VSITV-U / USTAVNOM SUDU / VRHOVNOM SUDU / OKRUŽNIM I OSNOVNIM SUDOVIMA / TUŽILAŠTVIMA
KAKO ZLOČINCI IZ TAKOZVANIH BEZBJEDNOSNIH SLUŽBI UGROŽAVAJU ŽIVOTE SUDIJAMA |
 |
Nedavno je objavljena vijest, da je jedan od pripadnika Okružnog javnog tužilaštva u Istočnom Sarajevu gospodin D.N. pronađen mrtav na svom balkonu te da se sumnja na samoubistvo. Ne ulazeći uopšte u to da li je zaista u pitanju samoubistvo ili ubistvo, koje se pokušava predstaviti kao samoubistvo, ističem činjenicu da je taj gospodin, godinama radio u tužilaštvu i bio jedan od glavnih saradnika kriminalca Rajka Čolovića, (bivšeg glavnog tužioca) te sigurno znao mnoge detalje o njegovim krivičnim djelima. Samo nekoliko dana prije tog događaja kada je stradao pomenuti tužilac, poslao sam zahtjev glavnoj tužiteljki OJTIS-u, u kome sam između ostalog tražio podatke o tužiocu koji je 2015. godine zadužio lažni, montirani predmet protiv mene, što je bilo, čak dvije godine prije nego što je tužilac Jovana Tomaš preuzela taj spis. Nije uopšte isključeno da je stradali gospodin, prvobitno bio obmanut od Čolovića o postojanju nadležnosti i otvorio taj predmet pa ako i nije on bio taj, nesporno je znao koji je tužilac to vodio i kakve je mahinacije kriminalac Čolović činio ne samo vezano za to nego i brojne druge zločine, pljačke i likvidacije u tom kraju koji su do danas ostali nerješeni…
Sadržaj naslova je ponešto pojednostavljen, jer se ne radi samo o sudijama nego i pripadnicima tužilaštva, ministrima, poslanicima i drugim državnim službenicima.
Što se tiče takozvanih službi i tu postoje kako javne tako i tajne grupacije, raznoraznih sigurnosnih informativnih, obavještajnih, špijunskih agencija, koje su suštinski pretvorene u mafijaške klanove, koje se bavi švercom narkotika, oružja i druge vrijedne robe, istovremeno koristeći sva tehnička sredstva ne za borbu protiv kriminala, nego kao logističku podršku sopstvenim mafijaškim poslovima i kao sredstvo za nadzor, ucjene, teror i likvidacije, svih koji na bilo koji način ometaju organizovani kriminal, pljačke i ubistva koje čine.
Pripadnici ove zločinačke, mafijaške, terorističke organizacije su uglavnom instalirani u takozvanom MUP-u ali imaju svoje ljude i u drugim državnim organima, te se najvećim dijelom oslanjaju na kriminalce iz narko mafijaških bandi, navijačkih grupa, auto mafije i slično, koje su prethodno vrbovali da rade za njih u zamjenu za obustave istrage i prikrivanje dokaza, vezano za kriminal u koji su umješani.
Ova teroristička organizacija je tokom godina više puta pokušavala da me ubije, upravo na takav način, koristeći prikupljene podatke o kretanju i komunikacijama te angažovanjem doušnika, koji su imali zadatak da me pod nekim izgovorom odvuku na udaljenu i osamljenu lokaciju gdje je čekao tim plaćenih ubica.
Kada ti brojni pokušaji nisu uspjeli, mafijaški klan je angažovao svoje ljude, kriminalce Čolović Rajka i Borovčanin Luku, koji su zaposleni na teritoriji Istočnog Sarajeva te su inače nenadležni za postupanje, suprotno zakonu lažirali nadležnost i otvorili nelegalne predmete protiv mene sa ciljem da zloupotrijebe službenike drugih organa te me dovuku na nišan njihovim saučesnicima, koji se tako ne bi morali mnogo mučiti oko lociranja mete i same likvidacije.
