23/11/2024

Milorad Dodik je nekoliko puta, kao kec iz rukava, izvlačio priču o referendumu…

 

Dešavalo se to u, po njega, vrlo osjetljivim političkim momentima.

Na neki čudan način, on se iz svake od tih referendumskih priča izvlačio politički neokrznut. Sve to, u praksi, značilo je produženje njegove autokratske vladavine. Uporedo sa tim procesom trajao je i drugi proces. On se, najjednostavnije, može opisati kao proces biloškog zatiranja sopstvenog naroda.

Ovaj put, nezavisno od volje Dodika, nametnuo se „Referendum u Doboju“.

Upravo ova sintagma na najslikovitiji način opisuje značaj koji ponovljeni izbori u Doboju imaju za dalji politički put, ali i budućnost Republike Srpske.

Prije samo nekoliko mjeseci činilo se da ništa ne može da uzdrma vladavinu tog okrutnog tiranina. Onda su se, za Dodika svakako neplanirano, desili Banjaluka i Bijeljina.

Građani dva najveća grada u Republici Srpskoj, na izborima održanim 15.11.2020. godine, Dodika su, bokserskim riječnikom rečeno, nokautirali.

Od tada do danas, Dodik bezuspješno pokušava da se pridigne sa patosa. On konstantno srlja iz greške u grešku. Prijetnje građanima Banjaluke, afera Ikona, napad na Aleksandra Vučića…, mogli bi u nedogled.

Nema sumnje da je Dodik uzdrman, kao nikada do sada. On strah od gubitka vlasti (i hapšenja koje će uslijediti posljedično) više nije u stanju da prikrije.

Intenzitet tog straha eksponencijalno raste kako se bliži 21.02.2021. godine, odnosno dan održavanja ponovljenih izbora u Doboju. Za Dodika su ti izbori pitanje života i smrti. Dodik dobro zna da građani Doboja, kao niko drugi do sada, imaju priliku da ga pošalju na političku deponiju, gdje mu je i mjesto.

 Dodik je prvo izgubio kontrolu nad Centralnom izbornom komisijom BiH, a nakon toga i kontrolu nad Visokim sudskim i tužilačkim savjetom BiH.

Dugogodišnja kontrola te dvije institucije omogućila je Dodiku da sebe uzdigne na poziciju apsolutnog suverena, gospodara života i smrti u Republici Srpskoj.
Gubitak kontrole nad Centralnom izbornom komisijom BiH doveo je posljedično do djelimičnog poništavanja izbora u Doboju. On je time doveden u poziciju da mora da ostvari ono što nikada do sada nije, da pobijedi opoziciju u fer i poštenim izborima.
Dodik dobro zna da Sanja Vulić, njegov lični Kerber i nezvanični vladar Doboja, ovoga puta neće moći da osvoji 100 % glasova na biračkim mjestima. Takva spoznaja ga čini izuzetno nervoznim, a on tu nervozu reflektuje i na druge funkcionere stranke.

Ponovljeni izbori u Doboju su sve samo ne obični izbori. Toga su svjesni kako pozicija tako i opozicija.

Nema sumnje da se 21.02. u Doboju održava svojevrsni referendum, sa samo jednim, vrlo jednostavnim pitanjem: Da li ste za to da Milorad Dodik 21.02. bude poslat na političku deponiju?

Odgovor na ovo referendumsko pitanje će nam uskoro dati građani Doboja.

Po svemu viđenom, a posebno po nervozi koja gotovo isijava iz Dodika, vrlo je izvjestan scenario u kojem će građani Doboja na birališta izađi razmišljajući o sudbini Republike Srpske, a ne o kandidatima čija imena će biti napisana na listiću za poziciju gradonačelnika Doboja.

Dodik je na sjednici Izvršnog komiteta SNSD-a, odražnoj prije desetak dana, članovima tog organa poručio da se Doboj ne smije izgubiti, jer bi poraz u tom gradu značio „pad“ vlade i odlazak SNSD-a u opoziciju.

Prema Dodikovoj projekciji, ne postoji ni jedan posto šansi da aktuelna Vlada opstane do ljeta ove godine, u slučaju da Boris Jerinić doživi poraz.

Dodik je svjestan da posljednjih nekoliko mjeseci ne uspijeva da kontroliše stranku, a to se najbolje vidi po svakodnevnim sukobima najviših funkcionera. Uz to, gotovo svi sadašnji koalicioni partneri SNSD-a „ispod stola“ pregovaraju sa opozicionim partijama oko formiranja nove skupštinske većine.

Vratimo se na Doboj.

