VEČERAS JE EFENDIJA DRAGAN ČAVIĆ SPUSTIO GLAVU PREDA MNOM…
Bio je to slučajni susret koji se dogodio prije sat vremena na stazi za pješake pokraj fabrike duvana u Banjaluci.
Ja idem u pravcu zgrade vlade Republike Srpske a Efendija Čavić sa prijateljem u večernjoj šetnji ide u mom pravcu. Susret je neizbježan.
Ono što će mi ostati urezano u sjećanju je trenutak kada nekoliko metara prije nego što ćemo se sresti Čavićev kolega (ne poznajem ga) laktom podbada Čavu Efendiju i pokazuje u pravcu mene. Ovaj me zapazi na njegovo upozorenje, i već smo na korak – dva da proðemo jedan pokraj drugog. On spušta glavu gledajući u beton trotoara i prolazi. Ja se po običaju kao najveći mangup glasno nasmijem, ONAKO OD SRCA!
E TO JE PRAVA STVAR. TO JE NAJBOLJE PRIZNANJE MOJE UPORNE I ISKRENE BORBE PROTIV REŽIMA KOJU VODIM UZ POMOĆ MOJIH PRIJATELJA…
Tako je BANDO! Da spuštate glave ponizno dok prolazite pokraj nas. Da se stidite, naša je privilegija kurčenje. Vaše je da vas brukamo i prozivamo za poltronstvo i izdaju!
Dok pišem ovaj status pijem pivo u jednoj kafani preko puta banjalučkog parka “Mladen Stojanović”. Pijem drugo pivo koje neću platiti, jer mi ne daju gosti lokala. ONI ČASTE NJEGOŠA. Hvala. I to je veliko priznanje da se cijeni svaki sekund ovoga rata protiv režimske bande i mafije u Državi.
Sjetih se jedne poruke prijatelja koju sam pročitao večeras odmah nakon toga susreta sa Dodikovim poltronom Draganom Čavićem. Prijatelj je ispod jednog statusa napisao sljedeće: “KADA IZ OVE DRŽAVE ODE I NJEGOŠ TOMIĆ, OVDJE ĆE I LOKUM BITI RAHAT”….
Ko je shvatio, shvatio!
Njegoš Tomić