Detalje o tome sam djelimično dokazao u postupku 80 0 Pr 100636 18 Pr, pred osnovnim sudom u Bijeljini, uključujući i smišljene laži, falsifikovanje dokumentacije i krivična djela pripadnika sudske policije i MUP-a, koji nisu bili direktno uključeni u organizaciju ubistva ali su izvršavajući naloge drugih, činili krivična djela, te čak djelimično lagali i pred sudom iako su se zakleli da će govoriti istinu.
Razlog za te i brojne druge kriminalne radnje prethodnih godina je događaj od 23.07.2009. kada su pripadnici zločinačke organizacije, ubili osmogodišnju djevojčicu Ivonu Bajo, prilikom krijumčarenja sa teritorije Sarajeva u zločinačku Bobar grupu.
Potom su zločinci iz kriminalističke policije, čija sam imena ranije razotkrio u drugim tekstovima uklonili materijalni dokaz ubistva – dječji ruksak, sa ubijene djevojčice, oprali tragove masti i ulja sa dvostruko presječenog kaiša ruksaka, te taj dokaz sakrili iz svih istražnih radnji, odnosno o toj činjenici nisu pismeno obavijestili tužilaštvo.
Kada sam uprkos tim zločinačkim metodama, otkrio jedan dio dokaza i pismeno upozorio aktere da su obavezni postupiti po zakonu, inače će svi odgovorni završiti u zatvoru, pripadnici mafije iz kriminalističke policije su se uplašili za svoju sigurnost i slobodu, te primijenili jednu od njihovih klasičnih manipulacija, da optuže nevinog građanina, koji iznosi dokaze njihovog kriminala za “ugrožavanje sigurnosti” nekog od tužilaca ili sudija.
Na taj način su recimo prikupljali informacije i o Milanu Vukeliću, te ga potom, raznijeli eksplozivom, ispred zgrade MUP-a u Banjaluci a slično su namijenili i za mene.
Detalje o prvoj takvoj lažnoj prijavi, vezano za navodno “ugrožavanje sigurnosti” pripadnika tužilaštva za koje sam napisao da će završiti u zatvoru zbog saučesništva u prikrivanju ubistva, što naravno nema veze sa krivičnim djelom, neću sada opisivati nego dio kasnijih događaja povezan sa sudijom Željkom Vakičić.
Sudija Vakičić je u nekoliko sudskih postupaka, izvršila više krivičnih dijela, vezano za same predmete ali i nekoliko koje nemaju veze za samim postupanjem u predmetima. Potenciram samo neospornu činjenicu koja je opisana i utvrđena u zvaničnim sudskim dokumentima kao recimo u “080-0-Su-15-000 027(13) od 29.10.2015.” da je pravobranilaštvo Republike Srpske u sklopu svog dokaznog materijala, dostavilo falsifikat sudskog rješenja osnovnog suda u Bijeljini na šta sam odmah pismeno ukazao sudu, odnosno Željki Vakičić.
Umjesto da postupi prema obavezi iz zakona o krivičnom postupku, prijavi krivično djelo i sačuva dokaze izvršenja krivičnog djela, osoba Vakičić Željka je obavjestila pripadnike mafije, koji su umiješani u sačinjavanje falsifikata i njegovo rasturanje te su pokušali da uklone te dokaze i tako zaštiti i pomogne ne samo falsifikatorima nego i zločincima umiješanim u ubistvo nevine djevojčice.
No meni je saopštenje tog imena bilo potrebno samo kao dodatna potvrda a već sam imao dokaz dokument “A – 326/12” u kome glavni okružni tužilac, piše Visokom sudskom i tužilačkom vijeću da im dostavlja dokumente, koji je dobio od sudske policije a potiču iz citiram “velikog predmeta sa dosta materijala”.
Sudskom policijom komanduje kriminalac Borovčanin Danko, koji je godinama nalagao službenicima da zabranjuju pristup svim srodnicima ubijene osmogodišnje djevojčice Ivone Bajo, iako za tako nešto ne samo da nikada nije doneseno bilo kakvo riješenje, nego je takav postupak nemoguć prema važećim zakonima i ustavu.
