AKTUELNOSTI KRIMINAL REGION 

ZALBA NA PRESUDU 80 0 P 057426 14 P

TEKST KOJI JE ZATRESAO PRAVOSUDNU MAFIJU TOLIKO DA SU PODIGLI OPTUŽNICU ZBOG NAVODNE “POVREDE UGLEDA SUDA” … NO DA BI NEKOME MOGAO BITI POVRIJEĐEN UGLED TREBA PRVO DA GA IMA A OTKUD SUDU U OVOJ MAFIJAŠKOJ ZEMLJI UGLED ???

Pripadnici pravosudne mafije u Bijeljini su aktivno saučestvovali u pljačkanju i prikrivanju višegodišnjeg kriminala vršenog preko Bobar grupe a danas je definitivno razotkriveno pranje novca narko mafije, krađa oko 150 miliona depozita u Bobar banci te prikrivanje krijumčarenja i ubistva Ivone Bajo. Šta će sve da ispliva na površinu vidjeće se kad srušim sa vlasti mafijaškog bosa, tiranina i diktatora Dodik Milorada…

 

OSNOVNOM SUDU U BIJELJINI

 

Predmet: Zalba na presudu 80 0 P 057426 14 P

TUŽBA

Tužilac:

ZDENKO BAJO
MAJKE JEVROSIME 20 / 76300 BIJELJINA

Tuženi:

REPUBLIKA SRPSKA
Pravobranilaštvo RS, Vuka Karadžića broj 4, 78000 Banja Luka

Vrijednost spora:

400 KM

 

 

ZALBA NA PRESUDU 80 0 P 057426 14 P

 

– Osnovni sud u Bijeljini je bio u obavezi da utvrđuje i raspravlja isključivo o tome da li je povrijeđeno moje pravo garantovano članom 16 ili ne, da li mi je rješenje o zabrani pristupa izdato pismeno ili ne, te da li mi je time uskraćeno pravo žalbe. Sve drugo čime se sud bavio je izlaženje iz tužbenog zahtijeva i nema nikakve veze sa njim.
– Osnovni sud u Bijeljini je bio u obavezi da utvrđuje u tačkama 2 i 3 tužbenog zahtijeva, da li sam izveden pred sud u dane 23.06.2011. i 05.09.2012. ili ne te da li je time prekršeno pravo iz člana 7 ZOP-a koji sam naveo ili sam isti izmislio a ne da li sam trebao ili ne biti uhapšen, da li sam i kada pušten. Suština i osnov tužbenog zahtijeva je u neizvođenju pred sud koje je obavezno u slučaju lišenja slobode i to najkasnije za 12 sati.
– Osnovni sud u Bijeljini je putem postupajuće sudije saučestvovao u prikrivanju falsifikata kojim mi se nanosila šteta na takav način da je dijeljen okolo od VSITV-a naniže kao opravdanje za fašističke metode kriminalaca iz OT Bijeljina prema jednoj porodici a sudija Vakičić ne vidi moj pravni interes jer je sama saučesnik u falsifikovanju, prema stavu 2, te automatski i u prikrivanju ubistva, krijumčarenju i više drugih krivičnih dijela koje je izvršavala u svakoj parnici u kojoj je postupala vezano za moje pravne interese.
– No važnije od svega iz tužbenog zahtijeva je moj zahtijev da se naredi tuženoj da citiram: “prekine sa radnjama koje povređuju pravo ličnosti tužioca Zdenka Baje, odnosno sa primjenom neustavne i nezakonite naredbe o zabrani pristupa u OT Bijeljina u skladu sa članom “Zahtjev da se prestane s povredom prava ličnosti” ZOO” što sudija Vakičić naravno ne želi da dozvoli jer štiti uspostavljeni mafijaški režim kome i sama pripada.


