Službenim vozilima vlade prevoze drogu i ubijaju ljude

Objavljujem fotografije ugovora o pranju službenih automobila Vlade Republike Srpske u praonici “N-N” fiktivnog vlasnika Siniše Živkovića, a koju u sklopu istoimenog kafića drže presuđivani kriminalac Dragan “Rambo” Čavić i još veća kriminalčina na poziciji policijskog inspektora Dubravko Kremenović…

Sporna praonica nalazi se na Majevičkoj ulici na Laušu, gdje je ni “google maps” ne registruje, ali Viškovićevim ministrima i direktorima je odlično poznata. Dokazano višegodišnjim ugovorima.

Na donjoj fotografiji vidite podatke o ugovorima Službe za zajedničke poslove Vlade RS o pranju službenih vozila od 2018. do tekuće godine. Ističem da je na poziciji direktora ove vladine službe bivši pripadnik MUP-a RS-e Ranko Tomašević, a koji je prethodno radio na poslovima zaštite objekata vlade.

Javno pitam premijera Radovana Viškovića: zašto službena vozila vlade peru u praonici poznatog kriminalaca Dragana Čavića – Ramba i njegovog ortaka “glavnog inspektora” Dubravka Kremenovića? Možda zato što policija vladina auta neće zaustavljati i tražiti drogu? Ili, Rambo Čavić još uvijek nabavlja službena vozila poput audija kojim je usmrćen Nikola Đurović? Govorim o nesrećnom Đuroviću kog su ubili Dodik, Čubri i Čađo, uz nove informacije o ubistvu Davida Dragičevića.

Indiktivno je da neko sa policijskim i bezbjednosnim referencama Ranka Tomaševića ne zna sa kim sklapa ugovore i to direktnim sporazumima. Ili da mu povjerujemo kako poslove zaista dogovara sa Sinišom Živkovićem? Nismo djeca: pranje auta par godina unazad ugovara sa svojim kolegom Dubravkom Kremenovićem i njegovim ortakom Rambom Čavićem.

Neupućene moram podsjetiti da je “glavni inspektor” Dubravko Kremenović bio ključni terenski akter otmice, zvjerskog mučenja i ubistva Davida Dragičevića, a potom i sprečavanja vršenja uviđaja na licu mjesta pronalaska tijela. Mnogo sam pisao o njegovoj ulozi u tom zločinu, pa sve do toga kako je u Beogradu preuzeo milion maraka nagrade za počinjeni zločin (vidi: Policijsko ubistvo Davida Dragičevića (na)plaćeno milion maraka ). I to četiri dana prije pronalaženja Davidovog tijela!

Sa sa druge strane, Dragan “Rambo” Čavić je poznat kao “kupac” audija kojim je onako brutalno usmrćen Nikola Đurović. Pisao sam brojne tekstove i jasno naznačio Milorada Dodika kao ključnog krivca za stradanje ovog nesrećnog mladića. Konkretno: bez njegove dozvole Miloš Čubrilović Čubri i tadašnji ministar Stanislav Čađo ne bi smjeli utrkivati se, a kamoli brzinom od preko 190 km/h uletiti u raskrsnicu sa upaljenim crvenim svjetlom na semaforu.

To da su Miloš Čubrilović i Milorad Dodik vozili audi kojim je usmrćen mlađani Đurović i danas možemo dokazivati DNA tragovima, a kako sam objasnio u tekstu PEČAT NA STRADANJE NIKOLE ĐUROVIĆA: Dodika razotkriva DNA . U toj i vezanim objavama objasnio sam kako Rambo Čavić odličo zna da na vozilu koje je poslije nezgode “kupio” nije bilo brava na vratima (otisci) i vazdušnih jastuka (DNA), a koji su blagovremeno izuzeti i danas se čuvaju kao dokazi.

Ovoga puta idem korak dalje i objelodanjujem da je sporni audi Milošu Čubriloviću iznajmio upravo Dragan “Rambo” Čavić i to za potrebe “specijalnih” obezbjeđenja Milorada Dodika. I ranije sam objašnjavao da “ASA osiguranje” nikada nije bilo u posjedu tog vozila, a kamoli da ga je iznajmilo Nenadu Radinkoviću, odnosno da je procesna konstrukcija zasnovana na falsifikovanim dokumentima.