Pošto sam podnio krivičnu prijavu vezano za ovaj falsifikat, (a koju je prema odluci Republičkog tužilaštva trebalo obrađivati OJT Istočno Sarajevo, što nije učinjeno nego je uz tu odluku, mafija montirala predmet protiv mene) kriminalac Borovčanin je u sadejstvu sa drugim saučesnicima, narednih godina od 2015-te pa nadalje, učestvovao u detaljima podmuklog plana te su prvo montirali i falsifikovali, nelegalan predmet, pred njegovim saučesnikom Rajkom Čolovićem a potom i rođakom Lukom Borovčaninom.
Kako je ova razbojnička akcija, osim više upotreba lokalnih ubilačkih bandi, sadržala i organizovanu akciju pomenutih kriminalaca, uključujući angažovanje uniformisanih službenika, koji su me nezakonito kidnapovali i odvukli na teritoriju Istočnog Sarajeva, iako nijedan od tamošnjih organa nije imao nadležnost te ostavili kao metu timu za likvidaciju, sudija Vakičić je svojim djelovanjem praktično saučesnik u svemu tome.
Naime, tokom jedne od rasprava u prisustvu javnosti, (svjedok J.H.) pitao sam sudiju Vakičić da li je podnijela krivičnu prijavu protiv mene na šta nije odmah odgovorila, nego je vidno iznenađena, uzvratila pitanjem “zašto je to bitno”.
Ja sam logično odgovorio da ukoliko je to učinila, onda treba da zatraži svoje izuzeće i prekine dalje postupanje u ovom predmetu s obzirom da je to propisano zakonom.
Osoba Vakičić Željka je potom saopštila da ona “lično nije podnijela prijavu a za druga lica ne može da se izjašnjava te da ja mogu sam ako želim zatražiti njeno izuzeće”.
To sam naravno znao i sam ali nisam imao pismene dokaze o pokretanju krivičnog predmeta protiv mene, vezano za ime sudije Vakičić a ona je bila upoznata, aktivno učestvovala u radnjama i planiranjima sa pravobraniocem i načelnikom sudske policije… vjerovatno i nekim “bezbjednjacima”. Nastavila je dakle postupati u drugim postupcima u kojima sam stranka i presuđivati na moju štetu, sve usput čineći brojna krivična djela, iako je istovremeno aktivno sudjelovala u planovima za moje krivično gonjenje, zatvorsko osuđivanje, podmetanje dokaza i pakovanje težih krivičnih djela ili u krajnjem slučaju likvidaciji, što je konačno i više puta pokušavano. Naravno, ne tvrdim da je znala za svaki od opisanih segmenata ovog terorističkog djelovanja mafijaškog klana.
Osim samih izgovorenih riječi i način ponašanja sudije Vakičić mi je ukazao da očito postoji neka krivična prijava u koju je umiješana sudija i za koju sam neformalno znao ali ne i šta je tačno u pitanju.
Kasnije se ispostavilo da je formalni razlog za otvaranje predmeta, navodno krivično djelo “povreda ugleda suda” odnosno kako u zakonu piše “izlaganje poruzi” vjerovatno sudije Vakičić a u stvarnosti na osnovu svih događaja i aktivnosti više provokatora i doušnika, prvobitni cilj i plan je bio da budem optužen za mnogo teže krivično djelo, “napad na sudiju ili javnog tužioca” što donosi do 12 godina zatvora.
To je jasno i na osnovu predviđene kazne za takozvanu “povredu ugleda suda” koja je u to vrijeme bila novčana – do pola godine zatvora pa potom povećana do maksimalno jedne godine, dok je za “posebne istražne radnje” bio neophodan uslov da zaprijećena kazna bude minimum 3 godine zatvora.
Dakle, nedugo po otvaranju montiranog predmeta u Istočnom Sarajevu, počeli su me kontaktirati raznorazni doušnici, pominjući onako usput neke teme vezano za sudije i čak konkretno pominjući ime sudije Vakičić u kontekstu u kome se ona zaista ne može naći.
Naime osim pominjanja njene navodne odgovornosti za ubistvo djevojčice Ivone Bajo, provokatori su sudiju Vakičić, opisivali kao drsku i bahatu osobu, što sam ja naravno negirao da sam ikada pisao ili čuo od bilo koga takve opise, naprotiv.
To što je sudija Vakičić činila krivična djela je jedno ali nikada nije pokazivala bilo kakve znake bahatosti, niti grubosti.