Prava garantovana ustavom ne pripadaju ni Kovačević Novaku ni Vakičić Željki da ih oni po svom nahođenju udjeljuju kome hoće ili neće. Nisu u vlasništvu niti OT Bijeljina niti Osnovnog suda a ni ovde tužene Republike Srpske nego pripadaju svakom građaninu a dužnost sudova je da štiti ta prava, primjenjujući Ustav i zakone. Svako ko mi otima moje pravo se ne razlikuje od pljačkaša koji otima novac, nakit ili na drugi način teroriše narod, s tim da je ovde u pitanju mnogo gori i opasniji kriminal…
Okružno tužilaštvo u Bijeljini ima legitimitet kao i svaka druga razbojnička banda, za šta sam i u ovom predmetu priložio neoborive dokaze a svi oni koji im pomažu u prikrivanju krivičnih dijela su saučesnici te zločinačke i fašističke organizacije.
PRESUDA SE OVOM ŽALBOM POBIJA U CJELINI, ZBOG POVREDE ODREDABA PARNIČNOG POSTUPKA, POGREŠNO I NEPOTPUNO UTVRĐENOG ČINJENIČNOG STANJA TE POGREŠNE PRIMJENE MATERIJALNOG PRAVA, VEZANO ZA ČLANOVE 208 – 211 ZOPP, ŠTO ĆE BITI OBRAZLOŽENO U TEKSTU ŽALBE!
Osnovni sud je prekršio više odredbi iz zakona a prije svega član 2, stav “(1) U parničnom postupku sud odlučuje u granicama zahtjeva koji su stavljeni u postupku.” što je i ključni osnov žalbe te ću na to i staviti akcenat.
Predlažem da drugostepeni sud shodno članu 225, stav 5 preinači prvostepenu presudu i usvoji postavljeni tužbeni zahtijev, za šta ću argumente iznijeti u nastavku. U suprotnom ću naravno svoja prava braniti pred Ustavnim sudom, koji će prepoznati najbolje koja se prava krše. U nastavku ću uz citiranje relevantnih članova zakona navesti redom tačke iz tužbenog zahtijeva i pojasniti kako su prekršena moja prava što Osnovni sud u Bijeljini nije htio da vidi jer neće da štiti Ustav i garantovana prava građana na šta je obavezan prema članu 5 Zakona o sudovima nego zastupa interese organizovanog kriminala, odnosno štiti milijarde evra opljačkanih od strane tajkunsko političke mafije.


1) U tački 1, tužbenog zahtijeva navodi se da je do duševnog bola, povrede ugleda, časti, slobode i prava ličnosti, došlo, jer je tužena RS citiram “nezakonito oduzela prava tužitelja, garantovana članovima 16 i 48 Ustava RS” a sada da vidimo o kojim se to pravima radi i to prvo član 16 Ustava RS:
“Svako ima pravo na jednaku zaštitu svojih prava u postupku pred sudom i drugim državnim organom i organizacijom. Svakome je zajamčeno pravo na žalbu ili drugo pravno sredstvo protiv odluke kojom se rješava o njegovom pravu ili na zakonom zasnovanom interesu.”

