Milan Tegeltija je skandaloznom pres-konferencijom sa Miloradom Dodikom i Željkom Cvijanović izvršio nedopustiv uticaj na sve subjekte odlučivanja o njegovoj odgovornosti…

Opštepoznato je koliko Dodikov režim za obračune sa neistomišljenicima zloupotrebljava policiju Republike Srpske i sad svakom ko se izjasni protiv “ugroženog” Tegeltije valja računati sa torturom ili odmazdom. Bar dok prolazi Dodikstanom.

Sastankom za Željkom Cvijanović i Miloradom Dodikom, a posebno skandaloznom konferencijom za medije, Milan Tegeltija je grubo prekršio zakone, poslovnike, pravilnike i kodekse kakvi mu izričitio zabranjuju takve aktivnosti. Lakše je pobrojati odredbe koje nije prekršio, negoli šta sve jeste grubo pogazio u domenu radnji zabranjenih nosiocima pravosudnih funkcija.

Prije svega valja istaći da je Tegeltija teško zloupotrebio funkciju i upustio se u inkriminirajuće aktivnosti bez odluke Visokog sudskog i tužilačkog vijeća BiH (VSTV), a ipak nastupajući sa pozicije predsjednika tog tijela. Po našim ustavnim i zakonskim odredbama pravosuđe je nezavistan i odvojen stub vlasti spram zakonodavne i izvršne.

Sjetimo se sa kakvim tumačenjima nezavisnosti pravosuđa od zakonodavne vlasti je Milan Tegeltija odbijao doći na saslušanje odbora Parlamentarne skupštine BiH, a sad vidimo paktiranje sa izvršnom vlašću i to u vaninstitucionalnim okvirima. Kakvo formalno tijelo čine Predsjednica RS i “srpski član” Predsjedništva BiH?

Činjenica je da Tegeltija u ovom događaju zajednički nastupa sa nosiocima izvršne vlasti, Predsjednice RS i člana Predsjedništva BiH, unutar samo njima znanih pravnih okvira. Po onome šta je izrečeno okupili su se na etničkoj osnovi i kao “izabrani predstavnici Republike Srpske”. Dodik i Cvijanovićeva izabrani su na političke pozicije izvršne vlasti, dok je sa Tegeltijom situacija bitno drugačija.

Naime, Tegeltija u VSTV-u predstavlja kategoriju sudija osnovnih i okružnih sudova Republike Srpske. Iako je u pitanju lažni sudija, kako to objašnjavam tekstom: ŠAH-MAT: Slijedi ostavka ili protjerivanje lažnog sudije Milana Tegeltije , još uvijek je u toj funkciji i ima se pridržavati propisanih obaveza. Kodeks sudske etike nalaže sprečavanja uticaja izvršne vlasti na rad pravosuđa, a “Gospodin Podmazani” javno paktira sa nosiocima izvršnih funkcija.

Treba li isticati činjenicu da Dodik i Cvijanovićeva imaju pod faktičkom kontrolom MUP RS, sa svim represivnim kapacitetima policije? Možemo li onakav nastup ocjeniti kao prijetnju ili pritisak na ostale članove VSTV-a spram odluka kakve trebaju donijeti? Npr. ko glasa protiv Tegeltije neka izbjegava teritorij na kom entitetska policija sprovodi režimsku volju. Bar potpisnik ovih redova zna na kakvu torturu je spremna Dodikova policija.

Osim problematične sprege sa izvršnom vlašću Predsjednik VSTV-a upušta se u političke aktivnosti kakve su nosiocima pravosudnih funkcija izričito zabranjene. Sastanak i zajednički medijski nastup sa predsjednikom i potpredsjednicom SNSD-a održan je radi “odbrane” od SDA-e i čelnika te stranke. I to još uz isticanje nekakvog postojanja obavještajnih i paraobavještajnih “službi” u funkciji političkih ciljeva SDA-e.

Kakvi dokazi su ponuđeni oko tog obavještajnog paraobavještajnog napada od strane struktura pod kontrolom SDA? Je li Osman Mehmedagić potvrdio Tegeltijine navode oko njihovog razgovora? Ništa preko nepotvrđenih navoda o nekakvom razgovoru Tegeltija nije ponudio u domenu dokaza o postojanju “napada na ustavno uređenje”. Čovjek je sebe poistovjetio sa državom, entitetom, narodom…

Hoćemo li posegnuti za sijasetom afera zasnovanih na nezakonitim prisluškivanjima MUP-a RS-e, objavljivanjima snimaka i transkripata razgovora? Primjera radi kako je Željku Cvijanović u skandaloznoj priči o “kupovini papaka” tajno snimila članica SNSD-a iz Zvornika. Ili kako je tadašnji direktor policije Gojko Vasić objelodanio službene transkripte razgovora i SMS-ova Miodraga Bajića (Specijalno tužilaštvo RS) i zelenaša Branislava “Ćele” Smiljanića?

