PRIJAVA PROTIV TERORISTA IZ KOMANDE SUDSKE POLICIJE
Na osnovu Krivičnog zakona BIH, član “Terorizam” i više drugih krivičnih djela iz KZBIH I KZRS, podnosi se :
PRIJAVA PROTIV TERORISTA IZ KOMANDE SUDSKE POLICIJE |
 |
Svjedoci – sudski policajci : Lazić Milan, Jelačić Srebrenko, Radić Dragan, Petričević Dragiša; pripadnici MUP-a, Srećko Panić i Dejan Minić; sudija Malović Branka, okružni tužilac Jovana Tomaš, administracije Vrhovnog suda RS i Republičkog tužilaštva, sudija Aleksandar Despenić, ministar Anton Kasipović.
Prijava će biti informativno poslata i pripadnicima terorističke organizacije iz sudske policije te Vrhovnom sudu RS, Republičkom tužilaštvu RS, Osnovnom i Okružnom sudu u Bijeljini sa poentom da ta banda, (sudska policija) koje je pokušala da me ubije, godinama fašističkim metodama prikriva ubistvo osmogodišnje djevojčice, te evo preko 2 godine, prikriva imena zločinaca koji su izdavali naredbe o napadu na moje zdravlje i život, nema nikakav legitimitet.
Osim navedenog krivičnog djela, koje generalno opisuje karakter kriminalnog klana izvršana su i druga kao : “Davanje lažnog iskaza”, “Zloupotreba službenog položaja ili ovlaštenja”, “Falsifikovanje ili uništavanje službene isprave”, “Nepružanje pomoći”, “Saizvršilaštvo”, “Pomaganje”, Povreda ravnopravnosti građana”, “Udruživanje radi vršenja krivičnih djela”, “Samovlašće”, “Podstrekavanje”, “Sprečavanje dokazivanja”, “Nesavjestan rad u službi”, “Povreda ljudskog dostojanstva zloupotrebom službenog položaja ili ovlaštenja”, “Neprijavljivanje pripremanja krivičnog djela”, “Neprijavljivanje krivičnog djela ili učinioca”, “Pomoć učiniocu poslije izvršenog krivičnog djela”, “Navođenje na ovjeravanje neistinitog sadržaja”, “Stvaranje terorističkih grupa ili organizacija”.
S obzirom da je u pitanju kriminal, činjen u oblastima nadležnosti više tužilaštava na teritoriji BIH a počinioci su naoružani pripadnici sudske policije i MUP-a, spremni ne samo da opstruišu istragu, nego su opasni i po živote tužilaca i sudija, jedina moguća opcija je da prijavu obrađuje Tužilaštvo BIH uz asistenciju SIPA. Komanda sudske policije Republike Srpske je sastavni dio ogromne, monstruozne mafijaške, terorističke i fašističke mreže kriminalaca najgore vrste, sastavljane od ratnih zločinaca, švercera, profitera, poslijeratnih tajkuna i pljačkaša, koji su raspoređeni, prije svega u redovima kriminalističke policije, sudske policije i takozvanih bezbjednosnih službi ali i u drugim organima.
Poslije višemjesečnih upozorenja, uključujući i obavještavanje predsjedniku Republike RS na koje nije reagovao ni MUP ni sudska policija, već sam poslao ranije krivičnu prijavu protiv kriminalaca iz MUP-a a u ovom slučaju se koncentrišem na teška krivična djela za koje su odgovorni pripadnici komande sudske policije, prije svega Borovčanin Danko, načelnik Okružnog centra u Bijeljini, te Željko Dragojević iz komande u Banjaluci, koji ga uporno štiti godinama a ostale odgovorne, očekujem da će razotkriti tužilaštvo.
Opis činjenica, detalji i dokazni materijal su u najvećem obimu navedeni u prilozima prvenstveno u dopisu “Zašto sudska policija štiti zločince” od 30. novembra 2020. te “Zašto sudska policija štiti zločince – prilozi” što je bio poziv na profesionalan rad i upozorenje pred krivičnu prijavu a sada iznosim samo najznačajniji detalje.
