Kada su neposredno prije posljednjih izbora stranka SDA i Bakir Izetbegović, obećali 100 hiljada radnih mjesta u zamjenu za 300 hiljada glasova, svi su mislili da je u pitanju još jedna prevara na koje smo već navikli…

Ali ispostavilo se da, iako građani nisu dali svih 300 hiljada glasova, Bakir je svoje obećanje, ne samo ispunio nego i dobrano prebacio.
Tako je u međuvremenu zaposleno skoro 120 hiljada ljudi i to zvanično a one na crno i ne računamo.
Jedan manji dio od tog broja su stranački članovi i dobili su dobro plaćena zaposlenja, uglavnom u državnim službama a mnogo veći procenat se zaposlio za još bolje plate u zemljama Evropske unije.
Iako smo još uvijek daleko od članstva u EU, to nije bila prepreka za naše političare i da nije njihovih zasluga naši građani ni do danas Evropu ne bi ni vidjeli.
Neosporne su tu zasluge i ortaka Bakira Izetbegovića, odnosno Dragana Čovića i Milorada Dodika, koji su na isti način omogućili zaposlenje građanima ali se oni time ne hvale.
Istina je da su predhodno uništili bukvalno sva državna preduzeća, naslijeđena iz bivše zemlje ali su zato stanovnici u najvećem procentu, dobili mnogo bolje plaćena radna mjesta u inostranstvu.
Na žalost u opasnosti je proizvodnja, promet i trgovina narkoticima, koju je režim držao pod kontrolom jer odlaskom stanovništva, zemlju su napustili i mnogi kupci njihove profitabilne robe. Takođe i grupe plaćenih ubica i batinaša ostaju bez posla a neki su završili i po pritvorima.
Tu se prvi Dodik Milorad dosjetio i svoje ljude iz tih formacija zbrinuo tako što je formirao žandarmeriju te umjesto metalnih i drvenih palica noću i prikriveno, moći će da sada legalno mlate narod pendrecima…