Život sa stilom
Sve u našoj Vladi mora biti sa stilom, na nivou što bi rekao pokojni Gidra Bojanić u Žikinoj dinastiji…
O vrlo raskošnom i udobnom životu naših raspikuća i vlastodržaca na račun građana govori i Odluka Vlade Republike Srpske iz marta mjeseca ove godine, da se, kao prioritet, raspiše tender za „restauraciju stilskog namještaja u Administrativnom centru Republike Srpske“
Ima se, može se. Vlast puno radi, namještaj se troši, pa je logično da ga malo obnove, kako se ne bi stidili kad im neko dođe u posjetu. Cijena restauracije nije poznata, a ni crveni alarm da smo pred bankrotom ne sprečava vlast da bar malo prištedi i odrekne se bar nekih privilegija i udobnosti, stegne malo kaiš u vrijeme krize i pandemije.
I dok sa jedne strane troše novac na stilski namještaj, avione, helikoptere, skupa zdanja i objekte koje kupuju, Vlada pritiska radnike da se odreknu dijela ionako skromnih plata, krpe rupe spašavajući propali neoliberalni kapitalizam komunizmom. Činjenica da Vlada na Banjalučkoj berzi nije uspjela prodati ni polovinu ponuđenih obveznica, svega 137,5 od planiranih 300 miliona, iako je mijenjala uslove i pravila ustupke kupcima, govori koliko je sati. A kakvo je stvarno stanje u budžetu i ekonomiji Republike Srpske, najbolje kaže Dodikov pobratim i saveznik Aleksandar Vučić, koji je i danas ponovio da je budžet Srpske pred bankrotom, i da se sam čudi kako sistem uopšte funkcioniše.
Nema tog alarma, uzbune i opomeme koja bi natjerala naše otuđene moćnike da zastanu, urazume se, ponašaju iole odgovorno i normalno. Dok šuri nek buri, stara je uzrečica u nekim dijelovima Hercegovine koja opisuje neodgovorne domaćine koji nekontrolisano troše zalihe hrane ne vodeći računa kako će im porodica preživjeti zimu.
Najveći problem u svemu je činjenica da oni koji nas nekontrolisano zadužuju i bahato troše narodni novac neće vraćati dugove koje nam ostavljaju, jer će većina kad sistem pukne uteći za svojim novcima u inostranstvo, od Švajcarske, Austrije, Kipra do Rusije, a sirotinja će morati da vraća dugove i godine koje su pojeli skakavci.
Nebojša Vukanović