Dakle na stranu to što sud neće da ustanovi čak ni to kako tačno glasi ta naredba a po izjavi sudskog policajca koji je izvršava je brutalno fašistička diskriminacija svih srodnika ubijene djevojčice Ivone Bajo, tužena zločinačka organizacija a sada je jasno i fašistička mafijaška organizacija RS, je pogazila Ustav i ZOUP-u ne izdajući pismeno rješenje o odluci koja se tiče mojih prava i oduzimajući mi pravo žalbe. Nadalje da vidimo šta se garantuje članom 48 Ustava RS:
“Prava i slobode zajamačeni ovim ustavom ne mogu se oduzeti ni ograničiti. Obezbjeđuje se sudska zaštita sloboda i prava zajamčenih ovim ustavom. Ko se ogriješio o ljudska prava i osnovne slobode zajamčene ovim ustavom, lično je odgovoran za to i ne može se pravdati ničijim naređenjem.
Dakle jasno se kaže da se prava zajamčena Ustavom NE MOGU ODUZETI NI OGRANIČITI a nepoštovanjem prava iz člana 16 to je učinjeno. I onda umjesto da Osnovni sud u Bijeljini odlučuje o povredi i šteti nastaloj otimanjem garantovanih prava koja se NE MOGU oduzeti, vrši se kriminalna manipulacija i izlaženje iz tužbenog zahtijeva te se fašizam opravdava tumačenjem da nisam diskriminisan niti oštećen jer sam mogao predavati podneske u prizemlju ili u pošti.
TO ŠTO MI JE OTETO PRAVO NA ŽALBU GARANTOVANO USTAVOM OVAJ SUD SMIŠLJENO IGNORIŠE I SAM SEBE DEKLARIŠE KAO ZLOČINAČKU ORGANIZACIJU, KOJA OPRAVDAVA I RETROAKTIVNO LEGALIZUJE FAŠISTIČKE METODE DA BI ODRŽAO USPOSTAVLJENI TAJKUNSKO MAFIJAŠKI REŽIM, ČIJI JE SUD SASTAVNI DIO.
Sada ću se osvrnuti na dio tužbenog zahtjeva koji se odnosi na utvrđenje i navodno sud ne vidi koji je moj pravni interes a istina je da sud to neće da vidi, jer su radnje koje su izvršene od strane tužene Republike Srpske iako su bile nezakonite što i sam sud priznaje, korištene kao izgovor da bi se nada mnom i mojom porodicom vršila višegodišnja diskriminacija.
Prvo što se tiče usmene naredbe o zabrani pristupa, izdata je navodno 2010. što je u svojoj parnici navodno konstatovala i ovdje postupajuća sudija a činjenica je da je prva presuda Prekršajnog suda postala pravosnažna tek 2012. godine što znači da je tužena Republika Srpska koristila lažne izjave glavnog Okružnog tužioca, sudske policije i falsifikovanu presudu kako bi opravdala fašističke metode koje se primjenjuju prema porodici djevojčice čije ubistvo prikriva tužena Republika Srpska. I ovdje postupajuća sudija je upravo opravdavala taj fašizam tužilaštva pravdajući to ponavljanjem istovrsnih prekršaja još od 2010. godine iako je dakle sada u ovoj presudi konstatovala da je nesporno da 2010. godine nije postojala nijedna pravosnažna presuda očito je da sud koristi te laži kako mi u drugim parnicama smišljeno načinio štetu i nema govora ni o kakvim slučajnim greškama.
