ODGOVORNOST POLICIJSKE STANICE BIJELJINA ZA PRIKRIVANJE I PRIPREMU UBISTVA
POLICIJSKOJ UPRAVI BIJELJINA – MUP RS
KOMANDIRU POLICIJSKE STANICE BIJELJINA
 |
ODGOVORNOST POLICIJSKE STANICE BIJELJINA ZA PRIKRIVANJE I PRIPREMU UBISTVA |
U pitanju je više krivičnih dijela, tokom poslednjih 10 godina a vezano za smišljeno prikrivanje ubistva osmogodišnje djevojčice Ivone Bajo o čemu sam pribavio neoborive dokaze i zbog čega su pripadnici terorističke grupe pokušavali više puta da me ubiju.
Policijska stanica Bijeljina je dakle izvršila više nezakonitih radnji sa ciljem da pomogne takozvanim kolegama koji su učestvovali u ubistvu i prikrivanju ubistva djevojčice a potom je odgovorna za naredne događaje koji su uslijedili kao posljedica prvog, odnosno za pokušaje mog ubistva.
Bilo je više takvih slučajeva a sada ću navesti samo nekoliko primjera za koje postoje materijalni dokazi. Ističem prije svega događaj od 13.05.2013. kada sam telefonom pozvao policiju, nakon što mi je po komandi kriminalca Danka Borovčanina, sudska policija više puta uzastopno a konkretno i tog dana onemogućavala pristup tužilaštvu i predaju materijalnih dokaza ubistva. Morao sam više puta da pozivam, što znači da je policijska stanica ignorisala događaj ali na kraju je ipak došao uniformisani službenik, kome sam objasnio o čemu se radi.
Naime Borovčanin Danko je instruisao sve službenike sudske policije, odnosno izdao im uputstvo da zabrane pristup svim srodnicima ubijene djevojčice Ivone Bajo, što je neviđena zločinačka, fašistička diskriminacija, koja uopšte nije moguća ni u jednoj zemlji svijeta, bar ne prema važećim zakonima. Radi se dakle o zločinačkoj diskriminaciji nad grupom ljudi, povezanih krvnim srodstvom sa ubijenom osmogodišnjom djevojčicom, čije ubistvo između ostalog prikriva i Borovčanin Danko.
Tada sam istakao da mi nikada nije uručena nikakvo rješenje, bilo suda ili nekog drugog organa o zabrani pristupa a što bi moralo biti obavezno i prema članu 16. ustava RS, na takvo eventualno rješenje bih imao pravo žalbe. Takvo rješenje, naravno nikada nije doneseno i zbog toga mi nije ni uručeno ali je svejedno primjenjivano i nisu ostajali nikakvi tragovi ni dokazi o toj fašističkoj diskriminaciji.
Zbog toga sam i pozvao policijsku stanicu da evidentira kršenje zakona, no kako se ispostavilo, taj događaj uopšte nije zabilježen ni u kakvoj službenoj zabilješci, jer je policijska stanica saučestvovala sa zločincima i pokušala prikriti događaj. To se razotkrilo tako što sam odmah predao pismeni zahtjev za pristup informacijama i tražio zabilješku o tom događaju, na šta mi preko 3 mjeseca nije odgovarano iako sam nekoliko puta dolazio da lično intervenišem.
Tek kada sam 14.08.2013. prilikom razgovora sa zamjenikom tadašnjeg komandira, rekao da ću ukoliko mi ne bude odgovoreno, predati tužbu sudu i tražiti odštetu od 10 hiljada maraka od komandira i drugih odgovornih lica, dobio sam pismeni odgovor da je navodno po mom pozivu 13.05.2013. sačinjena zabilješka i njen broj ali da je internog karaktera i ne mogu da dobijem kopiju.
Da je u pitanju bila gnusna laž, vidljivo je iz sadržaja te zabilješke, koju sam pribavio na drugi način, odnosno sačinjena je tek onog dana kada sam došao i rekao da ću podnijeti tužbu a nije sačinjena onda kada je trebalo, odnosno kada se događaj desio. Policijska stanica dakle uopšte nije ispitivala da li postoji naredba bilo kog organa o zabrani pristupa i da pribavi eventualno takvu naredbu ako postoji, nego je napisano da mi nije dozvoljen pristup tužilaštvu ali jeste u pisarnicu tužilaštva, što je takođe najobičnija glupost pošto se pisarnica nalazi unutar prostorija tužilaštva na posljednjem spratu.