Tokom svih postupaka bila je prema svima veoma ljubazna i pristojna i smatram da je to pravi primjer kako jedan sudija treba da se ophodi prema strankama u postupku.
No provokatori su dobili zadatak da pokreću teme o grubosti sudija i napadima na njih te su uporno insistirali na tome pa osim ličnih kontakata, kada su bili ozvučeni, odnosno snimali komunikaciju u javnosti se pojavio slučaj, polovinom 2017-te, (neposredno nakon što mi je poslije neuspješnog pokušaja ubistva upućen poziv da dođem na izjašnjenje u OJT Istočno Sarajevo) kada je na internetu, iznesena prijetnja ubistvom, odnosno vješanjem pripadnika pravosuđa na šta je reagovala tadašnja potpredsjednica Visokog sudskog i tužilačkog vijeća R.J. a samo VSTV-e, je ubrzo o tome izdalo saopštenje.
Od tada je prošlo 3 godine i pošto se radilo o provokatoru, takozvanih “bezbjednosnih” službi, vrlo brzo su se angažovali ljudi, koji su sa tim upoznati, te se ta afera sklonila ispred očiju javnosti i naravno, niko ne samo da nije kažnjen, nego nije pokrenut nikakav postupak ni protiv koga, iako je nesporno, ko je kada i gdje izneo opasne prijetnju po život i tijelo pripadnika pravosuđa.
Cilj ovakvih podmuklih manipulacija, zločinaca iz takozvanih `bezbjednosnih` organa je da građani koji to vide, pomisle, kako to nije krivično djelo te i sami kažu ili napišu određene riječi a onda, oni naravno primijene zakon i podnesu prijavu te uhapse takve osobe.
Formalno, prema zakonu, dokazi do kojih se došlo podstrekivanjem u “posebnim istražnim radnjama” ne bi mogli da se koriste u sudskom postupku i upravo zbog toga, kriminalci iz policije, prikrivaju činjenice da koriste provokatore i posebne istražne radnje, nego to predstavljaju samo kao dokaze dobijene snimanjem komunikacija, tokom čega se kao slučajno došlo do nekih prijetnji.
Zato između ostalog, godinama krše zakon i prava iz ustava, smišljeno odbijajući da mi predaju materijal, koji su prikupljali a pravo na to je garantovano članom 23 ustava.
Jedan od doušnika, koji je bio zadužen da me nadzire je opisivao svoje aktivnosti na internetu u članku pod nazivom “Replika na kriminal u vlasti” iz koga se može zaključiti da je u pitanju psihopata koji je od polaznog zadatka da prati mene, prešao na to da prati sudiju Vakičić.
Iz pasusa tog članka se jasno može vidjeti, (doslovno preneseno bez ispravljanja gramatičkih grešaka ali uz moje podvlačenje nešto bitnijih riječi) da je provokator osim što je pratio i sudiju i mene, čak dobijao druge podatke o mojoj porodici :
Stavi prst na čeloi zapitaj se , ako nije kasno! Šta si tražio kod auta sive boje marke citroen, parkirano prvo do pješačkog od doma za kulturu ka opštini. Tvoje auto nije. Ja možda znam čije je! Dali možda nisi čuvar nečeg ili već šta? To veče je gostovao Haris Džinović u jednoj diskoteci u BIjeljini. Blizu nije bila ni jedna uniformisana osoba. Nekom si dobacio (ali nije vlasnik auta), slučajan prolaznik, ženskog roda. Sve što radiš znaj uvjek neko vidi, a nije uniformisan. Postoji zlatna izreka: što nije milo tebi ne čini ni drugome! Ne poželi nešto što ne pripada tebi. Ipak si viđen od nekoga. Postji izreka da “i zidovi mogu da progovore”. Svijet je mali ako nisi znao! E sad vidiš da nikakve veze nema sa datumom a ni sudijama, a ipak si se upecao na paukovu mrežu, ima i mnogo, mnogo više od ovoga! Nema nikakve veze ni sa Okružnim sudom ni sa Osnovnim sudom. Naslov: “SUD BIJELJINE” je poslužio kao mamac, šlag na tortu ako niste znali! Po svemu sudeći, za sve što ste do sada rekli, mnogo vam je bilo pametnije da ste ćutali, al ćutati treba znati! Pametan se uči na tuđim greškama . Vaš izbor. Saberite se sami ako već nije kasno! Znam i imam o vama da dam mnogo više podataka, čak i od vaše majke koja vas je rodila. Sudijka je previše poštena i tako nešto joj je strano (nema u riječniku). Za sav svoj rad ona ima punu podršku Ustava i zakona kao i nas poštenog naroda. Ali eto, uvijek se nađe neko da sa lakoćom i ovakve slične slučajeve rješava. Neko ko ima budno oko da sudijki niko ništa nažao ne učini, zar nije tako ljudski! Za javnost za sada toliko!
