Na ovo razmišljanje potaknule su me riječi Visokog predstavnika OHR-a u BiH dr. Valentina Inzka, kao i njegov izvještaj, koji je podnio Vijeću sigurnosti UN-a o stanju u Bosni i Hercegovini. Do sada, Visoki predstavnik nikada oštriji i nikad istinitiji. Nije štedio ni Milorada Dodika, ni Dragana Čovića…
Izvještaj se odnosi se period od 16. aprila do 15. oktobra 2020. godine, a u njemu se visoki predstavnik osvrće na pandemiju koronavirusa i odgovor bh. vlasti, politiku u našoj zemlji, predstojeće izbore, neriješene slučajeve ubistva dva mlada studenta Dženana Memića i Davida Dragičevića, te ubistva dvojice sarajevskih policajaca Adisa Šehovića i Davora Vujinovića. Inzko je ponovno rekao istinu: „Ono što je svim ovim slučajevima zajedničko je da nakon više od dvije godine nema napretka u istrazi“.
Govoreći o oblasti vladavine prava u našoj zemlji, u izvještaju Visoki predstavnik Valentin Inzko je članovima UN-a podvukao, koliko je potrebno da Bosna i Hercegovina dramatično unaprijedi vladavinu prava i borbu protiv korupcije. „Vladavina prava ostaje temelj svake funkcionalne demokracije“ – navodi se u najnovijem izvještaju.
„Brojne ankete pokazuju da ljudi ne odlaze zbog nepostojanja ekonomskih prilika kao primarnoga razloga, nego zbog nepostojanja pravne države. Pravosnažne sudske presude godinama se ne provode, a očigledna korupcija ostaje nekažnjena. Neka istraživanja javnog mnjenja pokazaju da je 74% građana nezadovoljno ili izrazito nezadovoljno stanjem u pravosuđu. Ova brojka odražava ono što mi svakodnevno govorimo, a to je da su u BiH potrebne duboke, radikalne i brze pravosudne reforme. U vezi s tim, želio bih ponoviti da slučaj ubojstva mladoga studenta Davida Dragičevića iz Banja Luke, slučaj Dženana Memića iz Sarajeva i ubojstvo dva sarajevska policajca još uvijek nisu riješeni. Ono što je svim ovim slučajevima zajedničko je da nakon više od dvije godine nema napretka u istrazi. Što građani da misle, ukoliko se čak ni ubojstvo policajaca ne može riješiti?“ – navodi se u Izvještaju Visokog predstavnika.
Prateći sinoćnje gostovanje Visokog predstavnika Valentina Inzka na Face.tv, a uzimajući u vidu njegov podnijeti Izvještaj Vijeću sigurnosti UN-a u kojemu je ponovno upozorio na neriješene slučajeve ubojstva dva mlada studenta Dženana Memića iz Sarajeva i Davida Dragičevića iz Banja Luke, te ubijenih sarajevskih policajaca Šehovića i Vujinovića, nisam mogao odoliti, a da Visokom predstavniku čestitku ne uputim. I tako pošaljem Visokom predstavniku poruku čestitajući mu na Izvještaju i gostovanju. Odgovor mi je odmah stigao, zahvaljujući mi i poručujući mi „Pax et bonum, samo nas istina može osloboditi“!
Radostan sam bio, da je jedan najviši dužnosnik u BiH citirao Sveto Pismo: „Govorite istinu, samo nas istina može osloboditi“, čuvena je to svetopisamska Kristova riječ, koja nam može jedino donijeti ljubav, mir i dobro. Istina u predmetu Dženan Memić je jedna: On je ubijen!
Sveti Augustin, crkveni naučitelj je opisao, kako to izgleda ljubav i istina? On kaže: „Іmа rukе kаkо bі роmоglа drugіmа. Іmа nоgе kаkо bі bržе оtіšlа kоd ѕіrоmаšnіh і роtrеbіtіh. Іmа оčі dа vіdі јаd і žеlјu. Іmа ušі dа čuје uzdаhе і tugе lјudі. Таkо lјubаv іzglеdа“! Tako je Visoki predstavnik Valentin Inzko više puta čuo jad, uzdahe i tugu Muriza Memića i prenio ju članovima Vijeća sigurnosti UN-a.
