Nema ništa bitnije od vladavine prava, jer je to borba protiv korupcija koja nagriza privredu i povjerenje građana u politiku i sistem…

1.

“Ovo je moj prvi put izvan Vašingtona u posljednjih 6 mjeseci, i nije slučajno da sam izabrao baš Sarajevo”, rekao je zamjenik pomoćnika državnog sekretara SAD-a Metju Palmer, koji je i specijalni izaslanik američkog državnog sekretara za Balkan.

2.

Naravno da nije slučajno, jer je u BiH već lagano počelo Veliko Spremanje, a Palmer je stigao da to i potvrdi svojim dolaskom i ukaže na činjenicu da se u SAD-u mijenjaju predsjednici i administracije, ali ne i strateški ciljevi spoljne politike; Koji su dugoročni, zakovani i sistematično se sprovode, bez obzira na to ko sjedi u Bijeloj kući, bilo republikanac ili demokrata.

3.

Palmer je, bitno je primijetiti, u BiH došao nakon potpisivanja “Vašingtonskog sporazuma” između Beograda i Prištine, koji, suštinski, označava veliki iskorak Aleksandra Vučića ka Zapadu, i izbora u Crnoj Gori, na kojima je pobijedila opozicija, čiji lideri su već potpisali Sporazum kojim potvrđuju da ostaju privrženi putu ka EU i NATO, kao i da neće povlačiti priznanje Kosova.

4.

Taj Sporazum dovoljna je garancija za gotovo siguran odlazak u opoziciju DPS-a, koji je vladao trideset godina, dok Milo Đukanović, koji je teško uzdrman i u silaznoj putanji nakon gubitka izbora, ostaje na poziciji predsjednika Crne Gore (još tri godine), u situaciji nimalo bezazlenoj za njega, ukoliko ne uspije spriječiti formiranje vlade sastavljene od opozicionih sranaka, što u ovom trenutku djeluje malo realno.

5.

Najvažnije od svega je da su (dosad) izbjegnuti bilo kakvi incidenti i u Srbiji i na Kosovu, kao i u Crnoj Gori, nakon svih ovih dešavanja, tako da BiH (p)ostaje ključna tačka u kojoj je potrebno stvari dovesti u red, što je posao koji su, kako se može zaključiti, SAD preuzele na sebe i dovešće ga (uz podršku EU) do kraja, bez obzira na otpore od bilo koga i po bilo kom pitanju što dolaze iz BiH.

6.

Bitno je primijetiti da je Palmer do kraja smrvio Dodikovu namjeru da, po Ruskom nalogu, dovođenjem u istu ravan Kosova i Republike Srpske, ugrozi potpisivanje “Vašingtonskog sporazuma”, što je bio cilj te njegove “akcije”.

“Ono što se dešava sa RS je unutrašnje pitanje BiH i to je opredjeljenje i Vučića”, rekao je Palmer, pozivajući se na svoj razgovor sa predsjednikom Srbije u Briselu prije par dana.

7.

Sam Vučić je, u intervjuu “Avazu”, rekao da u Vašingtonu nije bilo nikakvih razgovora o BiH, što je od njega, u javnim istupima, prije sastanka sa predsjednikom SAD-a Donaldom Trampom i pregovora sa delegacijom Prištine, koju je predvodio premijer Avdulah Hoti, tražio Dodik.

“Ako me pitate da li se govorilo o specifično nečemu u BiH – ne, nije, niti je to bilo čija namjera. A ne mislim da je to i bilo kakvo očekivanje Dodika. Ljudi, Srbija poštuje integritet BiH, kao što poštujemo integritet Republike Srpske unutar BiH. Mi s tim nemamo nikakav problem. Hoćemo bolje odnose”, rekao je Vučić za “Avaz” (09.09.o.g.).

8.

Na ovaj način stavljena je Tačka na Dodikove nepotrebne, štetne i jalove akrobacije, koje čini po nalogu Rusije, usmjerene i protiv BiH i protiv Srbije.

To što je Dodik, kako je rekao, Palmera pitao “kako SAD imaju različite standarde kada je u pitanju Kosovo i Republika Srpska u vezi sa pitanjem njihove nezavisnosti” nije nikakav stav niti iskazana hrabrost, već isprazno politikanstvo i mizerna manipulacija, pošto je Dejtonski sporazum po tom pitanju potpuno jasan – nema otcjepljenja entiteta, nijednog.

