Ubistvo Davida – Medijski jataci ubica…

Prošlo je 800 dana od kada je na ušću rječice Crkvene u Vrbas pronađeno beživotno tijelo davdesetjednogodišnjeg studenta Davida Dragičevića.

Međutim, do danas istraga o ovom gnusnom zločinu tapka u mjestu, a iz nadležnog tužilaštva nude samo jedan odgovor: Istraga je u toku.

Odmah nakon što je pronađeno Davidovo tijelo, u Banjaluci je otpočelo okupljanje građana koji su pružali i još uvijek pružaju podršku Davidovim roditeljima u nastojanju da ubice budu privedene licu pravde. Okupljanja su prerasla u masovan pokret iz koga je nastala neformalna grupa građana “Pravda za Davida” koju je na Facebook-u podržalo preko 300.000 ljudi.

Ubistvo Davida Dragićevića, odnosno pokret „Pravda za Davida“, od samog početka je privukao do tada neviđenu medijsku pažnju, ne samo u zemlji nego i širom svijeta.

Ovdašnji medji su, ipak, od početka zauzeli dva oštro podijeljena pristupa ovim dešavanjima.

Dok su jedni nastojali objektivno i pravovremeno informisati o samom slučaju, medji pod kontrolom vlasti entiteta Republika Srpska, su prečesto gazili sve profesionalne stadarde, pa i etičke norme, skreću ći pažnju javnosti sa slučaja nerazjašnjenog ubistva i građanskog bunta koji se razvijao.

Poražavajuće je da su u tome najprljaviju ulogu odgraala Radio televizija Republike Srpske, „javni servis“ finasiran iz pretpalate građana, čime snosi dodatnu obavezu objektinnog, nepristrasnog informisanja. U zanemerivanju svih profeisonalnih normi, za RTRSom nije zaosstajala ni agencija SRNA, a u stopu su ih pratili i Alternativna televizija (ATV), i drugi vlasti bliski mediji…

Zločin i spinovi

Tijelo Davida Dragičevića, pronađeno je 6 dana nakon što je 18. marta prijavljn njegov nestanak. U međuvremenu su, zajdno sa roditeljim, u potragu za nestalim mladićem. krenuli brojni građani.

Samo dva dana poslije održana je konferencija za medije MUP-a RS, na kojoj je govorio Darko Ilić, načelnik Uprave za organizovani kriminal MUP-a RS i Željko Karan, patolog, direktor Zavoda za sudsku medicinu RS.

Pojavljivanje patologa na konferenciji za novinare zajedno sa predstavnicima policije, bio je nonsen koji dosad nije zabilježen u praksi.

Rečeno je da istraga ukazuje da se u slučaju smrti Davida Dragičevića radi o “zadesu”, te da je on vjerovatno paou rijeku Crkvenu koja ga je potom odnijela do ušća u Vrbas, gdje je tijelo pronađeno. Kalkulisalo se i da je David, možda, izvršio samoubistvo, skokom u rječicu, koja je tako mla, da je, bar kod banjalučana, koji znaju kolika je Crkvena, to odmah izazvalo sumnju.

Mrtvog mladića su optužili i da je prije pada ili skoka u Crkvenu, izvršio pljačku kuće, izvjesnog Đorđa rađena i iz nje odnio neke sitnice, koje su mu navodno pronađene u džepovima.

“Zločin se dogodio, smiriti se neću, želim da se krivci pronađu”, poručio je Davidov otac, Davor Dragičević na skupu na Trgu Krajine 25. marta 2018. na kojem se nekoliko stotina građana okupilo i zapalilo svijeću za Davida.

Davor Dragičević je, plačući, rekao da mu je cilj da se nikom nikada ne dogodi ono što se desilo njegovom sinu.

“Izgubio sam dijete, neću da ga iko više izgubi”, rekao je Davor Dragičević.

