem.

Na kraju ističem kako je ovo tek prvi u nizu tekstova kakvima ću razjasniti pitanja iz “intervjua” sa Goricom Dodik, a slijede šokantna otkrića o ubistvima Nikole Đurovića, Milana Vukelića, Davida Dragičevića i drugih nevinih žrtava. Sve uz pouku Dodikovom zločinačkom udruženju – možete me ubiti, ali samo jednom. Dotad čitajte moje tekstove.

Radovanovicborislav.blogspot.com