Odlazak na referisanje kod ruskog ambasadora Petra Ivancova, nakon sastanka sa Palmerom, je, pak, pokazatelj sa koje adrese Dodiku stižu naredbe koje on bespogovorno izvršava.

9.

U istoj ravni i po istom nalogu je i njegov zahtjev da se ambasada BiH preseli iz Tel Aviva u Jerusalem, što je dodatni pokušaj bagatelisanja Vašingtonskog sporazuma i trovanja odnosa BiH i Srbije, jer je bilo jasno da će se, sa druge strane, iz Federacije BiH (Željko Komšić, član Predsjedništva BiH), pokrenuti inicijativa za priznavanje Kosova, koja je nesprovodiva u istoj mjeri kao i Dodikov zahtjev za izmještanjem diplomatskog predstavništva.

Međutim, radikalizacija i primitivni, otrovni, populizam su zagarantovani, što je i bio jedan od ciljeva, premda su njegovi dometi kratkoročni i u planu Velikog spremanja u BiH, koje lagano teče i koje će se, nakon Palmerovog odlaska, ubrzati, tek su fusnota. Očekivana i lako savladiva.

10.

Dodikovo “vađenje štete” nakon stupidnih postupaka (“Dobro je da konačno bude razmatrano pitanje o tome da li BiH priznaje nezavisnost Kosova, jer će konačno postojati jedna, institucionalna odluka o priznanju ili nepriznanju Kosova”), i Komšićevog kontraudara (koji je Dodik ocijenio legitimnim), samo je još jedna u nizu potvrda da on nema nikakvu politiku, već da djeluje po principu “pucanja čireva” u glavi, budući da nije bilo nikakve potrebe za odlučivanjem o priznavanju/nepriznavanju Kosova, jer to pitanje niko, institucionalno, nije ni potezao.

Sada ga je Dodik izazvao, ali dnevnopolitički dobici, sa kojima kalkuliše, itekako će mu se vrlo brzo obiti o glavu.

11.

Da je “pucanje čireva”, a ne politika u pitanju, svjedoči i njegova “argumentacija” za izmještanje ambasade u Izraelu – “tako želi predsjednik SAD-a”, pri čemu je “zaboravio” da isti taj predsjednik, kao i njegovi prethodnici i nasljednici, želi/žele priznanje Kosova.

12.

Niko ne napada RS sem Dodika i njegove kamarile, koji to čine sistematično, vulgarno, varvarski sa ciljem njenog potpunog poništenja… RS je već pretvorena u praznu školjku, jer je Dodik isisao sve iz nje, nasilno privatizujući institucije, resurse, porobljavajući stanovništvo njegovim svođenjem na služenje primitvnoj, bahatoj, pohlepnoj, nakaznoj oligarhiji uz čiju pomoć autokratski i beskrupulozno vlada.

Ali, mrak je najcrnji pred zoru.

13.

Palmer nije zaboravio istaći “viziju SAD-a”, koja podrazumijeva BiH u EU i NATO; Iako je rekao da “ljudi u BiH imaju slobodan izbor, a mi želimo da budemo podrška u tom procesu”, sigurno nije zaboravio da je u sjedište Alijanse predat “Program reformi BiH”, decembra 2019. godine, odnosno ANP-e, koji je potpisao i Dodik i koji znači izvjestan put zemlje u NATO, bez obzira na Dodikovo reteriranje od tog akta, iznuđeno pritiskom Rusije.

14.

Palmerovo naglašavanje “podrške (SAD-a) u tom procesu” nije nikakav “Majka Tereza čin”, već upravo potpuno jasan stav da nema odstupanja od američke strateške opredijeljenosti da BiH bude članica u NATO (što je i sama zatražila još 2009. godine, kada je Nebojša Radmanović, kao predsjedavajući Predsjedništva BiH uputio pismo u NATO sa jasno iskazanim opredjeljenjem za ulazak u Alijansu), kao i njihove riješenosti da svaka prepreka na tom putu bude uklonjena.

Bez milosti, kao što je, ne tako davno, brzinom svjetlosti, uklonjen Aljbin Kurti sa pozicije premijera Kosova, jer se snažno protivio Sporazumu sa Srbijom.

15.

Ne bi Dodik trebalo da izgubi iz vida ni gotovo sigurni odlazak Đukanovićevog DPS-a u opoziciju, kao ni Sporazum lidera stranaka pobjednica na izborima u Crnoj Gori, koje, za razliku od njega, uvažavaju odluke države u kojoj žive, bez obzira na to da li im se lično dopadale ili ne.