Komanda sudske policije a prije svega načelnik Borovčanin Danko su godinama sprovodili fašistički teror nad svim pripadnicima porodice ubijene osmogodišnje djevojčice Ivone Bajo sa namjerom da prikriju počinioce njenog ubistva, koje se desilo za vrijeme njihovog šverca narkotika sa područja Sarajeva u Bijeljinu.
Da su zločinci iz kriminalističke policije uklonili materijalni dokaz ubistva sa ubijene djevojčice i sakrili tu činjenicu od tužilaštva dokaz je “Izjašnjenje po 80 0 K 065467 17 Kpp 3 od 16.01.2017.” u kome se to vidi a u kakvom je stanju taj dokaz, opisano je u dokumentu suda u Bijeljini “Zapisnik o predaji predmeta 080-0-Su-15-000 011(-128) od 15.04.2015.”.
Danas je već odavno poznato, kako je preko Bobar banke, narko mafija Darka Šarića prala novac a potom se saznalo da su pomenuti pripadnici terorističke organizacije, godinama vršili organizovanu pljačku preko iste banke i ogromne nezakonite finansijske mahinacije teške milijarde maraka.
To je i više nego dovoljno da objasni motive pripadnika terorističke organizacije a posjećam da je jedan od šefova mafije, Dodik Milorad, javno pred kamerama, objavio formiranje kako kaže “crne knjige” u kojoj će biti upisana imena onih, koji su im nanijeli štetu, te izdao nalog njihovim ljudima u “institucijama” da se bore protiv tih imena, što u praksi znači, progone, zastrašivanja, premlaćivanja i likvidacije, čemu smo svjedoci godinama od mučkog dizanja u vazduh Milana Vukelića, do ubistva Davida Dragičevića i Slaviše Krunića a bukvalno cijelo to vrijeme su pripadnici terorističke organizacije, pokušavali i mene da ubiju, trudeći se da stvore takve uslove da se likvidacija predstavi kao, “zadesna smrt” ili slučajno ubistvo sa kojim oni naravno ne bi trebali imati nikakve veze.
Kako im ti pokušaji nisu uspjevali, pripadnici mafijaškog klana od kojih ističem Danka Borovčanina, Rajka Čolovića, Marković Dragoslava i Luku Borovčanina, zaposleni u to vrijeme kao inspektor kriminalističke policije, načelnik sudske policije, glavni okružni tužilac u Istočnom Sarajevu i predsjdenik suda u Sokocu, odlučili su da nelegalno i bez zakonskih rješenja, jedino nadležnih Republičkog tužilaštva i Vrhovnog suda, formiraju nezakonite, odnosno montirane predmete protiv mene, kako bi pokrenuli tajne “posebne istražne radnje” te na taj način prikupili podatke i pripremili likvidaciju.
Od 2015. kada je to pokrenuti do danas, bilo je više pokušaja njihovih provokatora da me poslije kontaktiranja, namame i odvuku na udaljenu lokaciju, gdje su pripremili ubistvo, što im nije uspjelo te je komanda sudske policije 27. septembra 2018. poslala službenike u uniformi, bez kopije rješenja, da me presretnu na ulici, sve u saradnji sa kriminalcima iz kriminalističke policije te mi lažu kako “trebam ići u osnovni sud u Bijeljini”.
Ovaj događaj je inače bio tema pred sudom u Bijeljini u Prekršajnom postupku “80 0 Pr 100636 18 Pr” a činjenice o kojima pišem su utvrđene pred sudom i sastavni su dio spisa iz dokaznog postupka.
U skladu sa zakonom sam zatražio da mi se uruči naredba a pošto je nisu imali, počeli su vrdati te priznali da me žele u stvari odvući na teritoriju Istočnog Sarajeva, lažući kako je “Osnovni sud u Bijeljini zatražio svoje izuzeće” te je onda navodno “Vrhovni sud prebacio nadležnost u Istočno Sarajevo”.
