Koliki je tal ministra…

Građani Republike Srpske plaćaju pet puta više policajaca u odnosu na druga društva i stvarne potrebe. Kako je onda moguće da samo iz rudnika Omarska pokradu rudu vrijednu dvije milijarde maraka, odnosno devet godišnjih bužeta MUP-a? Sve je moguće sa ovakvim lopužama na čelu policije!

Procjenjuje se da Republika Srpska zapošljava oko 5 500 policijskih službenika. Dakle, prema globalno važećim standardima naši građani plaćaju PET PUTA više policajaca nego u drugim državama. Kažu kako je to potrebno zarad očuvanja suvereniteta i odbrane od spoljnih i unutrašnjih “neprijatelja”. Elem, obzirom da nema rata i drugih opštih opasnosti možemo opravdano očekivati da se policija posveti osnovnom zadatku – očuvanje lične i imovinske bezbjednosti.

Po tome koliko izdvajaju za sopstvenu i opštu sigurnost naši građani trebalo bi da su PET PUTA bolje zaštićeni od Norvežana ili Portugalaca, jer tamo preko 1 100 građana plaća jednog policajca, dok kod nas jedan policajac živi sa grbače oko 200 stanovnika. Govorim o poreskim izdvajanjima za potrebe funkcionisanja policije, Elem, imamo još jednu dimenziju problema kakvu javnost mora znati oko financiranja policije.

Znate, jedan od osnovnih zadataka policije jeste štićenje prirodnih i infrastrukturnih dobara, a iz kojih država puni budžet i značajno rasterećuje obaveze građana. Davno sam objelodanio podatke na kakvim temeljim sumnju da su ArcelorMittal i lopuže u institucijama Republike Srpske samo preko eksploatacije prijedorskih rudišta opljačkali nas preko DVIJE MILIJARDE maraka. Ponavljam: govorim samo o pokradenoj rudi željeza vrijednosti preko dvije milijarde, bez pljačke enormnih razmjera druge imovine RŽR Ljubija.

Šta je MUP RS, sve sa pet puta jačim kapacitetima negoli u drugim društvima, uradio povodom bezobzirne pljačke narodnih dobara kakva traje decenijama? Nemojmo se zavaravati, radili bi policajci svoj posao da na čelnim pozicijama nisu postavljene kriminalčine spremne na najokrutnije moguće obračune sa svakim policajcem koji se drzne sprovoditi zakon i principe struke. Potpisnik ovih redova nebrojeno puta poslužio je za “disciplinovanje” poštenih i sposobnih policajaca od strane kriminalizovanih rukovodilaca – spregnutih sa organizovanim kriminalom unutar institucija Republike Srpske.

U dokazivanju navoda krećem od svježeg primjera teške korupcije načelnika PU Prijedor Sretoje Vujanovića, a kakav je do kraja razotkriven preko mojih tekstova (vidi: Policijski načelnik zarađuje više od Dodika ). Govorim o podacima do kakvih je došli inspektori Uprave kriminalističke policije MUP RS povezivanjem mojih navoda sa dokazima i činjenicama prikupljenim u ranije vođenoj istrazi.

Znači, početkom novembra MUP je dostavio tužilaštvu izvještaj protiv pet nosilaca funkcija u institucijama zbog zloupotreba službenog položaja kakvima su oštetili Republiku Srpsku za preko 2,6 miliona maraka. Bitange su zemljište Republike Srpske nezakonito uknjižile na RŽR Ljubija, a potom u saučesništvu sa lokalnim tajkunima sagradile zgradu. Takav eklatantan kriminal nije bilo moguće sakriti, pa su morale uslijediti predistražne radnje.

Iako je od starta krivčna odgovornost aktuelnog direktora RŽR Ljubija Stanka Vujkovića bila neupitna načelnik prijedorske policije Sretoja Vujanović insistirao je da njega izostave iz izvještaja tužilaštvu. Za Vujanovićevo “flertovanje” sa osumnjičenim direktorom saznaju u vrhu policije i usljeđuje reagovanje Uprave kriminalističke policije. Kad su inspektori ove uprave preuzeli predmet uslijedio je izvještaj tužilaštvu sa dotad zaštićenim direktorom kao prvoprijavljenim.

