Sutra me čeka novo suđenje…

Ovaj put ne zbog uzvika “Pravda”.
Već zbog toga što sam “ometao državne organe u vršenju službene dužnosti” 16.6.2019. godine.
Ta službena dužnost bila je legitimisanje.

A, legitimisan sam samo zbog toga što sam sjedio na klupi, zajedno sa još dvije gospođe.
Sami nas troje.
Sjedili i pričali.

Jer, šta drugo raditi prema onima koje prepoznaš kao dio “Pravde za Davida”, nego barem legitimisati po hiljaditi put.
Za početak.
Nečasni pripadnici policije u prekršajnom nalogu su napisali sljedeće:

“Okrivljeni ometao policijske službenike u vršenju službene radnje legitimisanje na način što je se obratio riječima zašto me legitimišete,
primjenjujete fašističke metode, ja ću dati ličnu kartu, ali ćete i vi meni dati svoja imena, ja imam pravo ovdje da sjedim, ne znate uopšte šta radite”.

I sve napisano je i istina, osim činjenice da sam nekoga svojim komentarima i pitanjima ometao.
Na zahtjev da nečasnim pripadnicima policije dam ličnu kartu – to sam i uradio.
Na njihova dodatna pitanja o imenu oca i adresi prebivališta sam uredno dao odgovor.
I, da. Istina je da sam tražio i od njih njihova imena, budući da se nisu ni predstavili, niti su na košulji imali pločicu sa imenom.
I, da. Istina je da sam prokomentarisao da su njihove metode prema jednoj grupi građana Banjaluke – fašističke.

Ustav mi je dao pravo na slobodu mišljenja, govora i davanja ocjena na rad državnih organa.
Niti sam vikao, niti sam se kome unosio u lice.
I, da. Naravno da sam rekao – imam pravo da sjedim na klupi i da nisu ni svjesni šta rade.

A, šta rade?

Zloupotrebom položaja i ovlaštenja ukidaju Ustavom data prava i slobode.
Protiv velikog broja policijskih službenika su zbog toga pokrenuti prekršajni ali i krivični postupci.
Mnogima od njih prijeti i kazna zatvora.

Evo, sve što sam planirao reći na sudu, rekoh i vama ovdje.
Vidimo se sutra u 11 časova u Osnovnom sudu u Banjaluci.
Očekujem jedino moguće i jedino što je do sada i bilo – oslobađajuće rješenje.
STOP policijskoj represiji i diskriminaciji!