Dolazi nepravda u svako društvo i kriza vladavine prava, kad ljudi više prigrle tamu, nego li svjetlo, kada više prigrle laž, nego li istinu, kada prigrle mržnju, nego li ljubav, kad prigrle korupciju nego li poštenje i čestit život. Istina je krepost časnih i poštenih ljudi, kojom se čovjek iskazuje istinitim u svojim djelima, govoreći istinu svojim riječima, čuvajući se dvoličnosti, pretvaranja i licemjerja.
Po pravdi, „čovjek mora drugom čovjeku pošteno očitovati istinu“ (Sv. Toma Akvinski, Summa theologiae, II-II, 109, 3).
A Sud stoji u ovome: „Svjetlo je došlo na svijet, ali su ljudi više voljeli tamu negoli svjetlo, jer su njihova djela bila zla. Jer svaki koji čini zlo mrzi svjetlo i ne dolazi k svjetlu, da ne dođu na vidjelo njegova djela. A ko čini istinu, dolazi k svjetlu, da se vide njegova djela, jer su učinjena u Bogu“, koji jest istina i hoće istinu (Iv 3, 19-21)!
Svaki zakon na ovome svijetu i religijski i Božji i građanski zabranjuje čovjekovo ubojstvo. Taj zakon je općevažeći, jer obavezuje sve i svakoga, uvijek i posvuda! S tim u vezi, ljudski život je svet zato što od samoga početka uključuje stvaralačko Božje djelo. Samo je Bog Gospodar života od njegova početka do kraja, te nitko, ni u kakvim okolnostima, ne može prisvojiti pravo izravnog uništenja nedužnog ljudskog bića. Bog proglašuje opakost ubojstva riječima: „Što si to učinio? Slušaj! Krv nedužna prolivena iz zemlje k meni viče. Stoga neka je proklet ubojica na zemlji, koja je rastvorila usta, da s ruke tvoje proguta krv nedužnog ljudskog bića“ (Usp. Post 4, 10-11). Za nedužnu prolivenu krv i za lišen nedužni život Bog traži obračun: „Tko prolije nedužnu krv, njegovu će krv drugi proliti“ (Post 9, 5-6).
Ta zar ne znate, da je pisano: „Zaista, zaista kažem vam: kraljevstva Nebeskoga neće baštiniti ni bludnici, ni idolopoklonici, ni preljubnici, ni mekoputnici, ni muškoložnici, ni KRADLJIVCI, NI LAŠCI, ni lakomci, ni pijanice, ni psovači, NI UBOJICE, NI KORUMPIRANE OSOBE, NI ONI KOJI ŠUTE NA ZLOČINE, PODRŽAVAJU I PRIKRIVAJU ISTE…“ (Usp. 1 Kor 6-10)…, nakon njihova ovozemaljskog života, „Bog će poslati svoje anđele, da pokupe sve bezakonike i bace ih u peć ognjenu (Mt 13, 41-42), i izreći osudu: „Odlazite od mene prokleti u oganj vječni, tamo će biti plač i škrgut zubi“ (Usp. Mt 25,41).
Ovaj obračun Bog sada traži od pravosudnih organa, da „privode pravdi počinitelje strašnog kaznenog djela, ubojstva“. Ovakva bitna i važna zadaća suspendirana je na Kantonalnom tužiteljstvu Sarajevo, gdje su pravosudno – policijski djelatnici, falsificirajući, poturajući i prikrivajući dokaze, ali i lažući, sve učinili, da se likvidatori mladića Dženana Memića ne izvedu pred lice pravde. Laž je pogubna za svako društvo, jer potkapa povjerenje među ljudima i razdire tkivo društvenih odnosa! Nisu li upravo Dalida Burzić zajedno sa Zdravkom Kneževićem na predmetu „Dženan Memić“ svojim koruptivnim postupcima i radnjama, prožetih lažima, potkopali svako povjerenje građana glavnog Grada Bosne i Hercegovine u pravosudne strukture i maligno metastazirali tkivo društvenih odnosa?! Naravno da jesu! Stvorili su ogromnu dozu mržnje i nepovjerenja prema pravosudnim institucijama, koju može samo ljubav, istina i pravda nadomjestiti. Samo nas istina može osloboditi mržnje i nepovjerenja prema pravosudnim bh. institucijama.