To je upravo i tema druge tačke, dijela gdje se traži utvrđenje a s obzirom da sam podnio krivičnu prijavu protiv kreatora i podstrekača tog falsifikata jasno je da imam pravni interes da bi se krivci kaznili a ovdje postupajuća sudija je saučesnik u tom krivičnom djelu s obzirom da je na kriminalan način u sadejstvu s Pravobranilaštvom RS uklonila taj falsifikat iz spisa umjesto da po službenoj dužnosti prijavi krivično djelo.
Koliko je ona u ovoj parnici uopšte objektivna ostavljam drugostepenom sudu da procijeni a svoj stav sam joj iznio lično na glavnoj raspravi u drugom predmetu dana 16. marta 2015. ističući da postoje uslovi da sama zatraži svoje izuzeće.
I na kraju ovog dijela moj je pravni interes da sud utvrdi nezakonite radnje tužene koje su u direktnoj vezi sa ovom tužbom, jer mi je interes da dobijem parnicu, da se prekine sa diskriminacijom, da dobijem sve tražene informacije koje zločinačka organizacija OT Bijeljina prikriva 5 godina i da bih imao dokaze pred sudom u Strazburu i drugim legalnim sudovima u budućnosti jer ovaj nelegalni sud okupatorskog mafijaškog i fašističkog režima nema nikakav legitimitet i nijedan dokument okupatora nema nikakvu težinu ali će jednog dana biti dokaz u postupcima kada se bude sudilo kriminalcima koji su odgovorni za najteža krivična djela…
Što se tiče trajanja i intenziteta duševnog bola dovoljno je reći da sam još u februaru 2010-te predao zahtijev prema ZOSPI-a u OT Bijeljina vezano za oštećenje privatne imovine moje porodice, torbe ili ruksaka čija je fotografija usvojena kao dokaz u ovoj parnici. Od tada je prošlo 5 godina i to govori o dužini a s obzirom da je zločinačka organizacija OT Bijeljina taj predmet uzela sa mjesta pogibije osmogodišnje Ivone Bajo i iživljavala se nad njim perući ga benzinom iz razloga koje god želi drugostepeni sud da zamisli a ja tvrdim s obzirom da odbijaju dati objašnjenje o tome da su dokaz ubistva odnijeli, oprali i sakrili kako bi prikrili krijumčarenje kokaina u AD Univerzal i pranje novca preko Bobar banke, čija je tužena RS suvlasnik a istovremeno su pljačkali stotine miliona novca iz iste banke što je i razotkriveno i objelodanjeno krajem 2014-te a OT Bijeljina i sudovi u Bijeljini su saučesnici u prikrivanju tog monstruoznog kriminala.
Imenom i prezimenom ističem sudiju Vakičić Željku kao saučesnika u prikrivanju ubistva Ivone Bajo za šta je izvršavala konstantno krivična dijela u svakoj parnici u kojoj je postupala a isto su činile i sve druge sudije u svim parnicama u kojima sam priložio dokaze o prikrivanju ubistva i krijumčarenja.
2 i 3) U tačkama 2 i 3 radi se o smišljenim kršenjima prava iz zakona da osoba koja je lišena slobode zbog navodnog prekršaja mora biti izvedena pred sud u roku od 12 sati. Tužena RS to nije učinila jer ne želi sprovoditi zakon nego teror tajkunsko političke mafije a čiji je sudija Vakičić Željka pripadnik.
4) I naravno u poslednjoj tački tužbenog zahtijeva radi se o krivičnom djelu “Falsifikovanje ili uništavanje službene isprave član 379. KZRS” za koje je prema stavu dva odgovorna i ovde postupajuća sudija Vakičić.