Iz dokumentacije koju i sada prilažem, može se vidjeti da sam duže od pola godine imao dokaze iz Republičkog tužilaštva Republike Srpske, te preko 3 mjeseca od Vrhovnog suda, da su u pitanju najobičnije laži, da takva rješenja ne postoje, odnosno da je akcija protiv mene nezakonita a predmeti nelegalni i montirani.
Tada sam sudskim policajcima objašnjavao, da je u pitanju protivpravni napad na mene a potom i pripadnicima MUP-a, koje sam pozvao da intervenišu, sačine zabilješku i evidentiraju kršenje zakona od strane sudske policije.
Detalje o tome sada neću iznositi, jer dovoljna je činjenica da je osnovni sud u Bijeljini svojim rješenjem “80 0 Pr 100636 18 Pr” koje je odavno postalo pravosnažno, konstatovao kršenje zakona od strane službenika, odnosno konstatovano je da ja ni na koji način nisam prekršio zakon.
S obzirom da su službenici odbijali da postupe prema zakonu, pozdravio sam ih rekavši “doviđenja” i krenuo na šta sam bez ikakvog upozorenja, napadnut s leđa te ne želići fizički sukob, ponudio da me bez otpora liše slobode i stave lisice, što su i prihvatili, čime sam postigao cilj da se taj događaj evidentira. Naravno da nisam ni pomislio kako će mi dozvoliti odlazak, naprotiv.
I onda, iako ih ni na koji način ni ranije nisam ugrožavao a sada sa lisicama na rukama iza leđa, prilikom ulaska u zgradu na divljački način su mi gurali glavu prema zemlji, kako ne bih vidio ko je unutra rukovodio tom razbojničkom akcijom, što je dovelo do dodatnih poteškoća oko disanja i gušenja, koje imam zbog polena ambrozije.
Iako sam preko 20 puta tražio, prvo od MUP-a a potom i od sudske policije da mi pozovu medicinsku pomoć to nisu učinili a kompletnu dokumentaciju tog dana su falsifikovali, što se dokazuje tada sačinjenom dokumentacijom i sudskim predmetom “80 0 Pr 100636 18 Pr” pred sudom u Bijeljini, odnosno dokaznim postupkom.
Konkretno, od pripadnika sudske policije Petričević Dragiše sam zatražio da obavijesti načelnika Borovčanina i da mu kaže da imam teško gušenje te da mi se pozove hitna pomoć ili da me odvezu, na šta su oni i otišli do načelnika.
Kada su se vratili, ponovo sam zatražio hitnu pomoć na šta je Petričević Dragiša rekao, da oni moraju izvršavati naredbe, da nije do njih.
Insistirao sam da mi kažu, šta je rekao načelnik Borovčanin na moj zahtjev ali svi su ćutali i očigledno im je bilo neprijatno zbog razbojništva u kome su prisiljeni učestvovati.
Shvativši sa kakvim monstrumom imam posla i opasnost u kojoj se nalazim, zatražio sam od službenika da uzmu moj novac iz koverte te mi kupe flaširanu vodu, kako bih bar malo olakšao zdravstveno stanje, na šta je reagovao gospodin Radić Dragan, rekavši da ne može uzeti taj novac jer je popisan te mi kupio bocu vode svojim novcem.
Sasvim je moguće da sam zahvaljujući tome i preživio taj dan, iako sam imao velikih zdravstvenih tegoba, povraćajući više puta uz dva zaustavljanja tokom transporta.
Sudski policajac Jelačić Srebrenko je pred sudom na moje pitanje, priznao da je čuo kako tražim hitnu pomoć u policijskoj stanici, prikrivajući da sam to činio i kasnije očito instruisan ili se plašeći za svoj život, odnosno posao.