Dokaze o djelovanju doušnika V.N. sam imao namjeru više puta uručiti predsjedniku suda i upozoriti ga da je sudija Vakičić u opasnosti ali sam uvijek bio sprečavan od strane kriminalca Borovčanin Danka a kada sam konačno dobio priliku, onda sam u razgovoru sa gospodinom predsjednikom i sekretarom, opisao neke događaje i pročitao navedeni pasus.
Nijednom riječju nisam spomenuo, niti mi je palo na pamet da tražim zaštitu za sebe ni od suda ni od policije, ni od tužilaštva, što ističem vezano za gnusnu laž pripadnika policijske stanice Bijeljina II, koji su u predmetu 80 0 Pr 100636 18 Pr, tvrdili da sam jednom drugom prilikom, zvao “u pomoć, policija, pomagajte” i slične gluposti.
Razgovor sa predsednikom i sekretarom na tu temu, nisam ranije uopšte opisivao i tek sada ističem da sam odneo primjerak teksta i izneo mišljenje da je sudija takođe u opasnosti, tražeći da je predsjednik o svemu obavijesti pa neka ona procijeni hoće li po tom pitanju tražiti zaštitu za sebe ili ne.
U to vrijeme su istražne radnje protiv mene i sam predmet, još uvijek bili tajni, no meni je naravno bilo jasno šta se dešava na osnovu mnogih drugih događaja i aktivnosti provokatora a primijetio sam i da su predstavnici suda, dobrim dijelom shvatili o kakvoj se opasnosti radi.
No da ostavimo po strani ove podmukle metode, zločinaca iz policije i da analiziramo mogućnost, šta se može desiti ako se ovakva mahinacije primjenjuje na nekoj osobi, koja je metaforički rečeno, tankih živaca i umjesto da napiše ili izgovori prijetnju, odluči da tako nešto sprovede i uradi u praksi, odnosno da izvrši fizički napad na sudiju ili tužioca pa povrijedi ili čak ubije nekoga od njih.
Tokom godina, bilo je slučajeva smrti sudija ili tužilaca, koje su proglašavane prirodnim ili nesrećama a poslednji slučaj se prije bilo kakve istrage, opisuje kao samoubistvo okružnog javnog tužioca iz tužilaštva u Istočnom Sarajevu, koje se desilo samo nekoliko dana, pošto sam se obratio zahtjevom, glavnoj okružnoj tužiteljici, tražeći podatke o predmetu koji je montiran protiv mene, između ostalog o tome “ko je bio tužilac, koji je otvorio taj predmet, dvije godine prije nego što je zadužen od strane OJT, Jovane Tomaš, koja je imenovana tek 2017”.
Možete biti sigurni da ako bi neko ugrozio zdravlje ili život sudije odnosno tužioca poslije “posebnih istražnih radnji” kada su zločinci iz policije preko provokatora podstrekivali osobe na krivično djelo, pa onda i dođe do ubistva, oni bi to prikrili i ne bi dozvolili da pred sud dođe dokazni materijal, koji bi pokazao da je pripadnik pravosuđa nastradao, nakon što su oni mjesecima nagovarali svoje “mete istrage” da tako nešto i urade.
Dakle, kriminalci iz policije, pošto izvrše krivična djela, uključujući u ovom slučaju ubistvo osmogodišnje djevojčice, pa se njihova uloga razotkrije, onda manipulišu sa sudijama, odnosno tužiocima, uvjeravajući ih da su lično u opasnosti, te da će ih oni zaštititi od potencijalne opasnosti, tako što će pokrenuti posebne istražne radnje da bi nadzirali one koji su u stvari prijetnja da će biti razotkriveni mafijaški poslovi klanova kojima pripadaju.