Tek 4 godine kasnije, tokom novembra 2017-te sam pribavio pismena izjašnjenja, Osnovnog suda i Okružnog suda u Bijeljini, kao i Okružnog tužilaštva, iz kojih se vidi da niko od njih nikada nije doneo rješenje o zabrani pristupa, što nedvosmisleno znači da je policijska stanica saučestvovala u višegodišnjem prikrivanju ubistva djevojčice i zločinačkoj fašističkoj diskriminaciji cijele porodice, sve sa ciljem da ne bismo mogli dostaviti dokaze ubistva i dobiti drugo pismeno izjašnjenje a to je, da tužilaštvo nema nikakvih saznanja o materijalnom dokazu ubistva, koji su pripadnici kriminalističke policije uklonili sa ubijenog djeteta i oprali hemijskim sredstvom, kako bi saprali tragove masti i ulja od kamiona, koji je dovezao narkotike u Bobar grupu i pobjegao prije dolaska istražitelja.
Drugi primjer se hronološki, desio nešto ranije a radi se o slučaju, kada mi je takođe bio zabranjen pristup i dostava dokaza, primjenom fašističke naredbe Danka Borovčanina te sam na miran način stavio fotografije materijalnog dokaza ubistva na sebe – sa prednje strane i na leđa, računajući na obavezu svakog službenog lica, čija je dužnost prema zakonu o krivičnom postupku da prijavi krivično djelo za koje sazna na bilo koji način.
Zanemariću laži koje su pripadnici policijske stanice iznosili povodom tog događaja, odnosno kao “nisu se sjećali” nekih detalja sve sa namjerom da pomognu zločincu Borovčanin Danku i pomenuću samo to a što se vidi u dokumentu “Odgovor PS Bijeljina od 19.03.2013.” da su fotografiju materijalnog dokaza ubistva, (transparent) zaplijenili i zadržali, umjesto da postupe prema navedenoj obavezi o prijavljivanju krivičnog djela, čime su postali saučesnici u prikrivanju ubistva.
Istina je da tada nije postojalo ni izjašnjenje tužilaštva o tom dokazu, niti zapisnik suda o stanju u kome se nalazi ali da je PS Bijeljina postupila prema obavezi iz zakona već tada bi bilo razotkriveno postojanje novog dokaza i prikrivanje ubistva a svi pokušaji mafijaške grupe da me ubiju bi bili time obesmišljeni i do njih ne bi ni došlo.
Pošto sam konačno dobio predmete deponovane u sudu u dokumentu “Zapisnik o predaji predmeta 080-0-Su-15-000 011(-128) od 15.04.2015.” je konstatovano da je dječiji ruksak, koji je ubijena djevojčica imala na sebi prilikom smrtonosnog povređivanja, oštećen tako da je kaiš dvostruko presječen, presječeni dio nedostaje a ostatak je opran jakim hemijskim sredstvom, koje je skinulo čak i originalnu žutu boju.
Paralelno sa tim, pribavio sam dokaz da je zločinac Danko Borovčanin, sačinio falsifikat sudskog rješenja i dijelio ga okolo na moju štetu te sam napisao krivične prijave po ta dva osnova a Republičko tužilaštvo je, (RJT za OTIS po T12 0 KTA 0000398 15 od 01.06.2015.) dodjelilo moju krivičnu prijavu o sačinjavanju i rasturanju falsifikata, Okružnom tužilaštvu u Istočnom Sarajevu.
Kriminalac Borovčanin je saznao za to i sadejstvu sa svojim saučesnicima iz Istočnog Sarajeva, odlučili su da montiraju predmet protiv mene, odnosno falsifikuju nadležnost te pokrenu posebne istražne radnje sa ciljem da podatke koje prikupe, iskoriste za pripremu likvidacije, što se u narednim godinama dešavalo više puta.
Kada svi pokušaji da me ubiju, putem narko mafijaških bandi nisu uspjeli, odlučili su da razotkriju postojanje predmeta i pozovu me u Istočno Sarajevo, kako bih tamo bio lakša meta ubicama. Danas već postoje dokazi da su predmeti u Istočnom Sarajevu lažirani, što se može vidjeti iz pomenutog dokumenata republičkog tužilaštva i “Vrhovni sud RS 118-0 SuI-18-000 176 od 14.06.2018.” a što sam priložio u postupku 80 0 Pr 100636 18 Pr, pred osnovnim sudom u Bijeljini u kome je učestvovala i policijska stanica Bijeljina II.
Kriminalac Borovčanin Danko je znajući vrlo dobro da su predmeti lažirani, poslao službenike sudske policije 27.09.2018. bez primjerka naredbe na šta su obavezni zakonom da mi je uruče, sve kako bi me na prevaru, pokušali odvući na teritoriju Istočnog Sarajeva a policijska stanica Bijeljina II im je u tome pružila podršku, usput napavši na moj život i tijelo, time što su odbili da mi ukažu hitnu pomoć koju sam tražio te u dokumentaciji naveli da sam se “ODBIO IZJASNITI” što sam takođe dokazao pred sudom. Ovaj događaj neću dalje obrazlagati jer je samo uvod u fizički napad na mene 22.05.2019. koji se desio direktno u zgradi policijske uprave Bijeljina.
