PROŠLE GODINE NA DANAŠNJI DAN OBJAVIO SAM OVAJ STATUS I SADA GA ŽELIM PODIJELITI SA VAMA:

Nekada je Milorad Dodik prodavao kupus i “pelcovane” Lijevčanske paprike na zagrebačkoj pijaci, a danas vjerovatno zahvaljujući tom mukotrpnom radu sa motikom u ruci kao poljoprivrednik, svome sinu Igoru Dodiku i kćerki Gorici, malo po malo, obezbjedi po neki “sitan” kredit od par miliona – (tri miliona) maraka od narodnih para iz IRB banke, otvori im veleprodajni centar za lijekove (apoteku), ili luksuzni restoran u strogom centu Banjaluke.

A o sitnicama, stanovima, vilama, plantažama i voćnjacima, zemlji, šumi, namještenim tenderima ili poslovima, kupljenim automobilima i drugom da i ne govorim. Čudo je taj Lijevčanski kupus, i inače rad u poljoprivredi. Kada sam iz zavoda za zapošljavanje Republike Srpske nakon petnaest godina provedenih na birou rada, bez sata radnog staža, kao porodičan čovjek i sin poginulog Srpskog borca konačno jedva uzeo 5600 maraka i potpisao robovlasnički ugovor sa istima uz uslov da je to sve što se tiče moga prava na posao, uz njihovo veliko zalaganje da sa tom sićom otpočnem trajni biznis u kojem ću izdržavati četvoročlanu porodicu i dvoje malo djece, tada se pola ološa Dodikove bande i njemu vjernih partijskih pacova podiglo iz mrtvila, i na sva usta “ko jedan” otpočeli hajku sa pitanjem zašto u tom biznisu “sa toliko velikim parama” nisam i uspio, i zbog čega sam nakon svega došao da tražim ono što mi po sili pravde i zakona pripada kao i svakom drugom obespravljenom građaninu Republike Srpske! Po njihovom rezonu i izgrađenom razmišljanju ja nikako, ni po cijenu svega nemam pravo na normalan život, nemam pravo na normalno radno mjesto, jer ja nisam dio SNSD-a i pristalica njihove nacističke sekte, pa samim tim ja ne zaslužujem ništa bolje!

Nisam smio doći, nisam se smio pobuniti! Ja moram u kanal, u blato, na ulicu, u njivu, ili na pijacu da prodajem kupus i pelcovane paprike kao nekada njihov voljeni vođa Milorad! Nekoliko hiljada privilegovanih porodica bliskih režimu vjerno prati ovu lopovsku bandu i zdušno koristi sve moguće privilegije ovoga društva, a nama se nude kanali, blato, ulica i pijaca! Dobro se sjećam kada sam otpočeo štrajk toga 17. februara 2016-te godine, danima mi je jedna te ista uigrana SNSD mašinerija slala fejsbuk poruke sa omalovažavajućim sadržajima, i svu moju i onako veliku muku pokušala još više začiniti raznim provokacijama kako bih izludio ili eventualno odustao od svega što sam započeo u parku “Mladen Stojanović”, a poruke koje su stizale govore koliko su bezosjećajna ta ljudska bića, ti silni partijski uhljebi i partijski sinovi bez savjesti:

ŠTA HOĆEŠ?! ŠTO SI DOŠAO?! KO TE JE POSLAO?! NE BRUKAJ KOSTI SVOGA OCA! OTAC TI SE U GROBU PREVRĆE! IDI RADI NEŠTO! IDI ČUVAJ OVCE! BI LI RADIO KOD MENE U PILANI?! PLATIĆU TI DA MI ISCJEPAŠ DRVA?! E, IMAM JEDNU KAFANU DOĐI DA SE DOGOVORIMO ZA PLATU I BAKŠIŠ?! KOLIKO TRAŽIŠ DA IZNESEŠ ĐUBRE IZ ŠTALE?! ITD ITD…..

Ni jedan pošten posao nije sramota raditi, ali toliko lažnih briga, očitog podsmijeha, provokacija i sarkazma ima u tim riječima, da im je prosto bilo malo svih godina koje su upropastili meni i mojoj porodici pa su svakodnevno bez prestanka kao po nalogu morali tražiti načina da me dodatno ponize i omalovaže! Eto, na našu veliku žalost to je taj SNSD patriotizam, to je njihovo pravilo ponašanja i lako ih je prepoznati jer se sami ukažu. Dok oni kradu milione i milione narodnih para kunući se u svoj lažni patriotizam i veliko srbovanje, mašući Srpskim i partijskim zastavicama, prkoseći svima oko sebe, često se lažno skrivajući iza crkve tražeći i podršku Patrijarha i drugih crkvenih velikodostojnika, dotle je sa druge strane, sve druge koji ne misle kao oni i koji nisu dio njih i njihove sekte potrebno poniziti, omalovažiti, spustiti na zemlju!

Prije nego što bilo ko uspije ili se pojavi sa željom za bilo kakavim uspjehom u životu treba ga spotaći, ukaljati, opanjkati i povrijediti nebirajući ni sredstva ni način! Ako oni to ne urade, onda oni neće ni biti to što zapravo i jesu, neće spokojno moći biti lopovi, neće na miru moći pljačkati po navici, a navika se čuva, njeguje i ne prekida! Poslije svega što sam doživio, preživio, vidjeo, čuo i saznao:

– Muka mi je od lažnog srbovanja i lažnog patriotizma! – Muka mi je od lopova i sjecikesa! – Muka mi je od lažnog morala i podje*avanja! – Muka mi je od šupljih priča o tajnim zavjerama, otcjepljenjima, referendumima, Državama, Entitetima, Distriktima, ratu i prkosu! – Muka mi je od crkvi, džamija, samostana, sinagoga, od fratara, hodža, popova i ostalih lopova! – Muka mi je od lažljivih političara ali i od letargičnog naroda koji sve zna i “koji je najpametniji”, a ćuti i trpi dugogodišnju robiju i torturu, kao da ima hiljadu godina života pred sobom! – Muka mi je od nezdravog života, pijanaca, narkomana, kurvi i nezainteresovane omladine za svoju budućnost! – Muka mi je od tebe crni Dodik Milorade jer ne znaš koliko si grešno, ukleto i prokleto stvorenje, muka mi je od tebe, ali i žalim te!

Poslije svega što mi se događalo, događa, i događaće se, kako meni, tako i mnogima sličnih životnih muka i problema ipak ostajem stamen, pribran i odlučan da se dalje borim i istrajem u borbi! Jer jedno sam naučio: Samo ja znam kako je to najbolje, kako i na koji način i kada treba povući pravi potez, jer mi je život bio, a i sada je najbolji i jedini pravi savjetnik čije savjete rado prihvatam a drugoga izbora i nemam. Ali zato imam nešto što oni sigurno nemaju: Oni imaju milione, vile, avione i automobile a ja zdravu, srećnu, veselu i nasmijanu porodicu!

NJEGOŠ TOMIĆ