Drugi aspekt je takođe bitan a radi se o načinu imenovanja sudija, odnosno tužilaca, što se naravno ne čini na osnovu kvaliteta pojedinaca, nego po preporukama mafijaških bosova, poput Čolovića, Borovčanina… sve do Lukača i Dodika a koji godinama pljačkaju zemlju, građane i budžet, ubijajući usput sve koji su im prepreka u tim zločinima.
Pema zvaničnim podacima, osoba Vakičić Željka je imenovana 03.05.2011. za sudiju na neodređeno vrijeme. Prethodnih godina je bezuspješno pokušavala da dobije posao, što nije uspjelo ali je prema takođe dostupnoj dokumentaciji 2009. dobila kredit od 25 hiljada maraka u Hypo banci. S obzirom da tada nije imala stalan posao a banke nikome ne daju novac na “lijepe oči” jedna od potencijalnih “hipoteka” odnosno garancija a nesumnjivo najvrijednija bi bila obećanje o postupanju koje će biti u skladu sa interesima uticajnih posrednika oko kredita i zaposlenja.
Danas je poznato da se radi o jednoj zločinačkoj mafijaškoj banci, kao što se ispostavilo i za Bobar banku no još važnija činjenica je to da je Hypo banka na prevaru, svojim klijentima davala kredite, vezane za Švajcarski franak, te ih potom dovodila u dužničko ropstvo. Vidljivo je da je tad kurs bio 1,28 a potom je “eksplodirao” čak na nivo evra oko 1,95, dok je trenutno oko 1,82.
Rok za otplatu je kako se vidi 120 mjeseci, što znači da je tokom svih postupaka i krivičnih djela, izvršenih na moju štetu, osoba Vakičić Željka bila dužnik banke i dužnik onih koji su joj obezbjedili imenovanje, odnosno dužnik ubica Ivone Bajo, onih koji i mene pokušavaju godinama da likvidiraju. Time se objašnjavaju svi njeni postupci i krivična djela koja je izvršila na moju štetu, na štetu ubijene djevojčice i hiljada žrtava mafije a u korist iste te mafije.
Svojevremeno mi je objašnjavano da je sudija Vakičić Željka, dobila više uzastopnih predmeta u kojima sam stranka na regularan način, metodom slučajnog automatskog odabira, što je naravno apsolutno nemoguće ali može da se izvede kada se izuzmu druge sudije koje su zauzete ili `zauzete` drugim predmetima, koje su na bolovanju. imaju popunjen kalendar obaveza ili jednostavno ne žele da čine krivična djela a posebno ako programom za dodjelu predmeta, upravlja Borovčanin Danko recimo ili osoba koja je pod njegovom kontrolom.
Da li je sudija Vakičić Željka, uopšte dobila kredit 2009. ili je sve uzeo neko ko joj je obezbijedio imenovanje za sudiju, ostavimo sada po strani a samo podsjetimo da je više stotina radnika Bobar grupe, tvrdilo kako su bili prisiljeni uzimati kredite od 10 hiljada maraka da bi uopšte dobili posao a od samog kredita nikada nisu dobili ni marku. Novac je naravno opljačkala tajkunsko politička mafija, čiji su sastavni dio zločinci iz kriminalističke policije i bezbjednosnih službi.
I što se same godine i datuma tiče, veliko je pitanje da li su regularni ili je u pitanju slična prevara, kao kod kredita Dodik Milorada, koji je objašnjavao da je kredit dobio 2008. a zahtjev za njega podnio tek godinu dana kasnije odnosno 2009.
No osim toga, što matematički bukvalno je neverovatno da sudija Vakičić, dobije nekoliko uzastopnih predmeta u kojima sam stranka, postoji još jedna nesporna činjenica a to je da je zahtjev za kredit podnijela 14.07.2009. a odobren joj je 04.08.2009.