Znači, Rambo Čavić je sporno vozilo nabavio i iznajmio Čubriju, a nakon nezgode je sakriveno kako bi iz istog uklonili policijsku opremu. Čavić je kasnije na licitaciji “kupio” sopstveno vozilo, a ko poznaje procedure odjava vozila razumije i zašto je sporna transakcija morala biti obavljena. Nadam se da su iz ovih navoda jasne Čavićeve “zasluge” kod Dodika i vrha policije, a koga zanima više detalja može ih u izobilju naći na mom blogu.

Kao iskusan policijski inspektor prvo sumnjam na krijumčarenje droge. Znam da policajci prilikom prolaženja vozila vlade stanu mirno i pozdrave salutiranjem. Ko bi lud zaustavio takvo vozilo, a kamoli izvršio pregled radi pronalaženja droga? Znači, vozilo samo treba odvesti na zabačeno mjesto radi “popravki” ili još bolje radi “pranja” da bi se u isto spakovala droga. Kako bi se čest odlazak vladinih vozila na datu lokaciju prikrio valjalo je potpisati ugovore o pranju vozila, ali bez tendera na kakve bi se javilo na desetine konkurentskih praonica.

Pored toga, godinama objašnjavam ulogu ministra Dragana Lukača u narkomafiji i koliko je policija upletena u taj vid organizovanog kriminala. Kada je pomenuti “glavni inspektor” Dubravko Kremenović u pitanju bar je meni poznato kakva kriminalčina je u pitanju, a pod patronatom Dragana Lukača i Darka Ćuluma (aktuelnog direktora SIPA). Potegnuću jednu staru priču samo kako bi javnost shvatila ko je vajni inspektor Kremenović.

Mediji, nakon snimka intimnog ručka sa Miloradom Dodikom, masovno bruje o presuđuvanom kriminalcu Darku Vukoviću. Dok nisam razotkrio njegovu kriminalnu organizaciju kradljivaca i falsifikatora skupocjenih automobila Vuković je kotirao kao ugledni Banjalučanin sa odličnim vezama u policiji. Naše upoznavanje bilo je kada ga je Dubravko Kremenović, tada istražitelj Specijalnog tužilaštva RS, doveo u moju kancelariju.

Tražio je da ga “zaštitim” kao njegovog saradnika (doušnika) oko dva skupocjena automobila sa krivotvorenom dokumentacijom, koja sam već identifikovao da potiču od Vukovića. Rekao sam da provjeravam na desetine vozila i osoba uključenih u taj kriminal, zbog čega o ulozi Vukovića ne mogu govoriti dok istraga ne dođe do tog novoa, a šta je i bila objektivna istina.

Kako je istraga odmicala sve češće sam imao potrebu za saslušanjima Darka Vukovića, ali sam te radnje namjerno zakazivao u službenim prostorijama banjalučkog centra i sjedišta MUP-a. Time sam u stvari raskrinkavao sa kim je sve Vuković povezan, posebno nakon informacija da mnogi policajci voze njegova auta. Priča kako mu je Kremenović uzeo 7 000 maraka na ime zaštite od mene samo je kompletnoj ujdurmi dala posebnu “draž”. Zna Vuković koliko mu je to “pomoglo”.

Elem, Milorad Dodik i javnost trebaju znati kako je vrh MUP-a pokušao zaštititi Vukovića i kompletnu kriminalnu organizaciju koju je tada uspio uspostaviti. Udaljili su me iz kriminalističke policije! Nije bilo drugog načina da zaustave istragu oko više desetina skupocenih vozila za koja sam već dokazao krađe i falsifikovanja, nego su me prerasporedili u policijsku stanicu i to kao “običnog” policajca.

Nisam bio nimalo naivan u datoj situaciji, a posebno jer to nije bio prvi takav slučaj, pa sam izveo “procesni manevar” dostojan velemajstora kriminalistike. Izvještaj/prijavu o počinjenim krivičnim djelima i počiniocima, sve sa dotad prikupljenim dokazima, uputio sam nadležnom tužilaštvu u Novom Travniku. Imalo je to pravnog osnova jer su sva krivotvorena vozila bila registrovana u Jajcu. Uz izvještaj dostavio sam i informaciju sa detaljnim opisom kako je u pitanju organizovani kriminal i da kao takav treba biti prosljeđen Tužilaštvu BiH.

Na drugoj strani kompletnu korespodenciju oko provjera validnosti saobraćajne dokumentacije sa Jajcem vršio sam preko tadašnjeg direktora Federalne uprave policije FBiH Zlatka Miletića, tako da je ovaj vrsni stručnjak shvatio gdje i kako treba udariti. Direktor Miletić naredio je pokretanje istrage oko nekih 300 vozila, tako da je Federalna policija nastavila tamo gdje je mene MUP RS zaustavio.