Elem, inspektori nisu mogli utvrditi koruptivne veze između direktora rudnika i načelnika policije dok nisam objavio podatke o stanu u Prijedoru kog se na volšeban način dokopao Sretoja Vujanović. Nakon toga ekspresno je utvrđeno da je direktor Vujković za pomenuto neprocesuiranje poklonio stan načelniku – plus renoviranje istog. Iz mojih tekstova na ovu temu vidljivo je da nisam znao ove detalje, a sad ih objelodanjujem kao stvari utvrđene od strane Uprave kriminalističke policije.

Ovim znamo da sporni stan treba razdvojiti od onih 600 maraka mita koji je načelnik Vujanović dobijao svakog radnog dana na ime sprečavanja policije da zaustavlja i kontroliše prevoženje rude teškim kamionima od Ljubije do Omarske. Za nekih dva mjeseca, sa 60 tura dnevno, preveženo je oko 120 000 tona rude iskopane na prostoru Oštre Luke za potrebe “testiranja” od strane AcelorMittala.

Normalno, ruda je iskopana i prodana bez koncesione dozvole, po nezakonitom ugovoru ministra Petra Đokića i Mittalovih lopuža – zbog čega se čeka i hapšenje ministra. Nije mu otac u nasljeđe ostavio ljubijske rudnike da ih može tako arčiti, no valja nam razjasniti i krivičnu odgovornost premijera Radovana Viškovića i ministra Dragana Lukača. Znamo da je Vujanović dobijao 600 maraka po danu transportovanja pokradene rude, a koliko je dato ministru Lukaču moramo razjasniti. Jedno je sigurno, Lukač se nije talio u Vujanovićevih “tričavih” 600 maraka dnevno ili par desetina hiljada ukupno, nego je on svoje naplatio na “višem nivou”.

Konkretno: u oba slučaja imamo kompaniju Niskogradnja Marjanović d.o.o. iz Prijedora, koja je i izgradila spornu zgradu na otuđenom zemljištu i svojim kamionima prevezla 120 000 tona pokradene rude. U pitanju je ista kompanija kojoj je Stanko Vujković dodjelio posao sanacije travnate površine prijedorskog stadiona, uplatio oko 300 000 eura, a posao nikad nije urađen. I taj slučaj je procsuiran, ali na način da ključne lopuže izbjegnu zasluženo robijanje. Možemo i o brojnim drugim lopovlucima enormnih šteta kakvi tek čekaju procesuiranje.

Ovim dolazimo do srži korupcije kakvu pokušavam pojasniti prednjim prmjerima. Znamo da policija Republike Srpske ima novog direktora, zbog čega i usljeđuju intervencije uprava iz sjedišta poput ove sa direktorom Vujkovićem. Može Siniša Kostrešević izdejstvovati valjano procesuiranje kriminalne grupe koja je društvo oštetila za 2,6 miliona maraka, ali nema zakonskog uporišta da smijeni načelnike osnovnih organizacionih jedinica unutar ili izvan sjedišta MUP-a. To je u isključivoj nadležnosti ministra Lukača.

I šta danas imamo? Lukač je svog poslušnika Vujanovića ostavio na poziciji načelnika PU Prijedor, a ovaj sad preko supruge pokušava dići kredit i retroaktivno “legalizovati” sticanje spornog stana. Slično farsi kakvu je Dodik izvodio oko one poznate vile na Dedinju. Hoće li Kostrešević posegnuti za hapšenjem i takvim vidom “smjenjivanja” Vujanovića ostaje da vidimo, a posebice nakon informacija kakve objelodanjujem u daljem tekstu.

Kada je opisani kriminal u pitanju možemo samo govoriti o organizovanom kriminalu u kakvom su godinama involvirani prvoprijavljeni Stanko Vujković i drugoprijavljeni Ranko Bakić. U ovom slučaju Bakić je nastupao kao notar, no godinama ranije bio je rukovodilac RŽR Ljubija i po zlu dobrano upamćen. Niko više nema predstavu koliko desetina ili stotina stanova u vlasništvu RŽR Ljubija je ova baraba prodala ili privatizovala za sume od 5 000 maraka. Zamislite, date Bakiću 5 000 maraka i dobijete stan vrijedan par desetina hiljada maraka, a onda kolika šteta je nanesena i rudniku i državi.

Godinama jedni te isti banditi arče nekretnine u vlasništvu ljubijskih rudnika, od stanova i poslovnih prostora na području Prijedora, sve do hotela i druge imovine na hrvatskom Jadranu. Decenijama su vrijedne rudarske ruke Prijedorčana gradile stanove, lokale, odmarališta i raznu infrastrukturu za svoje radnike i sve građane, a onda je jedna grupica lopuža sve to zaposjela i decenijama arči kao ćaćevinu. Kolika imovina je u pitanju dovoljno govori činjenica da je nisu uspjeli potpuno opljačkati i uništiti za punih 28 godina teškog razaranja.