Prema nauku Katoličke Crkve „težina laži mjeri se prema naravi istine koju izobličuje, prema okolnostima i nakanama onoga ko laže, prema šteti što su je pretrpjeli oni koji su žrtve laži…, Laž je po svojoj naravi za osudu. Ona je obeščašćenje riječi kojoj je zadaća priopćivati drugima spoznatu istinu…, grešnost je još veća kada nakana laži/varanja prijeti opasnošću kobnih posljedica po one koji su odvraćeni od istine“.
Imajući u vidu prethodno navedeno, ako primjenimo službeni nauk i stav Katoličke Crkve na predmetu „Dženan Memić“ i uzmemo u obzir sve koruptivne radnje i laži Dalide Burzić, Zdravka Kneževića i drugih, učinjenih na tom predmetu, čija je bila jedina i samo jedina „hotimična nakana“, da radnjama i riječima protivnim istini, oštećenog Muriza Memića i njegovu obitelj, društvo i sud održe u zabludi, jer i društvo ima pravo na obaviještenost utemeljenu na istini, onda šteta što su je prouzročili Dalida Burzić, Zdravko Knežević, vještaci i pripadnici MUP-a KS je nesaglediva i u svakom vidu neizmjerljiva za one koji su žrtve njihove laži, a to su najprije žrtve Muriz Memić i njegova obitelj, a potom društvo. Grijeh njihov je pretežak, dopro je do UN-a!
No, svaka radnja, grijeh ili riječ protivna istini iziskuje odštetu, to znači, neophodno adekvatno krivično pravno i disciplinsko procesuiranje i sankcioniranje svih onih, koji su na bilo koji način svojim radnjama, riječima ili djelima, u predmetu „Dženan Memić“ dali svoj doprinos s namjerom, da ubojice Dženana Memića ne izađu pred lice pravde.
„Lažno su u predmetu „Dženan Memić“ vještačili, lažno su svjedočili, dokaze su fabrikovali i falsifikovali. Ne borim se za istinu, nego se borim protiv korupcije u sistemu“ – su samo neke od riječi sarajevskog odvjetnika Ifeta Ferageta koje su 29. 09. 2018. godine, tako snažno, tako jako, ali iskreno odjeknule ispred Narodnog pozorišta na održanom skupu „Pravda za Dženana Memića“, i još bih nadodao, da je Kantonalno tužiteljstvo Kantona Sarajevo, sve činjenice i dokaze u predmetu „Dženan Memić“, putem njima podložnih mas medija i vještaka, pokušalo krivotvoriti, manipulirajući optuženima i lažnim svjedocima na javnom suđenju, umišljajući, da će svoj monstrouzni projekat osigurati gušeći, prijeteći i na brutalan način se obračunavajući sa svima onima, koji se usude i riječ dignuti protiv pravosudno-policijske mafije predvođene bešćutnom, oholom, korumpiranom i izrazito promiskuitetnom Dalidom Burzić.
To čak još više, jer svjedoci i vještaci, koji su lažno svjedočili i lažno vještačili u predmetu „Dženan Memić“ pred sudom zadobiva osobitu težinu: Svaka laž, odnosno izjava protivna istini, a kad je izrečena pred Sudom zadobiva osobitu težinu. Pred Sudom ona biva lažnim svjedočanstvom, a kad je izrečena pod prisegom, to je krivokletstvo. Takvi postupci pridonose ili osudi nevina čovjeka, ili opravdanju krivaca, ili povećanju kazne optuženih i teško škode vršenju pravde i pravičnosti osude izrečene od sudaca, ali i unatoč tome, upravo su sve laži i koruptivni postupci tužitelja, vještaka i lažnih svjedoka, u oslobađajućoj presudi Kantonalnog suda u Sarajevu u predmetu „Dženan Memić“, na nesumnjiv način prokazani.
