Sud u Bijeljini kaznio Zdenka Baju jer je ovaj na fotografiji prikazao Dodika kako izdaje naredbe, dok mu Lukač i drugi govore “Da, moj fireru”…

Ustavni sud Bosne i Hercegovine donio je zanimljivu presudu prema kojoj je ocijenio da je Osnovni sud u Bijeljini time što je 23. novembra 2018. proglasio krivim Zdenka Baju radi satiričnog sadržaja na račun Milorada Dodika i vrha RS-a prekršio njegovo pravo na slobodu izražavanja iz Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda.

Naime, Osnovni sud u Bijeljini kaznio je Baju novčanom kaznom od 300 KM jer je ovaj na svom blogu na internetu objavio sliku na kojoj je prikazao Dodika, tadašnjeg predsjednika RS na način da djeluje kao Hitler koji izdaje direktive, a ministra MUP-a RS Dragana Lukača i načelnika PU Prijedor Dalibora Ivanića kao nacističke starješine koji salutiraju riječima: „Da, moj Fireru“.

Sud u Bijeljini se smatrao je da je bajo počinio prekršaj iz člana 7. Zakona o javnom redu i miru.

Međutim, Ustavni sud zaključuje da je prekršeno njegovo pravo iz člana II/3.h Ustava Bosne i Hercegovine i člana 10. Evropske konvencije zato što redovni sudovi svojim odlukama nisu ni pokušali postići pravičnu ravnotežu između zaštite apelantovog prava na slobodu izražavanja i zaštite prava drugih, jer su spornu rečenicu „Yes my Führer“ analizirali odvojeno i izvan konteksta, doslovno je tumačeći kao „nacističko obraćanje“ a ne kao satirično izražavanje kojim je apelant izrazio svoj stav (mišljenje) o stranačkoj poslušnosti.

Ustavni sud iz sporne fotografije zapaža da se radi o autentičnoj fotografiji na kojoj se nalazi Milorad Dodik, u to vrijeme predsjednik entiteta RS, kako su to utvrdili redovni sudovi, te više njegovih saradnika i stranačkih kolega, od kojih je dvoje Osnovni sud identifikovao (ministar MUP-a RS Dragan Lukač i načelnik PU Prijedor Dalibor Ivanić).

Ustavni sud zapaža da na samoj fotografiji nisu vršene nikakve „intervencije“ na osobama koje se nalaze na fotografiji, osim što je na fotografiji, u maniru stripa, dodat tekst kojim se Milorad Dodik obraća stranačkim kolegama: „Mene i SNSD niko ne smije dovoditi u vezu sa aferama, pljačkama ni ubistvima u koje smo umiješani“ i „Crnu knjigu svakodnevno ažurirati“, a na citirano obraćanje dvojica stranačkih kolega (koje je Osnovni sud identifikovao) odgovaraju: „Yes my Führer“.

Imajući u vidu opis sporne fotografije iz prethodne tačke ove odluke Ustavni sud ne može prihvatiti ni obrazloženje redovnih sudova da se u konkretnom slučaju radi „o nacističkom obraćanju“ na način na koji to želi da prikažu redovni sudovi.

Čak i da se radi o „nacističkom obraćanju“ ili pak aluzijama na „nacističko obraćanje“ Ustavni sud podsjeća na stav Evropskog suda da su opšte uvredljivi izrazi „idiot“ i „fašista“ prihvatljiva kritika u određenim okolnostima, navodi se u obrazloženju Ustavnog suda BiH.

Ustavni sud također zapaža da su redovni sudovi spornu rečenicu „Yes my Führer“ doslovno protumačili kao „nacističko obraćanje“, iako bi se prema ocjeni Ustavnog suda prije moglo govoriti o satiričnom izražavanju kojim je apelant želio da izrazi stav o stranačkom podaništvu odnosno poslušnosti između stranačkih istomišljenika.

Ovakva vrsta satiričnog izražavanja zaštićena je članom 10 Evropske konvencije (i) u ovom slučaju, po mišljenju Ustavnog suda, pravo apelanta na slobodu izražavanja prevagnulo je u odnosu na suprotstavljeno pravo drugih.