Bitno je istaći da su pripadnici pravosudne mafije od kriminalca, fašiste i zločinca Kovačević Novaka do kriminalke inače ljubazne i pristojne Vakičić, taj falsifikat koristili da bi mi namijeli štetu. Ponovo ističem da je kriminalac i fašista Kovačević Novak izdao tajnu usmenu naredbu 2010-te opravdavajući je tek 2012-te navodnim prekršajima. To što sam tada bio optužen za planiranje ubistva polovine OT Bijeljina se sada smišljeno prikriva, kao i činjenica da je prva prekršajna presuda postala pravosnažna tek 2012-te i ne sadrži klauzulu o zabrani pristupa bilo kom državnom organu…


Analizirajuči presudu donesenu po ovom predmetu, kao i sva druga postupanja utvrdio sam da je sudija Vakičić, pristojna, ljubazna, korektna osoba pri ličnim kontaktima sa svim učesnicima postupka, te da je u pitanju kriminalac, pripadnik pravosudne mafije, koja smišljeno krši zakon i čini krivična djela. Konkretno u ovoj parnici direktno je umješana u krivično djelo iz tačke 4 tužbenog zahtijeva vezano za kreiranje i puštanje u promet falsifikata a krivičnu prijavu protiv više lica među kojima je i sudija Vakičić sam kao dokaz predao na pripremnom ročištu u predmetu 80 0 P 056780 14 P (takođe postupajuće sudije Vakičić) što je i evidentirano na zapisniku od 10.11.2014. kao druga stavka od 7 dodatnih dokaza, citiram: “-krivična prijava za falsifikat predata MUP-u 20.10.2014.”
U podnesku sudu predatog istog dana sam pojasnio ulogu sudije Vakičić u tom kriminalu:
“Vezano za pomenuti falsifikat podneo sam 20.10.2014. “Prijavu za falsifikat” koju takođe prilažem a podneo sam je isključivo zbog toga što je Osnovni sud odbio da utvrdi nepostojanje bilo kakvog mog prekršaja tokom 2010-te, pošto je prethodno saučestvovao u uklanjanju dokaza kriminala iz spisa, a potom mi u presudi spočitavao ponavljanje prekršaja bez ijednog dokaza o tome. S tim u vezi predlažem da se izvrši uvid u predmet 80 0 P 043325 13 P 2 u kome mi je čak, (koristim izraze suda) paušalno i ničim potkrepljeno imputirano pisanje “uvreda” predsjedniku RS, poslaniku i tužilaštvu na plakatima. Ta insinuacija je zasnovana na lažima sudske policije a Osnovni sud je bez izvođenja dokaza od strane tužene RS na kojoj je teret dokazivanja preuzeo tu laž i koristio je u presudi na moju štetu. Dokaz za to su oduzeti “transparenti” te takođe predlažem da se naredi CJB-u Bijeljina dostava oduzetog materijala na dan 05.09.2012. te uvid u predmet 80 1 Pr 007070 12 Pr u kome je Prekršajni sud konstatovao šta je stvarno napisano. S obzirom da je Osnovni sud u Bijeljini u predmetu 80 0 P 043325 13 P 2 presudio da nisam diskriminisan izdavanjem naredbe da: ZDENKO BAJO, BUDIMKA BAJO I DRUGI SRODNICI NE MOGU LIČNO PRISTUPITI U OT BIJELJINA jer su mogli otići do pošte, predlažem da Osnovni sud u Bijeljini shodno ZOPP-u naredi POŠTI SRPSKE da dostavi za potrebe ovog predmeta podatke o otvaranju i pregledu računara koji mi je oduzet naredbom Okružnog suda od 23.03.2010. podatke prikupljene posebnim istražnim radnjama 24-satnim nadzorom MUP-a nada mnom, kao i podatke o torbi Ivone Bajo, koje sam tražio zahtijevima u OT Bijeljina još 2010-te a već predatim u ovaj spis. Takođe tražim da se od POŠTA SRPSKE zatraže podaci o mojim krivičnim prijavama protiv Ad Univerzal i Sofrenić Blagiše, da dostave dokumentaciju kojom se utvrđuje čime su nanesene sve unutrašnje povrede Ivone Bajo konstatovane obdukcijom. S obzirom da sam ja i dalje uvjerenja kako se ništa od svega ne može dobiti od POŠTA SRPSKE, predlažem da se sve navedeno zatraži i od OT Bijeljina i to dakle obavezno od oba javna organa, kako bi se utvrdilo ko je od njih nadležan…”
U samoj krivičnoj prijavi uvrštenoj u dokazni materijal pojasnio sam ulogu sudije Vakičić u tom smišljenom kriminalu:
“Ja i dalje ne bih preduzimao ništa po tom pitanju ali onda Osnovni sud dana 14.10.2014. donosi presudu u kojoj navodi da materijal koji nije dostavljen neće biti uvršten u spis niti imati dokaznu vrijednost. Iako su time izbačeni svi dokumenti kojima mi se htjelo spočitati činjenje prekršaja, sud je uprkos tome u presudi potencirao “ČINJENJE ISTOVRSNOG PREKRŠAJA” a moj tužbeni zahtjev za utvrđenje odbacio pod izgovorom da “NEMAM PRAVNOG INTERESA” za takav zahtijev. To je naravno neviđena besmislica jer samo to što se ovaj falsifikat povlači po ko zna kojim državnim organima, je dovoljna za postojanje mog pravnog interesa da tu laž demantujem a osim toga iako je uklonjeno to i sva druga rješenja Prekršajnog suda iz dokaznog materijala, Osnovni sud u Bijeljini je da bi mi nanio štetu nastavio da mi imputira “istovrsni prekršaj” te je jasno da je tužbeni zahtijev i odbijen kako bi se izvela ta manipulacija u presudi. Ovaj dio navodim samo kao objašnjenje zašto sam napisao ovu krivičnu prijavu, te želim da se zna da nikada ne bi bila napisana da nije bilo ove zloupotrebe i pokušaja prevare od strane suda i pravobranilaštva. Nesporno je da postoji odgovornost postupajućih iz oba organa zbog prikrivanja dokaza o krivičnom djelu, pomoć poslije izvršenja, sprečavanje dokazivanja, ali akcenat stavljam na one koji su nekada ranije napravili plan da na rješenje koje je preinačeno i postupak obustavljen, (dokaz “Rješenje 80 1 Pr 000670 10 Pžp” u prilogu) udare pečat pravosnažnost pa to dijele okolo po državnim organima kako bi njime opravdali fašističke metode kojima se svi srodnici ubijene djevojčice Ivone Bajo tjeraju kao stoka iz OT Bijeljina jer su otkrili da su nadležni oprali materijalni dokaz ubistva benzinom da bi prikrili ne samo taj zločin nego i krijumčarenje u AD Univerzal, tehnički neispravnim kamionom, koji je po svemu sudeći i ubio djevojčicu prilikom pucanja trake nategnute na 3000 kg zatezne sile… S obzirom da na dokumentu postoji ime osobe koja je ovjerila falsifikat neće biti teško istražiteljima doći do iste ali sam uvjeren da će se krivac braniti time da je u pitanju “nenamjerna greška”. To naravno nije istina jer se ovaj falsifikat ne bi mogao naći u posjedu pravobranilaštva a imam podatke doduše usmene da je proslijeđivan i na druge adrese pa čak i VSITV-u, kao protivargument mojim pritužbama. A i sinhronizovana akcija Osnovnog suda i PRS kojom su uklonili ovaj dokument pokazuje da je u pitanju smišljeni kriminal, te su odgovorni prema stavu 2 člana 379. KZRS, a tek potom i prema članu 347 KZRS, jer su iskoristili svoj položaj da bi manipulacijama uklonili dokaze krivičnog djela ali smatram da je najveća krivica na onome ko je Pravobranilaštvu RS podmetnuo taj falsifikat, znajući da je lažan. Podvlačim da podnesak kojim PRS traži od Osnovnog suda povrat dokaznog materijala nije sačinjen u dva primjerka, odnosno ne postoji kopija za mene kao stranku u postupku, što je obavezno zakonim a poznato je i Pravobranilaštvu i Osnovnom sudu koji je bio dužan da se stara za provođenje zakona. Napominjem da čak postoji upozorenje u kancelarijama 1 i 13 Osnovnog suda u Bijeljini, izdato od strane predsjednika suda, vezano za prijem podnesaka.
Posebno ističem dio u kome navodim “da će se krivac braniti time da je u pitanju “nenamjerna greška”. “ te je jasno zašto sudija Vakičić u svojoj presudi pokazuje nervozu i aludira na mogućnost nenamjerne greške koju ja “isključujem”.
Greške su naravno moguće i dešavaju se a jedna od nenamjernih grešaka sudije Vakičić je bila u parnici 80 0 P 043325 13 P 2, koja se odnosila na događaje od 05.09.2012. kada je prepisujući iz presude sudije Matkovića (80 0 P 053922 13 P), takođe kriminalne, prepisala i cijeli pasus sa datumom 13.05.2013. Problem je samo što sam ja tu grešku uočio, te objavio na internetu i dostavio predsjedniku suda sa dokazima u podnesku “COPY – PASTE PRESUDE”.
Iako je dakle sudiji Vakičić prezentovan materijal koji se ne odnosi na tamo neki konflikt između nas u kafani, na autoputu i slično nego na kriminalni čin povezan direktno sa odlučivanjem u ovoj i drugim parnicama to nije bilo dovoljno da sama u skladu sa zakonom zatraži svoje izuzeće, te sam direktno podneskom i na raspravi pred sudom u parnici 80 0 P 056780 14 P održanoj 16.03.2015. izneo argumente o tome:
S tim što ukratko navodim da sam u istom naveo da postoje razlozi da postupajući sudija na osnovu zakona traži svoje izuzeće u ovom predmetu a iz razloga što smatram da ista ne može da odlučuje u predmetnima u kojima je ona postupala, te navodim da sam podnio pritužbu Visokom sudskom i tužilačkom vijeću te krivičnu prijavu protiv više lica za falsifikovanje isprave i prikrivanju falsifikata u čemu je učestvovao Osnovni sud i Pravobranilaštvo RS u prikrivanju tog dokumenta, umjesto da se po službenoj dužnosti prijavi krivčno djelo. S toga smatram da bi postupajući sudija trebala da zatraži svoje izuzeće, te iz razloga što se radi o o predmetima u kojima je postupala postupajući sudija pa mislim da ne bi bilo objektivno da sama odlučuje o svom radu obzirom da su ti predmeti predloženi kao dokaz u ovom predmetu, inače nemam nikakve primjedbe na rad i odnos postupajućeg sudije prema meni i svim drugim učesnicima u toku postupka koji je izuzetno korektan.
Uprkos svim upozorenjima sudija Vakičić iako ima zakonsku obavezu da zatraži svoje izuzeće to nije učinila jer je direktno zainteresovana da prikrije sopstveni kriminal a ja sam već odavno obavijestio sudove u Bijeljini da nikada neću tražiti izuzeće nijednog sudije jer kompletnu sudsku vlast, RS i BIH, okupatorske države, tretiram kao zločinačke a sada dodajem i fašističke organizacije…
Sudija Vakičić se izgovara na greške, no ja imam razrađene metode da takva providna opravdanja opovrgnem i obesmislim te navodim jasno upozorenje koje sam izneo istoj sudiji u parnici 80 0 P 043325 13 P 2, dana 19.09.2014.
Podsjetio bi prije svega da se prema Ustavu RS čl. 48 prava garantovana tim Ustavom ne mogu oduzeti niti ograničiti. Predmet ovog tužbenog zahtjeva nije to da li je tužena RS trebala ili mogla donijeti naredbu o zabrani nego moje pravo da odluku koja se tiče mojih prava dobijem u pismenom obliku i da na istu imam pravo žalbe, što je garantovano čl. 16 Ustava RS. Tužena nije dostavila dokaze da mi je Rješenje o bilo kakvoj zabrani ikada uručeno niti da mi je omogućena žalba na to rješenje. Takođe, moje je pravo prema čl. 23 Ustava RS da dobijem sve podatke koje je tužena prikupljala o meni, te da ne budem ponižavan od strane službenika tužene. Sva ova prava garantovana Ustavom su pogažena dana 05.09.2012. godine kada sam pokušao da ostvarim ta prava da podnesem krivičnu prijavu po krivičnim djelima usmeno na zapisnik, te da dobijem podatke po krivičnim prijavama koje sam predao još 2010. godine.
Potom sam u tužbenom zahtijevu u tački 1, jasno naveo da namaterijalnu štetu zasnivam na tome što je naredba USMENA, čime se krše moja prava iz Ustava i to konkretno član 16 a onda po automatizmu i član 48 a onda i obrazložio u opisu, citiram: “Meni je to naravno bilo poznato i ranije, ali mi je samo usmeno saopštavano putem organa tužene RS, Sudske policije, čime je prekršeno moje pravo garantovano članom 16 Ustava RS, da dobijem pismeno rješenje o tome i da mi se omogući pravo žalbe. Umjesto toga nije mi omogućeno ni da prema ZOOUP, član “Načelo saslušanja stranke” i “Oblik i sastavni delovi rešenja” iznesem svoje argumente po tom pitanju.”
A onda sudija Vakičić u Presudi uopšte ne pominje navedena prava iz Ustava niti raspravlja da li je neuručivanjem naredbe i onemogućavanjem prava žalbe na nju, oduzeto garantovano pravo, nego retroaktivno opravdava fašističke metode kriminalca Novaka Kovačevića, kao da su laži koje je on pisao VSITV-u nesporna istina. To je bilo potrebno iznositi u postupku koji se nije održao prije donošenja riješenja o zabrani pristupa svim srodnicima ubijene djevojčice Ivone Bajo a ne da to sada čini njegova saučesnica u kriminalu Vakičić i falsifikuje smisao tužbe kao da sam naveo povredu prava na podnošenje pravnog sredstva. Koga je uopšte briga za predavanje dokumentacije kad ona nestaje kao da sam je ubacio u kontejner.
Ko je i zašto uništio privatno vlasništvo, podatke o nadzoru nada mnom o otvaranju i pregledu računara ITD, da li sam mogao dobiti odgovore na zahtijeve o tome u prizemlju, od rukovodnog radnika ili u pošti, sudija se ne izjašnjava, iako su dokazi o tome usvojeni u spis. Sve što se dešavalo od 2010-te naovamo, počev od sprečavanja kontakta i razgovora sa nadležnim tužiocem koja treba objasniti zašto je presjekla kaiš torbe i oprala ga benzinom su te SMICALICE, koje sam predvidio a koje navodi i postupajuća sudija.