Mediji bliski vlasti, u čemu je prednjačio RTRS – nisu čuli ovaj vapaj ucvijeljenog oca. Zato su odmah su bez imalo kritičkog pristupa, prenijeli ove informacije, prejudicirajući da je slučaj time riješen.

Za razliku od velikog dijela javnosti, odnosno medija koji su objektivno pristupili ovom slučaju, novinarima pod kontrolom vlasti nije bilo čudno to što vrh policije zajedno sa patologom, uopšte održava pres konferenciju zbog jednog „samoubistva“ ili „zadesne smrti“ i „sitne pljačke“, što do tada, nikada nije bilo uobičajeno.

„Dragičević se potukao, opljačkao kuću i skočio u rijeku“, naslov je članka koji je tada objavila novinska agencija SRNA.

Bez interesovanja za ono što kaže Davidova porodica SRNA je objavila

„Policija je utvrdila da se David Dragičević /21/ iz Banjaluke, čije je tijelo pronađeno u Vrbasu, kobne noći, između ostalog, potukao sa tri lica, opljačkao jednu kuću i sa mosta skočio u rijeku, rečeno je danas na konferenciji za novinare u Banjaluci.“

Ono što je posebno interesantno jeste da novinari medija pod kontrolom vlasti s druge strane, “Nisu primjećivali” da se na centralnom banjalučkom trgu okupljalo svakodnevno od par hiljada do 30, 40 hiljada ljudi. Vrli “istraživački novinari” pod uredničkom palicom Siniše Mihailovića su “znali” i šta je ubijeni David imao u džepovima i gdje je prije smrti pojeo burek, a nisu znali da se u strogom centru Banja Luke okupljaju hiljade ljudi i traže istinu o Davidovoj smrti. Istovremeno, na trgu koji je od tada među onima koji traže pravdu nazvan Davidov trg, smjenivale su se novinarske ekipe iz čitave Evrope i svijeta.

Policijsku verziju istine, nisu prihvatili Davidovi roditelji, ali ni brojni građani, koji su zajedno s njima narednih dana izašli na Trg Krajine, od kada počinju masovna okupljanja sa kojih se traži istina o smrti ovog mladića. Okupljanja su iz dana u dan postajala sve masovnija, a 21. aprila 2018. održan je masovni skup „Pravde za Davida“, na koji su došli građani iz svih dijelova Bosne i Hercegovine.

Skup je uživo prenosila BN televizija iz Bijeljine, a pratili su ga i mnogi drugi mediji iz zemlje i regiona. Za RTRS, skup nekoliko hiljada građana iz cijele zemlje u centru Banjaluke, je bio sporedni događaj“.

Policijski, ali i politički vrh RS, se međutim ipak pod pritiskom građana i informacija koje su uprkos svih opstrukcija, obišle svijet, sve više upadao u „vlastite“ zamke nastojeći skrrenuti pažnju za onoga što se dešavalo.

Sam Milorad Dodik, tada entitetski predsjednik je došao i na Davidovu sahranu, a prethodno je zajedno sa ministrom unutrašnjih poslova Draganom Lukačem, posjetio oca stradalog mladića u njegovoj kući.

Svi ovi postupci vlasti, samo su izazivali nove kontroverze. Nametalo se pitanje: Zašto je političarima na čelu sa Dodikom, toliko stalo do slučaja „zadesne smrti“ jednog mladića, koga su uz to na policijskoj pres konferenciji, ali i u dijelu medija pod kontrolom vlasti, mrtvog proglasili „narkomanom“ i „kriminalcem“?

Ovakve kontraverze primjećivali su nezavisni mediji, ali oni drugi poput RTRS-a, SRNA-e, ATV-a su odlučili i dalje tonuti u mrak neprofesionalizma, i pokušaja kriminalizacije, kako mrtvog mladića, tako i njegove porodice i svih onih koji su stali uz njih.