Fokus.ba

Moj komentar na presudu ustavnog suda i članak :

Fotografija se može jednim djelom shvatiti i kao satira ali samo u manjem procentu. Trebalo bi biti logično da ja najbolje znam šta je namjera i poruka. Prvo činjenica je da dodik nije predstavljen kao hitler. Niti ima docrtane brčiće niti bilo koji znak nacista a nemaju ih ni druge osobe.
Prijavu protiv mene je podneo zločinac Danko Borovčanin, načelnik sudske policije, koji je saučestvovao u pokušajima mog ubistva te prikrivanju ubistva djevojčice Ivone Bajo, tako što je izdao usmenu naredbu službenicima, bez ikakvog sudskog rješenja da se meni, majci ubijene djevojčice i svim njenim srodnicima ne dozvoli pristup tužilaštvu, kako ne bismo mogli dostaviti dokaze o njenom ubistvu.
U prijavi je zločinac i napisao naziv članka : “ANALIZA IZJAVA I LAŽI SVJEDOKA I MANIPULACIJA SUDIJE SEKULIĆ U PREDMETU 80 0 PR 082502 17 PR” objavljen na web adresi “http://kriminaluvlasti.blogger.ba/arhiva/2017/10/26/4076166” a svjedoci koji lažu su upravo službenici kriminalca Borovčanina koje je on instruisao da čine krivična djela i lažu.
Druge osobe na slici nemaju nikakvu ličnu ulogu… dakle nebitna su njihova imena, nego simbolizuju režim, koji izvršava naloge jednog mafijaškog bosa i u potpunosti je usmjeren na pljaču naroda i zemlje, spreman da ubije svakog ko im zasmeta te stoga slika nije poređenje dodika sa hitlerom, nego kompletnog režima i RS i BIH u cjelini sa Trećim rajhom, sa Inkvizicijom sa najobičnijom terorističkom bandom.
Podsjećam da je režim mnogo prije nastanka slike ubio recimo Milana Vukelića pred zgradom MUP-a, nakom što su mu prijetili zločinci iz policije, neposredno po nastanku slike su ubili Davida Dragičevića. U Federaciji je ubijen Dženan Memić, pa policajci Šehović i Vojinović, opljačkane su milijarde preko Bobar banke, Alumine, Grand trejda, hiljada namještenih tendera.
U konkretnom slučaju to je metafora odnosa zločinca Borovčanina i sudske policij,e koja je poput bande iskorištena da gazi i pljuje po grobu osmogodišnje djevojčice i štiti njene ubice. Srećom, ima službenika koji ne učestvuju rado u tome te mi je čak pružena pomoć od strane sudskog policajca na dan kada su me pokušali ubiti, što će vjerujem biti korišteno prilikom dokazivanja u krivičnom postupku protiv pripadnika terorističke organizacije.
Taj tretman sam okarakterisao kao fašizam, (nacizam ili diskriminaciju, kako god ko to vidi) a uz to je prisiljavao službenike da lažu u dokumentima i pred sudom, falsifikovao sudske presude i uticao na postupke kako bi prikrio ubistvo i izbjegao odgovornost. Činjenica je da je dodok javno objavio “Crnu knjigu” i izdao nalog da se njegovi ljudi bore protiv onih koji su tu zapisani. Činjenica je da ima ogroman broj pljački i ubistava i da se prikrivaju.
Fotografija je u prijavi opisana kao “uvredljiva” bez navođenja koga je uvrijedila a na pitanje sudije kako bih je ja okarakterisao, odgovorio sam da je to prikaz stvarnog stanja i čak da je pravo stanje u zemlji još mnogo gore, jer ovo su samo riječi a prolivena krv i nevine žrtve se ne vide na slici…
Ovaj komentar i tekst apelacije biće objavljen u tekstu “ZAŠTO REŽIM POKUŠAVA SPRIJEČITI TEKSTOVE I MIŠLJENJA O ZLOČINIMA KOJE PRIKRIVA”…