I lažna prijava za ugrožavanje sigurnosti, neodgovaranje na pismene zahtijeve, falsifikovanje dokumentacije, laži o nenadležnosti, laži o prekršajima iz 2010-te, oslobađanja kriminalaca koji su me lažno prijavili od odgovornosti iako sami tvrde da nisu službeno postupali pa sve do ove kriminalne presude sudije Vakičić, koja je prethodno uklonila falsifikat iz druge parnice umjesto da prijavi krivično djelo.
Umjesto da štiti prava garantovana ustavom i zakonima u skladu sa članom 5 ZOSRS-e sudija Vakičić zloupotrebljava svoj položaj i brutalno manipulše činjenicama i datumima. Iako je u samoj presudi konstatovala slijedeće:
Uvidom u Zahtjevi za pristup inoformacijama od 11.02.2010. i od 17.03.2010. sud je utvrdio da se tužilac obraćao Okružnom tužilalaštvu Bijeljina i to sa prvim zahtjevom da porodici nastradale djevojčice detaljno obrazloži do kakvih je zaključaka došlo tužilaštva posle 6 mjeseci, te da je ostalo nepoznato na osnovu čega je donesena odluka o nesprovođenju istrage te tužilac navodi da zna da tužilaštvo nema odgovor na ova pitanja ali da će biti zanimljivo pročitati kakve će smicalice koristiti da bi se izvukli iz ove situacije, te da se ne mogu pozivati više na to da u interesu istrage ne mogu otkrivati podatke. U drugom zahtjevu tužilac se ponovo obraćao Okružnom tužilaštvu Bijeljina da porodici ubijene djevojčice da na uvid kompletan materijal vezano za pomenuti slučaj, te da obzirom da su svi materijali u elektronskom obliku, traži da pomenuti meterijal preuzme u istom obliku. Uvidom u Fotografija torbe sud je utvrdio da je na njoj prikazana torba koju je kako tužilac navodi htio da predoči tužilaštvu i ukaže na krivično djelo.
Ovde se smišljeno previđa da sam zahtijevom tražio da tužena RS obrazloži kako je torba koja se pominje a koja je privatno vlasništvo moje porodice, došla u stanje u kome se trenutno nalazi a “SMICALICE” koje sam pomenuo i koje navodi i sama sudija Vakičić su uslijedile u narednim mjesecima i to slijedećim redom:
Potpuna blokada kontakta sa bilo kim iz OT Bijeljina tokom februara i marta 2010-te; lažna prijava za “Ugrožavanje sigurnosti” krajem marta iste godine, te korištenje iste za opravdanje zabrane pristupa svim pripadnicima porodice Bajo. Istovremeno su kriminalci iz OT Bijeljina naložili sudskoj policiji da laže kako oni nisu nadležni te da tjeraju sve srodnike ubijene djevojčice kao stoku iz zgrade na adresi Vuka Karadžića broj 3. Kada smo se suprotstavili tom fašističkom tretmanu, banda nas je uhapsila poslije obilja laži i osudila a kada je ipak 22.12.2010. drugostepeni sud poništio tu presudu, kriminalci iz OT Bijeljina su naložili da se na prvostepenu udari pečat pravosnažnosti da bi je proslijeđivali okolo od VSITV-a naniže, kako bi opravdavali svoje fašistićke metode. U te predviđene “smicalice” spada i ova kriminalna presuda sudije Vakičić, kao i ranija postupanja sudija kriminalaca, Đurić Dragoljuba, Smiljke Dević, Đonlić Mensura, Destanović Senada, Jelene Marković, Ljubiše Mićića, Aleksandra Matkovića ITD… izvinjavam se svim pripadnicima pravosudne mafije koje sam ovom prilikom propustio da navedem a koje kao što je poznato štiti pretpostavka nevinosti, što će oni znati da objasne svima koji budu čitali dokaze o njihovom kriminalu na internetu, koje ja lično objavljujem a ne prepisujem od drugih kao što to rade sudije pripadnici pravosudne mafije…
PREDSJEDNICA SUDA BIH JE JAVNO PRED KAMERAMA OBZNANILA POSTOJANJE PRAVOSUDNE MAFIJE A PRESUDE SUDOVA U BIJELJINI SU NAJBOLJI DOKAZ DJELOVANJA TE MAFIJE…
Konkretno, pripadnici pravosudne mafije u Bijeljini su aktivno saučestvovali u pljačkanju i prikrivanju višegodišnjeg kriminala vršenog preko Bobar grupe a danas je definitivno razotkriveno pranje novca narko mafije, krađa oko 150 miliona depozita u Bobar banci te prikrivanje krijumčarenja i ubistva Ivone Bajo. Šta će sve da ispliva na površinu vidjeće se kad srušim sa vlasti mafijaškog bosa, tiranina i diktatora Dodik Milorada…

Zdenko Bajo
Majke Jevrosime 20
76300 Bijeljina
065831902

Related posts

Leave a Comment