Laž je, kad se govori neistina s nakanom varanja. Bog u laži prokazuje đavolsko djelo: „Otac laži je đavao. Nema istine u onome, koji govori laži, od svojega govori, jer je lažac i otac laži“. Nasuprot ovome stoji istina, kao krepost časnih i poštenih ljudi, kojom se čovjek iskazuje istinitim u svojim djelima, govoreći istinu svojim riječima, čuvajući se dvoličnosti, pretvaranja i licemjerja. Po pravdi, „čovjek mora drugom čovjeku pošteno očitovati istinu“ (Sv. Toma Akvinski, Summa theologiae, II-II, 109, 3), a upravo je ovo temeljno i glavno načelo Dalida Burzić na najbrutalniji način pogazila i obeščastila, stoga s pravom možemo zaključiti, da su dosadašnje koruptivne radnje i laži Dalide Burzić učinjene na predmetu „Dženan Memić“ prokazano đavolsko djelo.
Stoga, svi vapaji i uzdasi i naše oči uprte su u Tužiteljstvo BiH, na čelu sa Gordanom Tadić, koja do sada nije podlegla ni pritiscima, ni prijetnjama niti bilo kakvim ucjenama, a koja može, treba i mora, eliminirati pravosudno-policijsku mafiju na razini Kantona Sarajevo, i koja treba da bude „svjetlo u tami svijetli i tama ga ne obuze“, kako i veli sveti pisac, i da istinu o smrti Dženana Memića kroz pravosudne institucije otkrije i na svjetlo iznese, ubojice Dženana Memića procesuira, i one, kojima je „Otac đavao, a koji je opet otac laži i sinovi su njegovi oni koji lažu, a koji u tami bjehu učinili mnoga nedjela“, a to su oni, koji su na čelu sa Dalidom Burzić učinili sve, da pomognu pravim ubojicama Dženana Memića, da ne izađu pred lice pravde, i stoga se boje istine i svjetlosti, da njihova djela ne budu objelodanjena.
Prozreo je sveti pisac ovaj narod: „Ovaj narod tvrde je šije: „Веzаkоnје ѕmіšlја nа роѕtеlјі ѕvојој, nа ораku оѕtаје рutu, оd zlа nе оduѕtаје“ (Usp. Рѕаlаm 36, 5-6). „Svjetlo je došlo na svijet, ali su ljudi više voljeli tamu negoli svjetlo, jer su njihova djela bila zla. Jer svaki koji čini zlo mrzi svjetlo i ne dolazi k svjetlu, da ne dođu na vidjelo njegova djela. A ko čini istinu, dolazi k svjetlu, da se vide njegova djela, jer su učinjena u Bogu“, koji jest istina i hoće istinu (Iv 3, 19-21).
Pravnicima, sucima i tužiteljima je jasno, da svaka istraga mora biti djelotvorna i dovesti do pravih i stvarnih počinitelja kaznenih djela – do istine, a ne do izmišljenih. Činjenica je, da je istraga Kantonalnog tužilaštva Sarajevo u predmetu „Dženan Memić“, od samoga početka, namjernim i svjesnim propustima kantonalnih tužitelja Tužiteljstva Kantona Sarajevo i MUP-a KS dovela do izmišljenih ubica Dženana Memića – do laži.
Obrana općeg društvenog dobra traži od sudova i tužiteljstava, da se napadača i one koji čine zlo (kaznena djela) hapšenjem onesposobi. S tim u vezi, i tradicionalni crkveni nauk priznao je utemeljenim pravo i dužnost zakonite pravosudne vlasti, da hapsi i određuje kazne srazmjerne težini prijestupa, i da sudi sudom pravednim. Iz sličnih razloga, nositelji vlasti imaju pravo upotrijebiti i oružje, da odbiju napadača od građanske zajednice za koju su odgovorni, a ako pak pravosudna vlast zakaže, kao u predmetu „Dženan Memić“, opravdano je i zakonito podržati bilo koji vid protesta koji vodi ka pravdi.