Točno na sredini između ta dva datuma, 23.07.2009. ubijena je djevojčica Ivona Bajo i na taj način sudija Vakičić Željka se kroz cijelu karijeru “podsjeća” koji je zločin dužna da prikriva, kako bi `otplatila` svoje imenovanje i “kredit”.
Kolika je sada vjerovatnoća da neki sudija, nekim programom, dobije pored postojećih 7 kolega, sve predmete vezane za mene pa da istovremeno dobije i kredit, vezan za datum kada je ubijena djevojčica Ivona Bajo a koji je događaj, suštinski uzrok svih kasnijih postupaka, procjenite svako sami, kako mislite.
S obzirom na mafijaške metode rada Hypo banke, uopšte nije isključeno da su ti datumi lažirani, te napisani tako kako bi mogli podsjećati sudiju i ucjenjivati je narednih godina, što se može zaključiti iz toga da su podaci bili javno dostupni na internetu, iako se banke hvale time da štite podatke svojih klijenata. Danas se taj podatak o kreditu više ne može naći na internetu… ili je djelimično zaštićen ili uklonjen, odnosno otplaćen te kao jedini prilog ovog teksta, (osim “Saopštenja za javnost 30.06.2020.) predočavam skenirane podatke od prije nekoliko godina na kojima se vide i podaci o kreditu i tadašnji kurs a i prethodni, neuspješni pokušaji zaposlenja, koji nisu “upalili” dok se nije “podigao” kredit.
Da su dokazi o ubistvu djevojčice Ivone Bajo, smišljeno sakriveni od strane kriminalaca iz policije, već sam nesporno dokazao i objavio njihova imena, te nije nikakvo čudo da ti zločinci pokušavaju da me ubiju cijelo vrijeme, što prihvatam nikoga od sudija i tužilaca ne zanima ali treba da se osvrnete na ovaj drugi aspekt, metoda tih kriminalaca koji se predstavljaju kao vaši zaštitnici a istovremeno angažuju svoje doušnike i provokatore, među kojima su najvećem procentom, okorjeli kriminalci da prate i vas i građane a između ostalog podstiču ih na ubistvo te je samo pitanje trenutka, kada će se tako nešto i desiti odnosno kada će se ponovo desiti.
Podsjetiću, vezano za ovu temu, samo na egzekuciju koju je mafijaški kartel izvršio nad tužiteljicom Dijanom Milić iz KT u Tuzli, 2011-te a u montiranju dokaza su učestvovali slični ili čak isti zločinci, plativši “svjedokinji” 10000 maraka da lažno svjedoči protiv nesrećne tužiteljice. Nemajući predstavu kakva je banda krenula na nju, tužiteljica je završila u bolnici, poslije nepuna 2 mjeseca od početka hajke, (vjerovatno otrovana od strane doušnika) odakle nije živa izašla. Zvanično saopštenje za smrt je “covid 19″… pardon “poremećaj metabolizma”.
Spletom okolnosti a kakve se vjerovatno nikada više i nikom drugom ne bi mogle desiti, uspio sam preživjeti sve pokušaje ubistva, pošto sam znao sve detalje o nadležnostima tužilaštava i sudova, zakona o krivičnom postupku, krivičnog zakonu, posebnim istražnim radnjama, zakona o VSTV-u, njegovim nadležnostima, kao i vrhovnog suda, republičkog tužilaštva i slično.
Na žalost, većina građana ne zna ništa o tome, da ne kažem skoro niko a nažalost ni većina policijskih službenika, kako javno priznaju pred sudom “nemaju pojma” o zakonskim odredbama i što je još najtužnije ni pojedini pripadnici pravosuđa ne znaju ništa o svojim nadležnostima. Da li zbog toga što glume da ne znaju ili što su kupili diplomu, odnosno kupili posao pa moraju izvršavati naloge mafijaških bosova u konačnici nije mnogo važno, jer se sve završava ubistvima nevinih građana i neviđenom pljačkom državnog bogatstava, koje kao što se vidi, vodi ka potpunom uništenju i zemlje i naroda…
PRILOZI
Saopštenje za javnost 30.06.2020.
|
Zdenko Bajo Majke Jevrosime 20 76300 Bijeljina Zdenkobajo@gmail.com 065831902 |
