Hitna pomoć u Banjaluci nije htjela da interveniše, mladić preminuo…

Porodica Cvijić danima bezuspješno traži odgovor Službe hitne pomoći u Banjaluci o tome ko je donio odluku da se ne izađe na intervenciju kada je član njihove porodice Srđan Cvijić (31) u noći sa 28. na 29. septembra dobio težak napad.

Srđanov brat Nemanja je kobne noći od dispečerke dobio odgovor da “prošetaju” do Hitne pomoći, a kada joj je objasnio da se on guši, da ne može da diše niti hoda, predložila im je da “zovnu taksi”. Srđan je preminuo iste noći na Urgentnom odjeljenju UKC RS u Banjaluci, a uzrok smrti nije do kraja utvrđen.

Poziv

„Hitnu pomoć sam pozvao tačno 29 minuta poslije ponoći, 28. na 29. septembra“, započeo je priču, Nemanja Cvijić, koju je objavio portal Mondo.

Objasnio je da mu se prvo javio muškarac kojem je dao osnovne informacije.

„Sa bratom sam živio kao podstanar u naselju Paprikovac, a Urgentna i Služba hitne pomoći su prilično blizu. Objasnio sam mu da mi se brat guši, da vjerovatno ima jako težak napad astme i ostalo. Odgovorio je da nije siguran da li je to za intervenciju, te da mora provjeriti sa dispečerkom. Stavio je slušalicu sa strane i čuo sam žensku osobu kako priča na drugoj liniji, a kada je završila taj razgovor, prokomentarisala je ‘zar ti ovo nisi regulisao’, vjerovatno misleći na moj poziv“, kazao je Nemanja.

Kada mu se javila, sve je ponovio, a ona mu je, navodi Cvijić, odgovorila da je vjerovatno u pitanju alergijski bronhitis i da bi trebali doći.

„Objasnio sam da mi treba vozilo da bih ga dovezao, jer nemam auto i nisam vozač, pa mi je predložila da ‘prošetamo’. Naglasio sam da on ne može da hoda, da se guši i ne može da diše. Zatim mi je rekla – ‘zovite taksi’. U nevjerici sam pitao da li to stvarno misli, i ona je potvrdila. Shvatio sam da nema svrhe da se još narednih nekoliko minuta raspravljamo i da gubim dragocjeno vrijeme“, ispričao je.

Nemanja je nakon toga odmah pozvao taksi, te probudio i stanodavca, a bratu je bilo sve gore.

„Već je gubio svijest, pao je. Pokušao sam mu izvaditi jezik, ali već je bio zgrčen. Pokušao sam mu dati umjetno disanje i masažu srca. U tom je stigao taksista i zajedno smo ga uspjeli ubaciti u vozilo. Ovom prilikom moram da se zahvalim službi ‘Eurotaksi’. Odmah su reagovali, vozač je išao brzo, sa četiri upaljena žmigavca, a pred Hitnom pomoći je odmah svirao da što prije intervenišu. Ono što sam zapazio kada smo stigli na parking pred SHP, da su bila parkirana tri ili četiri slobodna vozila“, naveo je Nemanja.

Reanimacija

Srđan je u tim trenucima već bio bez svijesti i odmah su ga odveli na reanimaciju.

„Odmah sam tražio osobu sa kojom sam telefonski pričao i koja je odlučila da ovo nije bio hitan poziv. Niko mi ništa nije htio reći“, istakao je Nemanja.

Pola sata nakon prijema, njegovog brata su kolima Hitne pomoći odvezli na Urgentnu, a doktor mu je odmah rekao da daje „male šanse“ i da je uspostavljen slab srčani ritam.

„Pitao je i šta uzrokovalo tako jak napad, te izrazio sumnju da se radi samo o astmatičnom napadu, objašnjavajući da je došlo do potpunog zastoja srca. Ali moj brat nikada nije imao srčanih problema, imao je 31 godinu, bavio se sportom, nije pušio, pio…“, objasnio je Nemanja.

Oko pola sata nakon prijema u Urgentnu, saopštili su da mu je brat preminuo, ali i ponovo istakli da nije najjasnije šta se desilo, te da je došlo do iznenadne smrti mlade osobe, kao i da je moguće da će raditi sudsku obdukciju.

Obdukcija

Nemanja je ispričao i dalji slijed događaja, o tome kako nije dobijao pravovremene informacije, te kako je zbog toga sa porodicom „lutao“ u potrazi za potvrdom da li će se i kada raditi obdukcija, te gdje je tijelo njegovog brata.

„Žalosno je da morate ganjati veze na patologiji“, dodao je Nemanja.

Kada je porodica u konačnici uvidjela da Srđana neće moći sahraniti prije 5. oktobra, dakle sedam dana nakon smrti, odustali su od obdukcije.

„Ni ja ni moja porodica, ne smatramo da je iko od doktora, na bilo kojem mjestu, napravio grešku niti ih smatramo odgovornim. Jedina primjedba je na nedolazak Hitne pomoći. Svjesni smo da možda čak ni njihov dolazak, ne bi mogao da spasi mog brata. Međutim, ta spoznaja da nisu htjeli doći, je porazna, tragična i nedopustiva“, naglasio je Cvijić.

Protokol

U Domu zdravlja Banja Luka nam je potvrđeno da su informisani o žalbi Nemanje Cvijića, ali za sada još nije utvrđena ničija odgovornost u vezi sa ovim slučajem.

„Putem elektronske pošte 2. oktobra je zaprimljena žalba Nemanje Cvijića i službeno je protokolisana. Odmah po prijemu žalbe proslijedili smo zahtjev za izjašnjenje osoblju Službe hitne medicinske pomoći. Nakon utvrđivanja činjeničnog stanja, preduzeće se mjere iz nadležnosti ustanove u skladu sa važećim zakonskim propisima i internim dokumentima. O utvrđenim činjenicama i preduzetim mjerama obavijestićemo podnosioca žalbe“, odgovorili su za Mondo iz Doma zdravlja Banjaluka.

Gerila.info