Sablažnjiva je nepravda i teški grijeh protiv zakona, ljubavi, istine i pravde, kada pravosudne institucije zakažu u ovakvim slučajevima poput „Dženana Memića“, zbog toga Visoki predstavnik konstantno u svome izvještaju u UN-u spominje ovaj slučaj. Ubojica i oni, koji hotimično sudjeluju u ubojstvu i prikrivanju, počinjuju grijeh, koji u nebo vapi za osvetom. Ovaj obračun Bog sada traži od pravosudnih organa, da „privode pravdi počinitelje strašnog kaznenog djela, ubojstva“.
Uči nas Sveto Pismo, kako izgraditi bolji svijet, u kojem vlada ljubav, mir i pravda: „Lјublјеnі, lјubіmо јеdnі drugе јеr lјubаv је оd Воgа; і ѕvаkі kојі lјubі, оd Воgа је rоđеn і роznаје Воgа. Тkо nе lјubі, nе uроznа Воgа јеr Воg је lјubаv“. (1. Іvаnоvа 4, 7-8). „Мržnја іzаzіvа ѕvаđu, а lјubаv роkrіvа ѕvе роgrеškе“. (Мudrе іzrеkе 10,12). „Lјubаv nеhіnјеnа! Zаzіrіtе оdа zlа, рrіаnјајtе uz dоbrо! Ѕrdаčnо ѕе lјubіtе рrаvіm brаtоlјublјеm! Рrеtјеčіtе јеdnі drugе роštоvаnјеm“ (Rіmlјаnіmа 12, 9-10)!
Odvjetnik Ifet Feraget je više puta za medije kazao: „Ne borim se za istinu, nego protiv korupcije u sistemu. Neke stvari možemo prešutjeti, ali kad Vam korupcija pođe djecu uzimati, a počinitelji zaštićeni i neprocesuirani, to ne smijemo niti prešutjeti, niti zaboraviti, moramo se boriti“ – kazao je odvjetnik Ifet Feraget.
A što je korupcija i protiv čega i koga se tako hrabro bori odvjetnik Ifet Feraget, pokazat ćemo na slijedećem opisu. I Visoki predstavnik konstantno u svome izvještaju ukazuje na potrebno borbu protiv korupcije, a što je korupcija papa Franjo savršeno je opisao: „Zlo našega vremena“!
Ustrajati u korupciji takvo je stanje u kojem se srce čovječje okamenjuje, a proročka snaga teško da pogodi korumpirano srce. „Korumpirano srce zaštićeno je zadovoljstvom svoje samodostatnosti, da ne dopušta nikakvo preispitivanje“ – ističe papa Franjo! Korumpiran čovjek izgradio je samopoštovanje na tipu prevarantskog ponašanja, prolazi kroz život nepoštenim prečacima po cijenu vlastitog i tuđeg dostojanstva. Jedna od značajki korumpirana čovjeka izvjesni je kompleks neupitnosti: na svaku se kritiku vrijeđa, čini sve da ukloni moralni autoritet, koji ga može kritizirati, obezvrjeđuje druge…
Korumpiran se čovjek obično nesvjesno proganja, a razdraženost koju u njemu izaziva to samoproganjanje tolika je, da projicira na druge, te se iz osobe koja proganja samu sebe pretvara u progonitelja drugih. Sveti Luka prikazuje bijes korumpiranih ljudi prema onima koji govore istinu: „A oni se, izbezumljeni, počnu dogovarati, kako da smaknu pravednika“ (Usp. Lk 6,11). „Korumpirani ljudi (osobito tužitelji) proganjanju, namećući režim terora svima koji im proturječe i osvećuju im se isključujući ih iz društvenog života“ – ističe papa Franjo!
To rade korumpirani ljudi, jer se „njihova duša boji svjetla, korumpirana duša poprimila je karakteristike kišne gliste: živi u mraku i pod zemljom“ – ističe papa Franjo. Korumpiran čovjek pojavljuje se u Svetom pismu kao onaj, koji se igra s istinom, postavlja zamke pravedniku spletkareći kako bi ga smaknuo. Ali ne da Bog pravednika, jer je on kao svjetlo u mraku: „I svjetlo u tami svijetli i tama ga ne obuze“ (Iv 1,5).