Nadalje, hoćemo li govoriti o rudnim naknadama kakve pripadaju RŽR-u povodom suvlasništva sa Mittalom? Mali akcionari 2017. godine prijavili su direktora Vujkovića i ostatak lopovske ekipe da su pokrali preko 10 miliona maraka stečenih po tom osnovu, pri čemu moram iznijeti opasku da je ta cifra tek “kap u moru” stvarne krađe. Kao i u drugim pomenutim krivičnim predmetima se se svodi na zataškavanja i tešku korupciju policije i tužilaštva.

Svi u Prijedoru moraju biti “slijepi” na stanove, auta i druge pokazatelje prestiža načelnika policije. Lukač je doveo jedva pismenu seljačinu iz Kostajnice jer se dokazao teškim krivičnim djelima progona moje malenkosti i takvog “disciplinovanja” poštenih policajaca, no seljače se “osjetilo” i osililo, pa počelo naplaćivati počinjene nezakonitosti. I sticati imovinu na bukvalno istim lopovlucima kakve je činio njegov prethodnik i mentor Dalibor Ivanić.

Polovina pomenutih teških krivičnih djela počinjena je za mandata Dalibora Ivanića, a možemo otvoriti i teme javnosti potpuno nepoznate. I Dalibor Ivanić je imovinu značajno uvećao tokom pozicije načelnika PU Prijedor, sve do “viška stanova” u koje on i Sretoja Vujanović vode ljubavnice. Pisao sam o tome, pa i kako milosnice protežiraju na radna mjesta državnih službenika.

Vujanović me je nezakonito odjavio iz MUP-a kako bi na moje radno mjesto namjestio svoju ljubavnicu. Ima li grđe poruke svim časnim i zaslužnim policajcima kako na njih gledaju rukovodioci? Izraubovani policajci umiru (bukvalno!) na terenu, a kurve su zaposjele kancelarije! Policajci umiru od silnog stresa prouzrokovanog nepravdom, nemoralom i nesrećom kakvu moraju nijemo posmatrati – ukoliko žele dobro sebi i svojim porodicama.

Pisao sam o besramnom zlostavljanju službenica PU Prijedor, te od ministra i direktora policije zatražio momentalnu smjenu Vujanovića i sprovođenje istrage zbog tog teškog krivičnog djela nad ženama koje mu mogu biti majke. Nakon tri-četiti decenije rada supruge poginulih policajaca i hvale vrijedne službenice doživjele su zlostavljanje i poniženje kakvom se ni u snu nisu nadale, a samo zato što je Dragan Lukač neotesanu majmunčinu imenovao načelnikom. Idiot postavio idiota, a jedino su “hrabri” udariti na nezaštićene žene.

To je stvarnost u kakvoj se očekuje da policajci “čuvaju” Republiku Srpsku. Mogu rizikovati poput mene, no vide kud to vodi, čak da MUP može uskratiti i zasluženu penziju. Moja generacija dogurala je do penzionisanja i većina svoj posao poima kroz “prolaze dani” do zasluženog odmora. Preko mog primjera Lukač i Vujanović pokazuju im kako ni penzija nije sigurna ukoliko se ne povinuju njihovim lopovlucima. Zato policajaci nisu zaustavili i prekontrolisali nijedan kamion natovaren rudom od ko zna koliko hiljada tura preveženih od Oštre Luke do Omarske. Morali su zažmiriti i na sijaset saobraćajnih nezgoda!

Problem je što ta policijska “žmirka” traje predugo, pa i postaje preskupom. Ponavljam, nakon konsultacija sa vrlo kredibilnim stručnjacima, izašao sam sa procjenom da je Mittal samo preko rudnika Omarska oštetio Republiku Srpsku za preko dvije milijarde maraka. To je ravno devet godišnjih budžeta MUP-a, odnosno da policajci nisu žmirili na “fantomske vozove” i kamione pokradene rude devet godina njihov rad građane ne bi koštao jedne marke. Neka ih onda pet puta više negoli u drugim zemljama, ali da im bar omoguće pošteno zarađivanje plata. Ovako imamo gadan problem, zar ne?

Borislav Radovanović