Posebnu ulogu u spinovanju i zataškavanju informacija preuzeli su javni servis

RTRS, novinska agencija SRNA i ATV. U tom slučaju spinjovanje je išlo do te mjere da su se navedene medijske kuće često pozivale na informacije koje su objavljivali portaloidi, dakle portali na kojima nisu navedena imena novinara i urednika.

Tvrdilo se tako da iza svega stoje politički interesi, opozicija, ali i strane službe.

Ništa se, bar u pristupu ovih medija nije promijenilo ni kada je Okružno tužilaštvo Banjaluka, početkom jula te godine, saopštilo da je pokrenuta istraga zbog postojanja osnovane sumnje da je David Dragičević ubijen.

To je bio prvi zvanični demanti onome što su na preskonferenciji nakon pronalaska Davidovog tijela tvrdili Darko Ilić i Željko Karan.

S druge strane, svakodnevna okupljanja u Banjaluci su postala još masovnije, a održavani su i skupovi podrške širom BiH, ali i širom Evrope.

Tabloidi i portaloidi kao izvori javnih medija

Dan uči prvog velikog skupa „Pravde za Davida“, RTRS je, u centralnoj informativnoj emisiji prenio vijest beogradskog tabloida „Alo“, u kojoj se iznose „šokantne“ informacije, o tome kako navodno „tajne službe“ preko „Pravde za Davida“ pripremaju haos u Republici Srpskoj. Na „udaru“ je naravno Milorad Dodik.

U tekstu koji prenosi RTRS se ističe da su „kreatori i izvršioci pravljenja haosa i udara na Republiku Srpsku iskoristili upravo ovaj tragični događaj da preko svojih ljudi proteste u centru Banjaluke pod nazivom „Pravda za Davida“ pretvore u masovne demonstracije na kojima bi izmanipulisali narod i pokušali da ruše vlast i prije izbora“.

Prošao je i veliki skup 21. aprila, a od najavljenog haosa i nereda, naravno ništa nije bilo. Čak ni u tragovima.

To RTRS-u nije smetalo da nastavi širiti dezinformacije.

Posebno, je ostalo upečatljivo pozivanje ovih medija na portaloid INFOSRPSKA koji je, slučajno ili ne, nastao baš u toku ovih događaja. Infosrpska je objavljivala tekstove koji ni minimalno nisu poštovali profesionalne kriterije, u duhu najžućih tabloida, su čak sebi davali takvu “slobodu” da analiziraju koliko otac žali svog ubijenog sina, ne libeći se da optužuju Davora Dragičevića da je smrt svog dijeteta zloupotrijebio za materijalnu ili političku korist.

Tako infosrpska piše,a RTRS 16. 09. 2018, prenosi:

„Otac nastradalog mladića odlučio se da pravdu traži na ulici i samo nekoliko dana nakon tragične smrti svoga sina pristao da svoju tragediju i uspomene na sina instrumentalizuju strane službe, da se skup i ovaj tragični događaj ispolitizuju, a Davor Dragičević da uspomenu na svog sina čak unovči, stavljajući je u službu stranih službi za destabilizaciju Republike Srpske i rušenje aktuelne vlasti.

Pokret “Pravda za Davida” je proizvod opšteg obrazca subverzivnog obavještajnog djelovanja koji je rađen pod ovim scenarijom: “Okupiti lažni uzorak društva u Republici Srpskoj (Pravda za Davida) na centralnom mjestu u Banjaluci, zato što je najpogodnije za manipulaciju”.

Najmaosvniji skup „Pravde za Davida“ održan je 05 oktobra 2018. Prema nekim procjenama na centralnom banjalučkom trgu, se toga dana okupilo oko 40 hiljda građana.

Sve te građane mediji pod kontrolom vlasti „nisu ni primijetili“, međutim došli su opet do senzacionalnih „otkrića“.

Javni servis protiv istine

U Dnevniku RTRS-a od 5. oktobra koji je vodio Danijel Vujanović iznesen je niz pristrasnih i huškačkih optužbi na račun grupe ”Pravda za Davida” i skupa koji se organizirao tog dana. Naime, rečeno je da skupu prisustvuju ratni veterani Armije BiH, navijačke i grupe poznate policiji, te se postavljalo pitanje da li je na sceni pokušaj 05. listopada u Srpskoj.