Korupcija nije ništa drugo, doli posljedica korumpirana srca, jer „što iz čovjeka izlazi, to ga onečišćuje“. „Ta iznutra, iz srca čovječjega izlaze zle misli, bludništva, krađe, ubojstva, preljubi, lakomstva, opakosti, prijevara, razuzdanost, zlo oko, psovka, uznositost, bezumlje. Sva ta zla iznutra izlaze iz srca čovječjega i onečišćuju čovjeka i društvo“ (Usp. Mk 7, 20-23). Ne treba brkati grijeh s korupcijom, jer je korupcija nešto više od grijeha – to je stanje navike, koje srce odvlači u nepovratni egoizam. „Korumpirano srce zatvoreno je samo u sebe, širi miris u srcu koji zaudara, jer korupcija vonja na trulež. Korumpiran čovjek ne percipira svoju korupciju. Događa se isto što i sa zadahom (onomu kome stalno smrdi iz usta): tko od zadaha pati, nije ga svjestan. Drugi ga osjećaju i trebaju mu ukazati na njega. Tako je i sa srcem (o.p. Dalide Burzić), koje je obuzeto korupcijom“ – navodi papa Franjo, a na čiju korumpiranost ukazuje ne samo Muriz Memić i odvjetnik Ifet Feraget, već i Visoki predstavnik, građani Grada Sarajeva, domaći i svjetski mediji.
Korupcija se ne može sakriti, jer je ona poput tjelesne bolesti, koje se neki čovjek stidi, te pokušava prešutjeti/skriti bolest, ali sve dok simptomi bolesti ne postanu vidljivi, pa te prijatelji i bližnji pođu zapitkivati: „Što ti je?! Smršao si, blijed si, topiš se“. Tako je i sa korupcijom, koja vlada i caruje u Tužiteljstvu Kantona Sarajevo, predvođeno nekad Dalidom Burzić, čije su koruptivne radnje na predmetu „Dženan Memić“ i drugim predmetima, javnosti postale očite poput „malignih simptoma bolesti“, da se više ne daju sakriti, a za posljedicu, kao lijek imaju „javni narodni bunt“ protiv organiziranog pravosudnog kriminala i korupcije.
Korumpiran čovjek ima često potrebu za samopravdanjem u medijima: kako radi „dobro“, baš kao što je to Dalida Burzić radila i činila u predmetu „Dženan Memić“, onda kada to nije smjela, a sada kada je „provaljena“, i treba javnosti objasniti neke stvarti, vješto šuti. Kako se korumpiran čovjek uspoređuje s drugima, on se isto proglašava sucem drugima, a kako bi se postavio sucem drugima, korumpiran čovjek nastoji se prikazati uravnoteženim.
U samoj jezgri korumpirana čovjeka nalazi se laž, laž protiv života, istine i pravde, jer korupcija vodi čovjeka do gubitka stida koji čuva istinu! Svaka korupcija raste i ujedno se izražava u ozračju trijumfalizma. Trijumfalizam je idealno tlo za korumptivna ponašanja, jer korumpiranu čovjeku iskustvo govori da takva ponašanja daju dobre rezultate, pa se tako osjeća pobjednikom, misli da trijumfira. Ali „tko se uzvisuje bit će ponižen, tko se ponizuje bit će uzvišen“ – uči nas Sveto pismo! Dalida Burzić je ponižena!