Skrećem pažnju o činjenici, koliko je opasna ova teroristička organizacija s obzirom da su u međuvremenu stradala čak dva pripadnika tužilaštva u Istočnom Sarajevu, gospodin Dragan Ninković ubijen iz vatrenog oružja 2020-te a gospođa Biljana Petrović 2017-te, takođe sumljiva smrt, poslije saobraćajne nesreće u kojoj su svi drugi nepovrijeđeni a ona je po savjetu otišla na pregled sa koga se nije vratila živa. Obe smrti su se desile neposredno poslije mojih pismenih zahtjeva da dobijem kopiju rješenja o prenosu nadležnosti, odnosno koji je tužilac zadužio nelegalni montirani predmet protiv mene 2015-te a nesumnjivo je da su stradali tužioci znali sve o mafijaškim poslovima Rajka Čolovića.
(Nema veze sa ovim slučajem ali ima sa razbojništvom terorističke organizacije činjenica da je glavni zdravsteno sanitarni inspektor, gospodin Desimir Miljić, obješen pored Vrbasa u martu 2020-te, samo par dana pred uvođenje vanrednog stanja za koje nikada nije bilo nikakvog razloga, što je gospodin koji je trebao voditi krizni štab, vrlo dobro znao.)
Službenici sudske policije su me onda, iako sam bio u teškom zdravstenom stanju, umjesto da mi omoguće medicinsku pomoć, ostavili na ulicama Sokoca, gdje je čekala ekipa plaćenih ubica, između suda i autobuske stanice, što sam izbjegao sačekavši oko sat i po u jednom kafeu, da bih se oporavio i po svojim predviđanjima, ostavio utisak ubicama da sam otputovao na drugi način, kako bi se razišli.
To se i desilo jer je poslije proteklih sat vremena, kada sam krenuo prema autobuskoj stanici iz kafea “Iceberg” izašla samo jedna osoba, presrela me, ispitujući me ko sam, odakle sam, šta radim tu, predstavivši se kao “inspektor” ali odbivši pokazati legitimaciju.
Kasnije se ispostavilo da je policija čak jednom od osumnjičih za ubistvo napravila “alibi” pišući zapisnik u vremenu, kada je izvršavana likvidacija o čemu ne treba ni komentarisati šta bi to trebalo da znači ali još važnije je to da je narednih mjeseci, poslije mojih dopisa Visokom sudskom i tužilačko vijeću, kriminalac Rajko Čolović, koji je pravno prvi pokrenuo ovu razbojničku akciju, smijenjen sa pozicije glavnog okružnog tužioca u Istočnom Sarajevu, nakon čega je vrlo brzo pohapšena jedne od grupa plaćenih ubica, koje je on godinama štitio a nakon pokušaja ubistva Slobodana Vasiljevića u Šekovićima.
Poznato je da na teritoriji Istočnog Sarajeva još uvijek ima veliki broj nerazjašnjenih ubistava a za šta su najodgovorniji upravo Rajko Čolović i Luka Borovčanin, koji su ih štitili godinama i očito saučestvovali i u krijumčarenju narkotika, prilikom čega su ubili osmogodišnju djevojčicu Ivonu Bajo, ćerku moje sestre, što je i glavni motiv za sve navedeno i brojne pokušaje mog ubistva.
Da je plan uspio, odnosno da su me likvidirali kako je zamišljeno ili čak da sam se ugušio tokom transporta, prema tada sačinjenoj dokumentaciji je vidljivo da se ništa od razbojništva sudske policije ne bi saznalo, jer ne samo da su prikrili podatke o zdravstvenim problema i gušenju, nego su falsifikovali i činjenicu da me presreli bez sudske naredbe, lažući da je Vrhovni sud donio rješenje o prenosu nadležnosti.
Važno je istaći da sam dokaze o lažiranju nadležnosti, prezentovao sudu u Bijeljini u navedenom postupku, dok MUP koji je bio stranka u postupku, te sudska policija kao svjedok a takođe i tužilaštvo u Istočnom Sarajevu i sud u Sokocu, kojima sam pismeno poslao zahtjeve, nisu dostavili nikakve dokaze o svojoj nadležnosti, što suštinski znači da je u pitanju bio smišljeni razbojnički napad…
PRILOZI
Zašto sudska policija štiti zločince
|
Zdenko Bajo |
