Krenimo sa aktuelnim temama… otkud Miloradu Dodiku, pozlaćena pravoslavna ikona iz Ukrajine…

Pa ne znam, pitali su me pa sam bio prisiljen da se bavim tom sramotom.
Ja to doživljavam i kao svoju bruku, mogu tek da zamislim, kako je to za zemlju i narod.
To je tema za Pink Pantera nekog… ne znam, šta drugo da vam kažem, osim da je to logična posljedica, slika i prilika odnosa prema poslu, prema odgovornosti i obavezama.
Posljednji njegov nastup koji sam gledao, bio onaj nakon lokalnih izbora na televiziji N1, sjetite se onog njegovog razgovora sa voditeljicom.
O tome se govorilo, kao da je Kočić pisao… o koridi i bikovima.
Ipak se ovdje radi o međunarodnom kriminalu… po svemu sudeći o pljački.
Mi bar ovdje znamo, kako se to radi.
Ikona iz neke crkve ili kuće ili goblen ili frižider ili videorekorder, već sve to vrlo dobro znamo.
Gledao sam kako je Dodik na američkom tenku a ne na ruskom u Banjaluci došao na vlast 1998 godine.
I slušao sam ga, kada je govorio da Srebrenica genocid i da su Mladić i Karadžić kukavice, koje žrtvuju čitav narod.
I sad to što on misli da može kao pokondirena tikva, danas jedno sutra drugo, da kaže šta misli, to je njegov lični problem.
Srpski narod je talac tog njegovog nenormalnog odnosa prema društvu.
Nemojte ja da vas podsjećam šta je rekao nakon izbora… “neću dati pare građanima Banjaluke jer nisu glasali za mene”.
Samo mislim da više ništa od njega ne zavisi, da je on od sebe napravio Putinovu pudlicu.
Koja onako sada kiti ovdje Putinove ministre, ukradenim ikonama i đinđuvama… eto to je on.
Ima fizionomiju onog medvjeda sa Grmeča a ponaša se kao pudlica i bahato prijeti onima koji su od njega slabiji…

Čedomir Jovanović