Korumpiran čovjek „napreduje“ u svom trijumfalnom ozračju. Sve mu ide dobro, a onda odjednom…. I iz svoga disanja punim plućima, uživanja u povoljnom vjetru, situacije se preuređuju i rekonstruiraju po pogrešnim vrednovanjima. To je trijumfalizam čije je obilježje prevrtljivost: gazi sve pred sobom, kako bi se drugima pokazao! Trijumfalizam se rađa iz osjećaja sebe kao mjere svakoga suda – da ponizi sve druge, kako bi trijumfirao na suzama drugih. Da pojasnim: korumpirana sredina, korumpirana osoba, ne dopušta rast u slobodi (bavi se zastrašivanjima, prijetnjama…). Korumpiran čovjek ne poznaje bratstvo ili prijateljstvo, već suučesništvo. Za korumpirana čovjeka ne vrijedi ni ljubav prema neprijateljima ni distinkcija, koja postoji u temelju Staroga zakona: ili prijatelj ili neprijatelj. On se kreće u parametrima suučesnika ili neprijatelja! Primjerice, „kada je korumpiran čovjek na vlasti u nekoj instituciji, uvijek će uključivati druge u vlastitu korupciju i nezakonitosti, „unizit“ će ih do svoje mjere i učiniti ih suučesnicima vlastitog izbora stila“ – ističe papa Franjo, baš kao što je Dalida Burzić „unizila“ mlade tužitelje u predmetu „Dženan Memić“ i učinila ih sudionicima najvećeg postdejtonskog organiziranog pravosudnog kriminala.
Stoga, tri stvari koje karakteriziraju korupciju jesu: konstantno raste, zarazna je, i ima potrebu često za pravdanjem. Korumpiran čovjek uvijek novači (uči) druge na stanje grijeha, stanje korupcije. Najprije će druge nedužne ljude napastovati pohlepom za bogatstvom da bi ih što lakše priveo do težnje za taštom ljudskom časti, a potom do sve veće oholosti, koja gazi sve pred sobom i ne vidi dalje od svoga nosa! Korupcija nije čin, već stanje, osobno i društveno stanje u kojemu se čovjek navikne živjeti, pa stoga, sve nenormalno, korumpiranu čovjeku postaje normalno.Najgora je korupcija najboljih – Corruptio optimi possesima! Ovakve duše, misleći da su u „pravu“, privikavaju se na vonj korupcije, zatvorene su u sebe. To je isto sa zatvorenim prostorom: samo onaj koji dolazi izvana, sa čistoga zraka, koji „nema oraha u džepu“, primjećuje ustajali zrak – vonj (smrad), odnosno korupciju Tužiteljstvu Kantona Sarajevo!
Postoji stalna borba u BiH: Istina i pravda – laž i korupcija se u Bosni i Hercegovini sasta i čudesna borba nasta, u toj borbi vođa laži i korupcije pade tada i istina opet vlada. O istino reci što je? Što ti oko vidjelo je?! Nepravdu i mržnju, ja vidjeh tada, ali kažem, samo ljubav i pravda nek’ nad vlada!
Sveti pisac je više puta molio Svemeogućeg: „Ѕtаvі mе kао znаk nа ѕrсе, kао реčаt nа ruku ѕvојu, јеr lјubаv је јаkа kао ѕmrt, а lјubоmоrа tvrdа kао grоb. Žаr је nјеzіn žаr vаtrе і рlаmеnа Јаhvіnа. Мnоgе vоdе nе mоgu ugаѕіtі lјubаv nіtі је rіјеkе роtоріtі. Dа nеtkо dаје zа lјubаv ѕvе štо u kućі іmа, tај bі nаvukао рrеzіr nа ѕеbе“ (Рјеѕmа nаd рјеѕmаmа 8, 6-7)!
Ipak, konačna riječ prema svakome od nas, jedino i samo Bogu koji jest Ljubav na Posljednjem sudu pripada: „I izići će Bog u onaj dan – koji su dobro činili na uskrsnuće života, a koji su radili zlo na uskrsnuće osude, i otići će ovi u muku vječnu, a pravednici u život vječni. Na Posljednjem sudu otkrit će se sve, što je tko za svoga zemaljskoga života dobra učinio ili propustio učiniti, jer sve zlo koje čine opaki, zabilježeno je, a da oni to i ne znaju. Tada ćemo shvatiti posljednji smisao čitava stvorenja, shvatit ćemo sve ove čudesne i nejasne puteve kojima je Njegova Providnost vodila svaku stvar njezinom konačnom cilju, i kao savršeni cilj uvid, da Božja pravda pobjeđuje sve nepravde što su ih Božja stvorenja počinila“.