Dalje, navedeno je da je Davor Dragičević zajedno sa svojim pristalicama zaustavljao promet i udarao u automobile, iako je na društvenim mrežama i medijima objavljen snimak automobila koji se na ulici zalijeće i udara Dragičevića. Pozivajući se na Srnu, Vujanović govori da je očigledna namjera da se isprovocira incident u Banjaluci. Pozivajući se na izjave stručnjaka, govori se da ”tek nekolicina okupljenih na Trgu Krajine imaju dobre namjere”.

U emisiju su pozvani i „stručnjaci“ poput ratnog ministra Tome Kovača, da „sve to i potvrde“.

Zbog ovakvog načina informisanja, Regulatorna agencija za komunikacije je izrekla novčanu kaznu RTRS-u. Da bi apsurd bio veći, nedavno je na čelo te agenecije postavljen upravo direktor RTRS Draško Milinković.

Posebna priča je banjalučka ATV. Ovaj nekada respektabilan mediji, koji se smatrao perjanicom objektivnog informisanja postao je tipični TV tabloid u službi vlasti i kriminalno- tajhkunskih krugova. Što i ne treba da čudi jer su u međuvremenu većinski vlasnici ATV-a postali kum Milorada Dodika, kontraverzni biznismen Mile Radišić i poovlaštemo tajkun Slobodan Stanković. Način na koji je ATV izvještavao o ubistvu Davida Dragičevića svakako zavrijeđuje pažnju stručnjaka koji istražuju najprizemnije pojave trabloidnog novinarstva.

Ovdje treba napomenuti da ATV kao televizija u orivatnom vlasništvu ne nosi odgovornost kakvu, u svakom slučaju mora preuzeti novinska agencija SRNA koja se finansira iz Budžeta RS, dakle iz džepova građana. Još uvijek niko iz te agencije nije snosio odgovornost za plasirane vijesti o “Pravdi za Davida” koje su vrlo brzo po objavljivanjuu raskrinkane kao bezočne laži.

Milojević: Mediji pali na ispitu

Novinarka i aktivistkinja, Milkica Milojević, smatra da su mnogi mediji i u slučaju „Pravde za Davida“, pali na ispitu profesionalizma i objektivnosti.

„Kao nožem bi se mogla povući granica u maenstrim medijima u odnosu prema PzD, zasnovanoj na njihovim uređivačkim politikama. Dok su mediji otvoreno skloni vlasti uporno ignorisali činjnično stanje pa čak i ono što je bez obzira na okolnosti vijest, a to je da se veliki broj ljudi okupi na trgu Krajine, da se pojavljuju poruke kakvih ranije nije bilo, da se nezadovoljstvo građana sve temelji na nerazjašnjemnim ubistvim“, kaže Milojević.

Ona smatra i da je tužno što ni jedan medij, a to se odnosi i na medije i na novinare koji žele sebe prikazati kao ozbiljne i analitične nije ova dešavanja iskoristio kao povod za ozbiljno istraživanje sa stanovišta sociološkok, politikološkog, komunikološkog o tome šta se ustvari u društvu dešava, koji su to razlozi koji su doveli do tako izraženog bunta, kakva je struktura ljudi koji su protestovali. Koliko su ti protesti bili motivisani emotivnim, a koliko racion alnim razlozima itd.

„Možda su mediji propustili ovu priliku i zato što je tzv. intelektualna elita mudro ćutala o svemu i što vjerovatno i ako se banjaluka diči da je univerzitetski grad i ako je u ovom gradu sjedište akademije nauka i umjetnosti rs ne bi bilo moguće naći analitičara, sociologa, politikologa, komunikologa, koji bi utemeljeno i bez ideoloških primjesa komentarisao fenomen PzD“.

Sofija Grmuša