Dok su trajale te tužilačke i policijske aktivnosti u Federaciji BiH uspio sam se izboriti sa mafijašima koji su stopirali istragu unutar MUP-a i biti raspoređen na mjesto inspektora organizovanog kriminala. Fantastično u svemu jeste to što sam određene službene radnje oko Vukovićeve kriminalne organizacije dovršavao kao da nigdje nisam bio premješten. To je rezultat “manevra” sa tužilaštvom u Novom Travniku radi prosljeđivanja predmeta državnom tužilaštvu.

Normalno, nije sve išlo “glatko” kao u prednjem opisu, a najbolje o tome govori kada su mi pokušali “uvaliti” novac prethodno obilježen i fotografisan u Upravi kriminalističke policije. Kada sam završio u pomenutoj policijskoj stanici Vuković i kompanija pokušali su mi se osvetiti zbog enormne štete koju su pretrpili oduzimanjem sile skupih vozila i razotkrivanjem kriminala uopšte. I, zamislite samo, to je urađeno pod patronatom tadašnjeg direktora policije Gojka Vasića.

Malo je bilo što me me je Gojko Vasić nezakonito udaljio iz kriminalističke policije kako bi spriječio istragu povodom organizovanog kriminala, nego je još uzeo mito da meni “spakuje korupciju”, a u stvari da mi se kriminalci osvete zbog onoga šta sam kao profesionalac odradio. Imaju u MUP-u dokumentaciju o tome, a ako su je uništili – imam sačuvane primjerke.

Kada sam štrajkovao glađu sa zahtjevom da smjene Gojka Vasića niko me nije pitao zašto ga nazivam kriminalcem i to samo kako bi izbjegli prezentovanje konkretnih dokaza. Znači, nije problem u mojim tvrdnjama da je na poziciji direktora policije mega-kriminalčina, nego što za navode postoje dokazi u tužilačkim i sudskim spisima entitetskog i državnog nivoa. Dokazi u krivičnim predmetima kakve i danas niko nema hrabrosti izvaditi iz ladica i utvrditi stvarnu istinu.

Istini za volju, ni po Darka Vukovića stvari nisu išle ka dobrome, pa je uhapšen sa popriličnom količinom droge i završio na robiji. Pobogu, nisam ja bio jedini sposoban i odgovoran inspektor, pa se Vukoviću valjalo suočiti sa mojim kolegama i dugogodišnjim bliskim saradnicima. Iste kolege su me i vratile u kriminalističku policiju i to na organizovani kriminal. To je potrajalo do nove istrage kada sam udario na apotekarsku mafiju bez znanja da je Dodikova kćerka Gorica u tome upletena do guše. Ili do njenog “prvog miliona”!

Znači, ulogu Dubravka Kremenovića treba posmatrati kroz dvojicu osvjedočenih “policijskih krimosa”, Čavića i Vukovića, a mogao bih tome dodati još imena, pa da razmišljamo o dvije stvari. Prva, zar je normalno da Vlada RS svoja vozila povjerava čak i na pranje likovima koji pripadaju samom vrhu automafije? I to nepobitno vidimo iz ugovora sa postavljenih fotografija, te na osnovu presuda protiv Čavića i Vukovića. Eto da se ne držimo mojih informacija, nego sudskih presuda i tužilačkih predmeta.

Druga, govorimo o kriminalcima presuđivanim zbog droga i to opet uvezanih sa samim vrhom narkomafije. Na drugoj strani imamo njihove dugogodišnje kriminalne saradnike dobro pozicionirane u policiji, a bar po stradanjima Davida Dragičevića i Nikole Đurovića znamo na šta su takvi spremni. Koliko treba biti “uman” za sumnju da je pranje auta vlade samo paravan za sigurno prevoženje droge? Zato iznosi na ugovorima nisu važni, nego ono šta se radi pod takvim paravanom. Ili ćemo doista povjerovati da ministrica Natalija Trivić i uz pomoć navigacije može pronaći praonu sa kojom se “direktno sporazumjevala”.

Uostalom, javnost još uvijek čeka odgovore na pitanja koja je Goran Suvara postavio MUP-u oko Čavića, Kremenovića i sporne praonice auta. Čak je u svom obraćanju naveo meni zanimljivu informaciju da je David Dragučević kobne noći bio u kafiću Čavića i Kremenovića, a u sklopu kog je i famozna praonica.

Radovanovicborislav.blogspot.com