U stvari, taj poraz mu je itekako vidljiv, kao i sve glasnije i učestalije pozdravljanje predstavnika Zapada sa DPS-ovskom vlasti.

16.

“Postoje znakovi pored puta i sve je objašnjeno, potrebna je samo politička volja”, rekao je Palmer, uopšte ne ostavljajući mjesta sumnji da su “znakove pored puta” postavile SAD i da neće dozvoliti nikakvo poigravanje političkom voljom.

17.

Svjedoči to i njegova najava da će SAD uskratiti svaku finansijsku pomoć teško korumpiranom pravosudnom sistemu BiH, “zbog nedovoljne borbe protiv trgovine ljudima”, ali i zbog toga što pravosudni sistem uopšte ne funkcioniše, o čemu je Palmer govorio “u rukavicama”, koje su tek dio dreskoda, pošto su njegove poruke bile izuzetno precizne i jasne.

18.

Potvrdio je to i Dodik, koji je, indirektno, javnim udarom na predsjednika Suda BiH Ranka Debeveca, podržao pokušaje Milana Tegeltije, predsjednika VSTS, da, uz svesrdnu pomoć Glavne tužiteljke Tužilaštva BiH Gordane Tadić, ukloni Debeveca i na njegovo mjesto dovede nekog od svojih pravosudnih sluga, o čemu sam detaljno pisao. (Debevec mu nije ostao dužan.)

Međutim, Palmer ni u kom slučaju nije “ciljao” Debeveca, već upravo VSTS, a Dodik je osporio prijeko potrebnu izmjenu zakona o toj otuđenoj instituciji koja je postala centar kriminalne, a ne pravosudne moći.

Kao što je “ciljao” Dodika temom o trgovini ljudima i kaznama za BiH koje mogu biti drakonske zbog nikakve borbe protiv navedenog zla, jer je član Predsjedništva BiH iz RS odbacio, povlačenjem vitalnog nacionalnog interesa, Memorandum o saradnji između Ministarstva bezbjednosti BiH i Ministarstva unutrašnje bezbjednosti SAD-a o saradnji u vezi sa upotrebom putničkih informacija (izuzetno bitan za borbu protiv terorizma, trgovine ljudima i ostalih oblika kriminala). Bila je to još jedna karika od papira u sve dužem nizu Dodikovog bagatelisanja vitalnog nacionalnog interesa.

19.

Napadom na Debeveca Dodik je pokušao da zaštiti Milana Tegeltiju, ali je to bio jalov pokušaj, jer je učinio upravo suprotno – potvrdio da on kontroliše Tegeltiju, i da stoji iza brojnih nezakonitih, kriminalnih radnji koje čini predsjednik VSTS; Dodik Tegeltiji nije ni najmanje pomogao; Dapače.

Tegeltija je, izvan svake razumne sumnje, jedna od individua koju će zakačiti Veliko Spremanje.

“Nema ništa bitnije od vladavine prava, jer je to borba protiv korupcija koja nagriza privredu i povjerenje građana u politiku i sistem. Potrebno se boriti istražnim sredstvima i zakonima. Bogaćenje izabranih lidera trebalo bi zakonski goniti i to je suština reformi koje će približiti BiH članstvu u EU”, naglasio je Palmer.

Izvjesno je da mu je itekako poznato da je glavna uloga Milana Tegeltije u uništenom pravosuđu zaštita “bogatih izabranih lidera”, i da mu ne pada na pamet da dozvoli da ih se “zakonski goni”.

20.

Već sam objavio da na vrata RS sve snažnije kuca Bankrot, da će gubici zbog pandemije i nesposobnosti kleptokratske vlasti dostići milijardu maraka, da je besparica hronična i da je zbog toga Dodik zatražio od Rusije kredit od 500 miliona evra.

Sve navedeno Dodik je indirektno potvrdio.

“Potreba je da se rješavaju ekonomske i finansijske štete nastale kao posljedica pandameije. BiH je uspjela angažovati samo jedan paket te pomoći, aranžman koji je postigla sa MMF-om, a svi drugi ostaju u fazi ugovaranja, dogovaranja, tako da mi se čioni da se kasni sa tim aranžmanima finansijske podrške, prije svega EU, i da moramo da ubrzamo što je moguće više nove aranžmane eventualno sa nekim drugim finansijskim institucijama”, rekao je Dodik.

Zaboravio je da kaže da je MMF odlučio da ne da nikakav novac prije izbora, a malo je vjerovatno da će u tom terminu stići i pare iz EU.

Slobodan Vasković