Idemo dalje. Najgore u svemu jeste što su izjave Tegeltije, Dodika i Cvijanovićeve projektovale postojanje međuetničkih i međuvjerskih podjela i sukoba. Govoreno je o opštim kategorijama, a ja ih sve zajedno pitam: koji smo to “mi Srbi” i koji su to “oni muslimani”? I to govorom diskriminacije, širenja mržnje i sukoba na nivou naroda! Kada se jedan nosilac pravosudne funkcije “svrstava” na način kakav je javnosti prezentovan pres-konferencijom nema dalje od momentalnog udaljenja iz pravosuđa.

Odakle Milanu Tegeltiji pravo da stoji uz Dodika i njegovih navoda o neprijateljskim napadima Sjedinjenih Država, Evropske unije i međunarodne zajednice? Sa pozicije predsjednika VSTV-a nastupio je u političkoj aktivnosti sa onako teškim optužbama protiv inostranih i međunarodnih subjekata koji decenijama doniraju i logistički pomažu naše pravosuđe. Sve do najava novih, a nikad materijalizovanih, “obojenih revolucija” radi uništenja Republike Srpske.

Kazaše da Tegeltiji neko prijeti “ubistvom”, a šta kao notornu laž prepoznaje svako ko je pročitao sporni tvit. Nakon onakvih pravnih “tumačenja” treba li boljih dokaza da se bitanga okitila lažnom diplomom pravnika? Kako sam ga i prijavio Tužilaštvu BiH. Vidim koliko su Gordana Tadić i Darko Ćulum agilni po prijavi nepostojećeg krivičnog djela, ali uz napomenu da još uvijek čekam poziv radi saslušanja u svojstvu svjedoka po prijavi protiv Tegeltije za “Nesavjestan rad u službi” povodom ubistva Davida Dragičevića.

Aman dvije godine čekam poziv radi saslušanja povodom prijave za “Zločin protiv čovječnosti” počinjen od strane ministra Dragana Lukača, današnjeg direktora SIPA Darka Ćuluma, tužilaca Mahmuta Švrake i Želimira Lepira, te drugih počinilaca. Onakav protivpravni široki i sistematski napad na civilnu grupu stanovništva “Pravde za Davida” je školski primjer počinjenja zločina protiv čovječnosti i kao takav je prijavljen državnom i međunarodnom tužilaštvu (ICC).

Nemojmo zaboraviti kakve sve lažne optužbe su izrečene kao izgovor za onakav brutalan progon ljudi koji su samo tražili da Dodikov režim ne ubija djecu. Zanimljivo je to da su uvijek “ugroženi” oni pod jakim policijskim obezbjeđenjem, a svako traženje građana da funkcioniše pravna država predstavlja “opasnost” po razbahaćene nosioce funkcija.

Ovim dolazimo do suštine problema. Znamo na kakvu brutalnu represiju je spreman Dodikov režim prema onima koje optuže da “ugrožavaju” Republiku Srpsku sa kojom poistojvećuju odabrane persone. Ovim putem Milan Tegeltija prezentovo je ko “stoji iza njega”, pa sad svima valja računati sa posljedicama suprotstavljanja ili samo nepovinovanjima njegovoj volji.

Svi članovi VSTV-a i drugi subjekti odlučivanja o poziciji Milana Tegeltije imali su priliku vidjeti kako policija nemilosrdno gazi djecu, žene i drugu nejač. Mogli su vidjeti i na desetine hapšenja uz upotrebu brutalne sile, a pod optužbama da žrtve “ugrožavaju” policiju, narod, državu, babe i žabe, pa im sad valja razmisliti o posljedicama sopstvenih odluka. Mani ustav i zakon kad policija tuče po glavi!

Je li slanje takvih “poruka” bilo razlogom održavanja skandalozne pres-konferencije? Treba li još “kriminalistička verzija” Darka Ilića da bi zastrašili subjekte formalnog odlučivanja oko smjene ili udaljenja Potkovanog Tegeltije? Moraju li ljudi razmišljati o mogućnosti da “pijani i drogirani opljačkaju kuću, pa se zadesno utope u kanalizaciji”? Bez obzira što žive u Sarajevu ili Tuzli ljudi imaju potrebu proći Republikom Srpskom, a onda i strahovati od već viđene torture prema onima koji “ugrožavaju državu”.

Na jednoj strani imamo “ugrožavanje” (montiranim?) audiozapisima, dok na drugoj svijest o monstruoznim ubistvima, zločinima protiv čovječnosti, teškim zloupotrebama represivnog aparata i režimskom nasilju kakvom je svjedočio cijeli svijet. Iz te vizire treba poimati čije prijetnje su realnije i opasnije po sve koji se odbiju povinovati volji Milana Tegeltije i njegovih zaštitnika. Pa sve do toga jesu li “prijetnje ubistvom” realnije u Sarajevu ili Banjaluci?!

Znači, svaki navod Tegeltije i Dodika sa kontraverzne konferencije za medije možemo tumačiti i kroz vizuru ostalih članova VSTV-a i drugih aktera odlučivanja po ovoj aferi. Bukvalno svi članovi VSTV-a mogu ukazati na sopstvenu ugroženost na teritoriji Republike Srpske i to sa identičnim “objašnjenjima”. I mnogo grđim. Naprosto me začuđuje da pojedini to još uvijek nisu iskoristili, no izgleda da ostali članovi Vijeća razmišljaju mnogo odgovornije od svog predsjednika.

Radovanovicborislav.blogspot.com