Tada sam između ostalog, doneo i materijalne dokaze o prikrivanju ubistva djevojčice Ivone Bajo, što je u suštini i najvažnije no umjesto da se postupi u skladu sa zakonskim obavezama, kriminalistička policija je poslala službenika u civilu da me vrijeđa, prijeti i čak fizički napadne objema rukama a sve to pred više prisutnih uniformisanih službenika, koji ne samo da ga nisu spriječili, nego nisu htjeli sačiniti nikakvu zabilješku o tome, niti mi otkriti ime napadača, koji je prvo pobjegao na sprat a potom na zadnji izlaz, dok su mu pripadnici policijske stanice držali odstupnicu na ulaznim vratima pred kojima sam stajao.
Do današnjeg dana, iako sam više puta pismeno zahtjevao da mi se dostavi ime napadača i neke druge podatke, potrebne čak i za sudski postupak, policijska stanica Bijeljina, odnosno MUP to nije učinio, čime ne samo da štiti napadače na mene, što mi je zaista suštinski nebitno, nego prikriva zločince, koji su pokušavali da me ubiju i naravno, iste one, koji su ubili nevinu osmogodišnju djevojčicu Ivonu Bajo.
Kao što sam već pomenuo, postoji još više primjera krivičnih dijela pripadnika policijske stanice, kojima se direktno štite oni, koji su izvršili zločin ili ga prikrivaju ali neću sada dalje produžavati, ovaj ionako već nešto duži tekst sa tim detaljima, pogotovo pošto o svim tim događajima, postoje krivične prijave koje sam napisao i predao.
Iako je policijska stanica, odnosno MUP, prekršio zakon i prava garantovana Ustavom, uskraćujući mi dokumentaciju, uspio sam uprkos tome da pred sudom dokažem sve laži, falsifikate, krivična djela i pokušaje prevare te čak lažno svjedočenje pred sudom od strane pripadnika policijske stanice Bijeljina II.
Svjedoci sudski policajci su takođe delimično lagali, konkretno vezano za to da sam i od njih tražio hitnu pomoć, zbog gušenja polenom ambrozije a pošto su o tome obavijestili kriminalca Borovčanin Danka, to mi nije omogućeno, nego su me odvezli u teškom stanju na Sokolac i tamo ostavili na ulici, kao što sam i upozoravao pripadnike policijske stanice da je u planu.
Službenici sudske policije je instruisani da pred sudom kažu, kako sam tražio hitnu pomoć, samo u policijskoj stanici a što mi nije ukazano, sve sa ciljem da zaštite svog načelnika, zločinca Borovčanin Danka i prebaci svu krivicu na službenika policijske stanice S.P. koji sa pripremom ubistva nije imao nikakve veze, kao i na druge pripadnike policije uključujući i komandira M.N.
To je dakle zahvalnost mafijaškog klana, pripadniku policije, koji je njih zaštitio lažno svjedočeći, na taj način što je rekao da se ne sjeća ključnih događaja, vezano za lažiranje nadležnosti i objašnjenja, koje su tom prilikom davali sudski policajci.
No, kao što sam predvidio na koji će način pokušati da me ubiju, pošto su lažirali nadležnost, tako sam zaključio i da će vjerovatno svu odgovornost, pokušati prebaciti na pripadnike policije te sam u krivičnoj prijavi o tome, naveo da je policijski službenik S.P. rekao da me predaje sudskim policajcima koji će me odvesti u hitnu pomoć, što nije zabilježeno ni u jednom službenom dokumentu ali jeste u toj mojoj krivičnoj prijavi, te će ona pomoći policijskom službeniku da se izvuče iz zamke koju mu je priredila teroristička organizacija.
Mogli ste se uvjeriti da kriminalci, koji su ubili nevinu djevojčicu i prikrivaju taj zločin, pokušavajući da se izvuku od odgovornosti, manipulišu sa službenicima, koji sa tim nemaju nikakve veze i izdaju im nezakonite i čak fašističke naredbe a onda se kriju i svu odgovornost, pokušavaju svaliti upravo na te službenike.
Stoga vas upozoravam na kraju, da postupate isključivo po zakonu i ne izvršavate nikakve naredbe zločinaca, kojima se krši zakon i prava garantovana ustavom, kako ne biste bili optuženi i krivično kažnjeni ne samo za to, nego i za saučesništvo u ubistvu nevine djevojčice…
PRILOZI
Odgovori MUP-a od 16.08.2013. i 09.09.2013.
|
Zdenko Bajo Majke Jevrosime 20 76300 Bijeljina Zdenkobajo@gmail.com 06583190 |