U „igri“ za poziciju gradonačelnika su dva kandidata, jedan opozicioni (Cvijan Filipović iz SDS-a) i jedan režimski (Boris Jerinić iz SNSD-a).

Srđan Todorović (iz SP-a), iako formalno kandidat za gradonačelnika Doboja, ima samo ulogu Trojanskog Konja. Njegovo kandidovanje ima za cilj da odvuče dio opozicionih glasova.

 Upravo je bila ideja Sanje Vulić, aktuelne vladarice Doboja, da se Todorović kandiduje kao navodna alternativa Filipoviću i Jeriniću.

Kao i svaka druga ideja koja je do sada Vulićevoj pala na pamet, i ova je doživjela fijasko.

 Rezultati istraživanja koje je SNSD dobio prije dva dana pokazuju da je Todorović trenutno na 2-3 posto podrške među biračima Doboja.

Da zlo bude veće, po Vulićevu, pokazalo se da se većina tih birača izjasnila da bi, u slučaju da su kandidati samo Filipović i Jerinić, oni glasali za Jerinića.

To praktično znači da je Vulićeva svojim kandidovanjem Todorovića oduzela glasove Jeriniću, a ne Filipoviću, kako je to planirala.

 U toku 12.02.2021., u prostorijama SP-a, održan je zajednički sastanak najviših funkcionera SP-a i SNSD-a.

Među njima je bio i Srđan Todorović, lažni opozicionar. Dogovoreno je da on još nekoliko dana izigrava kandidata za gradonačelnika Doboja, a da nakon proglasi da odustaje od kandidature u korist Jerinića.

Treba reći i da je Todoroviću, kao nagrada za beskičmenjaštvo, obećana pozicija direktora JPŠ „Šume Republike Srpske“ a.d. Sokolac.

On će na tom mjestu zamijeniti Slavena Gojkovića, sadašnjeg direktora tog javnog preduzeća, koji je takođe kadar SP-a.

O kvalitetu dva suprostavljena kandidata najbolje govore njihove biografije, a koje ću u kratkim crtama predočiti javnosti:

 Cvijan Filipović je rođen u Doboju 1952. godine.

Oženjen je, ima dvoje djece i šestoro unučadi. Po struci je diplomirani mašinski inženjer.

Bio je učesnik Odbrambeno-otadžbinskog rata. Bio je osnivač SDS-a, te odbornik i predsjednik predsjednik kluba odbornika SDS-a u prvom sazivu Skupštine opštine Doboj.

Bio je direktor komunalnog preduzeća „Progres“, te kasnije direktor Teritorijalne vatrogasne jedinice Doboj. Ostatak radnog vijeka proveo je u preduzeći „Željeznice Republike Srpske“ a.d. Doboj, kao rukovodilac tehničko kolske djelatnosti.

Boris Jerinić je rođen u Doboju 1980. godine. Oženjen je i ima dvoje djece. Osnovnu školu je završio u Doboju, srednju u Cetinju (Crna Gora), a teološki fakultet u Sankt-Petersburgu (Rusija). Bio je zaposlen kao: samostalni stručni saradnik u administraciji grada Doboj, direktor Javnog preduzeća „Preslica“, direktor Javnog preduzeća „Direkcija za razvoj i izgradnju grada Doboj“, načelnik Odjela za boračko invalidsku zaštitu grada Doboj i zamjenik ministra obrane BiH za upravljanje resursima. Bio je dugogodišnji član SDS-a, nakon čega prelazi u SNSD.

Na osnovu samih biografija se može zaključiti da se radi o dva potpuno različita kandidata, kako profesionalno tako i moralno.

Filipović je čovjek koji je svoj radni vijek proveo u privredi. Uz to, radi se o čovjeku koji je u Doboju poznat kao izuzetno pošten i principijelan.

U prilog tome govori činjenica da je cijeli život bio član samo jedne političke partije – SDS-a.

Nasuprot njega, Jerinić je pop bez parohije, koji je svešteničku mantiju zamijenio puno unosnijim zanimanjem – politikom. On je svoj radni vijek proveo (i još provodi) na masno plaćenim javnim funkcijama.

Iako je dugo godina bio žestoki kritičar Milorada Dodika i SNSD-a, Jerinić je u paketu sa Obrenom Petrovićem 2018. godine prešao u taj isti SNSD.

U međuvremenu je došlo do određenog distanciranja između Jerinića i Petrovića, pa je Jerinić postao lični poltron Sanje Vulić. Upravo je izborom Jerinića za gradonačelnika u februaru 2019. godine, Sanja Vulić postala stvarni vladar grada Doboja.

Slobodan Vasković

Leave a Reply

Your email address will not be published. Required fields are marked *

PRAVDA - ISTINA